Savjeti Za Crkvu

Ne oskrvnjujte Božji hram

U ovim posljednjim danima posebna je Sotonina zadaća prisvajanje umova mladeži kako bi im izopačio misli i raspalio strasti, jer zna da ih tako može navesti na prljava djela i poniziti sve plemenite umne sposobnosti, a onda će ih moći nadzirati i pokoriti svojim nakanama. (Odgovorno roditeljstvo, 368) SZC 134.3

Duša mi plače za mladima koji oblikuju karakter u ovo pokvareno vrijeme. Drhtim i za njihove roditelje jer mi je pokazano da općenito ne razumiju obvezu da upućuju svoju djecu na put kojim trebaju ići. Postupaju prema običajima i modi i djeca ubrzo potpadaju pod njihov utjecaj i postaju pokvarena, dok su njihovi popustljivi roditelji sami paralizirani i nisu svjesni opasnosti. Jako je malo mladih koji nemaju izopačene navike. Zbog straha da se ne premore, u velikoj su mjeri oslobodeni fizičkog napora. Roditelji sami nose terete koje bi djeca trebala nositi. SZC 134.4

Pretjeran rad nije dobar, ali se treba više bojati posljedica lijenosti. Dokolica vodi popuštanju izopačenim navikama. Radišnost ne umara i ne iscrpljuje ni petinu koliko pogubna navika samozadovoljavanja. Ako jednostavan, dobro isplaniran posao iscrpljuje vašu djecu, budite uvjereni, roditelji, da postoji nešto drugo, osim njihovog rada, što iscrpljuje njihov organizam i proizvodi osjećaj stalnog umora. Dajte svojoj djeci neki fizički posao koji će pokrenuti živce i mišiće. Umor koji prati takav rad umanjit će njihovu sklonost poročnim navikama. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, 293) SZC 135.1

Izbjegavajte čitanje i gledanje onoga što će izazvati nečiste misli. Razvijajte moralne i umne snage. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, 343) SZC 135.2

Bog od tebe ne traži samo da vladaš svojim mislima, već i svojim strastima i sklonostima. Tvoje spasenje ovisi o tvojoj sposobnosti da u ovome gospodariš sobom. Strasti i sklonosti su snažna oruđa. Ako se pogrešno primjenjuju, ako ih pokreću pogrešne pobude, ako su krivo primijenjena, ona su dovoljno snažna da te upropaste i od tebe načine bijednu ruševinu, bez Boga i bez nade. SZC 135.3

Ako uživaš u ispraznom maštanju i dopuštaš umu da se bavi nečistim predmetima, ti si pred Bogom u određenoj mjeri jednako kriva kao da si svoje misli provela u djelo. Djelo nije učinjeno zato što nije bilo prilike. Danonoćno sanjarenje i gradnja kula u zraku izuzetno je loša i opasna navika. Kad se jed-nom utvrdi, gotovo ju je nemoguće skršiti i usmjeriti misli na čiste, svete i uzvišene teme. Trebaš postati vjeran stražar nad svojim očima, ušima i svim svojim osjetilima kako bi mogla vladati svojim umom i ne dopustiti ispraznim i pokvarenim mislima da prljaju tvoju dušu. Ovo najpoželjnije djelo može ostvariti samo sila milosti. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, 469) SZC 135.4

Povećavajući priljev krvi u mozak, i prekomjerno učenje stvara bolesnu razdražljivost koja umanjuje snagu samosvladavanja i vrlo često daje maha iznenadnim zanosima i hirovima. Tako se otvaraju vrata poroku. Zlouporaba ili neuporaba tjelesnih sila najodgovornija je za plimu pokvarenosti koja se širi svijetom. “Ponos, izobilje kruha i obilje spokoja” (Ezekiel 16,49) smrtni su neprijatelji ljudskog napretka u ovome naraštaju kao i onda kad su prouzročili uništenje Sodome. (Odgoj, 175, 176) SZC 135.5

Udovoljavanje nižim strastima navest će mnoge da zatvore oči pred svjetlom, jer se boje da će vidjeti grijehe kojih se ne žele odreći. Svi mogu vidjeti ako žele. Ako radije izaberu tamu nego svjetlo, njihova krivnja neće biti ništa manja. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, 296) SZC 136.1

Lozinka svakog kršćanina treba biti: radije smrt nego nepoštovanje ili prijestup Božjeg zakona. Kao narod koji tvrdi da je obnovitelj, koji cijeni najsvečaniju, čistu istinu Božje riječi, mi moramo podignuti mjerilo više nego što je danas podignuto. Prema grijehu i grešnicima Crkva mora odmah djelovati da se drugi ne zaraze. Istina i čistoća zahtijevaju da temeljito očisti-mo tabor od Akana. Neka oni koji se nalaze na odgovornim položajima ne trpe grijeh na bratu. Pokažite mu da mora ostaviti svoje grijehe ili se odvojiti od crkve. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, 126) SZC 136.2

Mladi mogu imati tako čvrsta načela da ih ni najjače Sotonine kušnje ne mogu odvojiti od njihove odanosti Bogu. Samuel je bio dijete okruženo najizopačenijim utjecajima. Vidio je i čuo stvari koje su ga itekako boljele. Elijevim sinovima, koji su vršili svetu službu, vladao je Sotona. Ovi su ljudi zagadili cijelo ozračje koje ih je okruživalo. Muškarci i žene svakodnevno su bili opčinjeni grijehom, ali Samuel je živio neokaljanim životom. Odjeća njegovog karaktera bila je besprijekorno čista. On nije pristajao, uopće nije uživao u grijesima koji su sav Izrael punili zastrašujućim izvještajima. Samuel je ljubio Boga; njegova je duša bila tako povezana s Nebom da je poslan anđeo koji je s njim razgovarao o grijesima Elijevih sinova koji su kvarili Izrael. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, 416) SZC 136.3