Savjeti Za Crkvu

17—Čistoća srca i života

Bog vam je dao stan da se brinete za njega i da ga sačuvate 107 u najboljem stanju za Njegovu službu i slavu. Vaše tijelo ne pripada vama. “Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!” (1. Korinćanima 6,19.20) “Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.” (1. Korinćanima 3,16) (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, 296) SZC 133.1

U ovo vrijeme pokvarenosti, kad naš neprijatelj davao kao ričući lav hoda tražeći koga da proždere, osjećam potrebu da podignem svoj glas upozorenja. “Bdijte i molite da ne padnete u napast.” (2. Petrova 2,3) Ima mnogo onih koji posjeduju briljantne talente, a bezbožno ih posvećuju službi Sotoni. Koje upozorenje da uputim narodu koji tvrdi da je izišao iz svijeta i da je napustio njegova djela tame? Narodu kojega je Bog učinio čuvarom svojeg Zakona, ali koji se, kao uobražena smokva, šepuri svojim raskošnim granama pred licem Svemogućega, ali nema roda na slavu Božju? Mnogi njeguju nečiste misli, nesvete maštarije, neposvećene želje i niske strasti. Bog mrzi rod s takvog stabla. Anđeli, čisti i sveti, gledaju put takvih s gađenjem, dok Sotona uživa. O, kad bi muškarci i žene razmislili što se dobiva prijestupom Božjeg zakona! Bez obzira na okolnosti, prijestup je sramoćenje Boga i prokletstvo za čovjeka. Takvim ga moramo smatrati koliko god bio prikriven i bez obzira na to tko ga je počinio. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, 125) SZC 133.2

Oni koji su čistoga srca, vidjet će Boga. Svaka nečista misao oskvrnjuje dušu, slabi moralni osjećaj i nastoji izbrisati djelovanje Duha Svetoga. Ona pomračuje duhovni vid tako da ljudi ne mogu gledati Boga. Gospodin može oprostiti i oprašta grešniku koji se kaje, ali premda nam je oprošteno, duša je povrijeđena. Tko želi jasno razlikovati duhovne istine, mora izbjegavati svaku nečistoću u govoru ili u mislima. (Isusov život, 239) SZC 134.1

Neki će priznati zlo grešnog popuštanja, ali će se izgovarati da ne mogu nadvladati svoje strasti. To je strašno priznanje za osobu koja spominje Kristovo ime. “Neka odstupi od nepravde svaki koji zaziva Gospodnje ime!” (2. Timoteju 2,19 —Šarić) Odakle ova slabost? Otuda što su životinjski nagoni vježbanjem tako ojačali da su nadvladali plemenitije snage. Muškarci i žene ne žive po načelima. Oni duhovno umiru jer su toliko dugo ugađali svojim prirodnim prohtjevima da više nemaju snage za samosvladavanje. Niže strasti njihove naravi preuzele su uzde i ono što je trebalo biti vladajuća sila, postalo je slugom izopačene strasti. Duša se drži u najgorem ropstvu. Čulnost je uga-sila težnju za svetošću i onemogućava duhovni napredak. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, 292,293) SZC 134.2