Savjeti Za Crkvu

Roditelji se moraju složiti

Djeca su po naravi osjetljiva i nježna. Lako im je ugoditi, a isto ih je tako lako učiniti nesretnima. Blagom primjenom discipline nježnim riječima i postupcima, majke mogu vezati djecu za svoje srce. Jako je pogrešno pokazivati strogost i zahtjevno postupati prema djeci. U svakoj su obitelji potrebne čvrstina i nepristrana primjena discipline od strane obaju roditelja. Recite mirno što želite, postupajte obzirno i bez oklijevanja provedite ono što ste rekli. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, 470) SZC 236.3

Roditelji ne bi trebali zaboraviti godine svojeg djetinjstva, koliko su čeznuli za suosjećanjem i ljubavlju i kako su se osjećali nesretni kad su bili karani ili izloženi ljutnji. Oni trebaju ponovno biti mladi u svojim osjećajima i navesti svoj um da razumije potrebe njihove djece. Ali s čvrstinom, pomiješanom s ljubavlju, trebaju od svoje djece tražiti poslušnost. Roditeljsku riječ ona trebaju poslušati bez pogovora. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, 337) SZC 236.4

Nesigurnost u upravljanju obitelji nanosi veliku štetu jer je skoro tako nekorisna kao i bezvlašće. Često se postavlja pitanje: Zašto su djeca pobožnih roditelja tako često tvrdoglava, prkosna i buntovna? Uzrok je obiteljski odgoj. Vrlo često roditelji nisu jedinstveni u upravljanju svojom obitelji. SZC 236.5

Ako se roditelji ne slažu, neka se povuku u stranu od svoje djece dok se ne sporazumiju. SZC 237.1

Ako su roditelji jedinstveni u odgajanju, dijete će znati što se od njega očekuje. Međutim, ako otac riječju ili pogledom pokaže da ne odobrava majčine odgojne postupke, ako smatra da je previše stroga i njezinu strogost pokušava zamijeniti blagošću ili popuštanjem, upropastit će dijete. Dijete će brzo shvatiti da može činiti sve što mu se prohtije. Roditelji koji počine ovaj grijeh u odnosu prema svojoj djeci, bit će krivi za propast njihovih duša. (Temelji sretnog doma, 255—258) SZC 237.2

Roditelji trebaju prvo naučiti vladati sobom; onda će moći mnogo uspješnije upravljati svojom djecom. Kad god izgube vlast nad sobom pa govore i postupaju nestrpljivo, oni griješe protiv Boga. Prvo trebaju razgovarati sa svojom djecom jasno ističući zlo koje čine, ukazujući im na njihove grijehe i uvjeravajući ih da nisu samo sagriješila protiv svojih roditelja, nego i protiv Boga. Ponizna srca, punog sažaljenja i tuge zbog svoje zabludjele djece, molite se s njima prije nego što ih kaznite. Tada vaše kažnjavanje neće navesti djecu da vas mrze. Voljet će vas. Uvidjet će da ih ne kažnjavate zato što su vas dovela u neugodnost ili zato što želite iskazati svoje nezadovoljstvo na njima, već da to činite s osjećajem dužnosti, za njihovo dobro, da ne bi bila prepuštena odrastanju u grijehu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, 345,346) SZC 237.3