Savjeti Za Crkvu

Posljedice moralne pokvarenosti

Neki koji ispovijedaju visoke vrijednosti, ne razumiju grijeh samozadovoljavanja i njegove neizbježne posljedice. Dugo izgrađivana navika zaslijepila im je razum. Oni ne uviđaju koliko je velika grešnost ovog ponižavajućega grijeha koji iscrpljuje organizam i uništava živčanu snagu mozga. Moralno načelo je jako slabo kad se sukobi s utvrđenom navikom. Svečane poruke s Neba ne mogu na silu utjecati na srce koje nije utvrđeno protiv udovoljavanja ovom ponižavajućem poroku. Osjetljivi moždani živci gube zdravlje zbog bolesnog uzbuđenja kad se zadovoljava neprirodna želja za putenim zadovoljstvom. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, 292) SZC 137.1

Moralno zagađenje dovelo je do izopačenosti ljudskog roda više od svakog drugog zla. Ono je prisutno u zabrinjavajućoj mjeri i uzrokuje svakovrsne bolesti. SZC 137.2

Roditelji uglavnom ne sumnjaju da njihova djeca išta znaju o ovom poroku. U jako mnogo slučajeva pravi su grešnici roditelji. Oni su zloupotrebljavali svoje bračne prednosti i svoje su životinjske strasti osnažili popuštanjem. I pošto su one ojačale, moralne i umne sposobnosti su oslabjele. Duhovno je nadvladano životinjskim. Djeca se rađaju s već razvijenim životinjskim sklonostima jer su im roditelji prenijeli svoj karakter. Neprirodna aktivnost osjetljivih organa izaziva nadražaj. Oni se lako uzbude i njihovo diranje donosi trenutačno olakšanje. Ali zlo se stalno povećava. Dolazi do iscrpljivanja organizma. Snaga mozga slabi, a pamćenje postaje manjkavo. Djeca rođena od takvih roditelja gotovo će se uvijek prirodno odati odvratnim navikama tajnog poroka. Bračni je zavjet svet, ali koliku količinu požude i prijestupa on skriva! Oni koji smatraju da im brak daje slobodu da ponižavaju svoje tijelo odvratnim popuštanjem životinjskim strastima, vidjet će kako se njihova izopačenost prenosi na njihovu djecu. Grijesi roditelja odrazit će se na njihovoj djeci, budući da su oni na njih prenijeli svoje vlastite sklonosti prema pohotljivosti. SZC 137.3

Oni koji su se potpuno predali ovom poroku koji upropaštava dušu i tijelo, rijetko kad mogu mirovati dokle svoj teret ovog potajnog zla ne prenesu na one s kojima se druže. Onda se probudi radoznalost pa se znanje o tom poroku prenosi s jednog mladog stvora na drugi, s djeteta na dijete, dok ne bu-de gotovo nikoga tko ne bi bio upoznat s ovim ponižavajućim grijehom. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, 328) SZC 137.4

Tajne navike zasigurno uništavaju životnu snagu organizma. Nakon svakog nepotrebnog trošenja životne snage, uslijedit će odgovarajuće opadanje. Mladež svoj životni kapital — mozak - tako snažno opterećuje u ranoj dobi da nastaje manjak i velika iscrpljenost, što organizam izlaže različitim vrstama bolesti. SZC 138.1

Ako se te pokvarene navike nastave činiti od petnaeste godine nadalje, priroda će se pobuniti protiv zloupotrebe koju je pretrpjela, a mora je i dalje trpjeti, i naplatit će kaznu za kršenje njezinih zakona, osobito od tridesete do četrdeset pete godine, i to brojnim bolovima u tijelu i različitim bolestima, poput bolesti jetara i pluća, neuralgije, reumatizma, bolova u kralježnici, bubrežnih bolesti i zloćudnih promjena tjelesnih tekućina. Neki prirodni fini mehanizmi prestaju djelovati prepuštajući ostalima težu zadaću koju treba izvršiti, što izaziva nered u istančanom prirodnom poretku, pa se često događa nagli tjelesni slom čija je krajnja posljedica smrt. SZC 138.2

Oduzeti si život u trenutku nije veći grijeh u očima Neba nego ga uništavati postupno ali sigurno. Osobe koje sebi donose sigurnu propast čineći zlo, plaćat će kaznu ovdje, a bez posvemašnjeg pokajanja neće biti primljene na Nebo kao ni oni koji su si oduzeli život u trenutku. Božja volja temelji se na povezanosti između uzroka i posljedica. SZC 138.3

Ne uključujemo svu slabunjavu mladež medu one koji su krivi za loše navike. Ima onih koji su čistih misli i savjesni, ali trpe zbog različitih uzroka na koje ne mogu utjecati. SZC 138.4

Tajni grijeh razara odlučnost, ozbiljna nastojanja i snagu volje koji su potrebni za oblikovanje karaktera vjernika. Svima koji znaju što znači biti pravi kršćanin, jasno je da Kristovi sljedbenici kao Njegovi učenici trebaju predati sve svoje strasti, tjelesne snage i umne sposobnosti u savršenu pokornost Njegovoj volji. Kristovim sljedbenicima ne mogu upravljati njihove strasti. Oni su previše odani služenju svojem gospodaru, začetniku svakog zla, da bi napustili izopačene navike i odabrali služenje Kristu. (Odgovorno roditeljstvo, 371,372) SZC 138.5

Kad mladi usvoje lošu praksu dok su još nježnog duha, oni nikad neće u potpunosti steći snagu da u cijelosti i ispravno razviju tjelesne, umne i moralne snage. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, 295) SZC 139.1

Jedina nada za one koji imaju zle navike jest da ih zauvijek napuste ako imalo cijene svoje zdravlje ovdje i spasenje u budućnosti. Kad su se odredene navike utvrđivale duže vrijeme, bit će potreban odlučan napor za odupiranje kušnji i odbijanje prepuštanja pokvarenosti. (Odgovorno roditeljstvo, 387) SZC 139.2

Jedina istinska zaštita naše djece od svake zle navike jest da traže primanje u Kristovo stado i budu stavljena pod budnu skrb vjernog i istinitog Pastira. Ako poslušaju Njegov glas, On će ih spasiti od svakog zla i zaštititi od svake opasnosti. On kaže: “Moje ovce slušaju glas moj ... i one idu za mnom.” (Ivan 10,27) U Kristu će naša djeca naći pašu, primiti snagu i nadu te neće biti uznemirena neumornim čežnjama za nečim čime bi zabavila um i zadovoljila srce. Ona su našla dragocjeno zrno bisera pa im um mirno počiva. Zadovoljstva su im čiste, mirne i uzvišene naravi. Kao takva ne ostavljaju za sobom bolna sjećanja niti kajanje. Takva zadovoljstva ne ugrožavaju zdravlje i ne iscrpljuju um, već su zdrava. (Odgovorno roditeljstvo, 390) SZC 139.3