Savjeti Za Crkvu

159/326

36—Odgovarajuća disciplina i odgoj naše djece

U svijetu prevladava mišljenje kako mladima treba dopustiti da slijede prirodne želje svojeg uma. I ako su djeca u mladosti veoma nedisciplinirana, roditelji tvrde da će se ona poslije promijeniti i da će, kad budu imala šesnaest ili osamnaest godina, postati razumnija, ostaviti loše navike i konačno postati korisni muškarci i žene. Kakve li zablude! Na taj način godinama dopuštaju neprijatelju da sije kukolj u vrt srca. Oni dopuštaju razvijanje loših načela i u mnogo slučajeva sav trud koji poslije ulože na tom zemljištu, bit će uzaludan. SZC 234.1

Sotona je vješt, ustrajan radnik, smrtni neprijatelj. Kad god se neoprezno izgovori neka riječ koja pogađa mladež, bilo da se radi o laskanju ili ih navodi da na grijeh gledaju s manje gađenja, Sotona ih koristi i hrani sjeme zla da bi se ukorijenilo i dalo obilnu žetvu. Neki su roditelji dopustili svojoj djeci da stvore loše navike kojih se ne mogu osloboditi tijekom cijelog života. To je grijeh roditelja. Njihova se djeca mogu smatrati kršćanima, ali bez posebnog djelovanja milosti na srce i obnove u životu, njihove će se prošle navike u njihovom životu uvijek primjećivati i otkrivati karakter kakav su im roditelji dopustili da izgrade. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, 350) SZC 234.2

Roditelji trebaju upravljati svojom djecom, ispravljati provale strasti i učiti ih poslušnosti; u protivnom će Bog tu djecu uništiti u dan svojega žestokog gnjeva, a roditelji koji nisu upravljali svojom djecom, neće biti bez krivnje. Posebno bi Božji sluge trebali upravljati svojim obiteljima i biti pokorni. Ako nisu u stanju vladati vlastitim domom, vidjela sam da nisu spremni prosuđivati ni odlučivati u crkvenim stvarima. Prvo moraju uspostaviti red u svojem domu, a onda će njihova prosudba i utjecaj biti vidljivi u crkvi. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, 110) SZC 234.3

Svakoga sina i kćer koji noću izbivaju iz kuće treba pozvati na red. Roditelji trebaju znati u kakvom su društvu njihova djeca i u čijoj kući provode večeri. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, 595) SZC 235.1

Ljudska mudrost nije otkrila više od onoga što zna Bog niti je stvorila bolji plan za postupanje s djecom od onoga koji je dao naš Gospodin. Tko može bolje od Stvoritelja shvatiti sve dječje potrebe? Tko se može bolje zauzeti za njihovo dobro od Onoga koji ih je otkupio svojom krvlju? Kada bi se Božja riječ pažljivije proučavala i vjernije izvršavala, bilo bi manje dušev-nih patnji zbog izopačenog ponašanja nevaljale djece. SZC 235.2

Djeca imaju zahtjeve koje njihovi roditelji moraju priznavati i poštovati. Ona imaju pravo na obrazovanje i odgoj koji će ih osposobiti da budu korisni, poštovani i voljeni članovi suvremenog ljudskog društva, a u isto ih vrijeme učiniti moralno spremnima za buduće društvo čistih i svetih bića. Mlade treba poučiti da njihovo sadašnje i buduće dobro u velikoj mjeri ovisi o navikama koje stječu u djetinjstvu i mladosti. (Temelji sretnog doma, 252) SZC 235.3

Muškarci i žene koji tvrde da poštuju Bibliju i slijede njezin nauk, u mnogočemu ne izvršavaju njezine zahtjeve. U odgajanju djece slijede svoju izopačenu narav umjesto otkrivenu Božju volju. Ovo zanemarivanje dužnosti dovodi do gubitka tisuća duša. Biblija iznosi pravila za ispravno discipliniranje djece. Da su roditelji slijedili ova Božja pravila, danas bismo vidjeli kako na pozornicu stupa sasvim druga vrsta mladeži. Ali roditelji koji tvrde da čitaju i slijede Bibliju, postupaju potpuno suprotno njezinom nauku. Čujemo plač ispunjen tugom i mukom roditelja koji kukaju zbog ponašanja svoje djece, a nisu svjesni da su sami krivi za ovu tugu i muku i da svojim pogrešnim izražavanjem ljubavi upropaštavaju svoju djecu. Oni nisu svjesni svojih Bogom danih odgovornosti da odmalena vježbaju svoju djecu u stjecanju dobrih navika. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, 286) SZC 235.4

Kršćanska djeca cijenit će ljubav i odobravanje svojih bogobojaznih roditelja više od svakog zemaljskog blagoslova. Ona će voljeti i poštovati svoje roditelje. Glavna briga u njihovom životu treba biti kako usrećiti svoje roditelje. U ovo buntovno vrijeme, djeca koja nisu primila prave upute i odgoj, nemaju nikakav osjećaj obveze prema svojim roditeljima. Često se događa da što više roditelji čine za njih, to su nezahvalnija i manje ih poštuju. SZC 236.1

Roditelji u velikoj mjeri drže u svojim rukama buduću sreću svoje djece. Na njima počiva važna zadaća oblikovanja karaktera ove djece. Upute koje su dobila u djetinjstvu pratit će ih cijeli život. Roditelji siju sjeme koje će niknuti i donijeti plod, bilo za dobro ili za zlo. Oni mogu svoje sinove i kćeri osposobiti za sreću ili za bijedu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, 341) SZC 236.2