Djela Apostolska

23. Bereja i Atena

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 17,11-34.

U Bereji je Pavao naišao na Židove koji su ispitivali istine koje je poučavao. Lukin izvještaj o njima glasi: “Ovi su Židovi bili plemenitiji od onih u Solunu. Primiše riječ Božju sasvim spremno, svaki dan istražujući Pisma da li je tako. I tako prigrliše vjeru mnogi od njih, a od Grka priličan broj uglednih žena i muževa.”

Um Berejaca nije bio skučen predrasudama. Bili su spremni ispitati nauk koji su apostoli propovijedali. Proučavali su Bibliju ne iz znatiželje, već da saznaju što je napisano o obećanome Mesiji. Svakodnevno su istraživali svete izvještaje i, dok su uspoređivali pismo s pismom, nebeski su anđeli bili pokraj njih, prosvjetljivali im um i poticali srca. DA 145.1

Gdje god se naviještaju istine Evanđelja, oni koji iskreno žele činiti što je pravo, počinju marljivo istraživati Pisma. Kad bi u završnim prizorima povijesti Zemlje oni kojima su objavljene provjerene istine slijedili primjer Berejaca te svakodnevno istraživali Pisma i uspoređivali Božju riječ s viješću koja im je objavljena, danas bi, tamo gdje ih sada ima razmjerno malo, postojao veliki broj onih koji su vjerni načelima Božjeg zakona. Ali kad se iznose nepopularne biblijske istine, mnogi ih ne žele ispitati. Premda ne mogu opovrgnuti jasni nauk Svetog pisma, oni vrlo nevoljko pristupaju proučavanju ponuđenih dokaza. Neki smatraju da, čak ako je ovaj nauk stvarno istinit, nije važno hoće li ili neće prihvatiti novo svjetlo pa se drže ugodnih bajki kojima se neprijatelj služi da zavede duše. Tako njihov razum zabludom oslijepi i oni se odvajaju od Neba. DA 145.2

Svima će biti suđeno prema svjetlu koje su dobili. Gospodin šalje svoje izaslanike s viješću spasenja i smatrat će one koji je čuju odgovornima za odnos prema riječima Njegovih slugu. Oni koji iskreno traže istinu, pozorno će, u svjetlu Božje riječi, ispitati iznesene doktrine. DA 146.1

Nevjerni Židovi iz Soluna, ispunjeni zavišču i mržnjom prema apostolima, ne zadovoljavajući se time što su ih otjerali iz svojega grada, slijedili su ih u Bereju i protiv njih nahuškali i uzbunili svjetinu. Bojeći se da će Pavao, ako ostane, biti izložen nasilju, braća su ga poslala u Atenu; s njim je pošlo nekoliko Berejaca koji su nedavno prigrlili vjeru. DA 146.2

Tako je progonstvo slijedilo učitelje istine iz grada u grad. Kristovi neprijatelji nisu mogli spriječiti napredovanje Evanđelja, ali su uspjeli jako otežati rad apostolima. No unatoč protivljenju i sukobu Pavao je stalno išao naprijed, odlučan da ostvari Božju namjeru koja mu je bila objavljena u viđenju u Jeruzalemu: “Idi, jer ću te poslati daleko, k poganima!” (Djela 22,21) DA 146.3

Nagli odlazak iz Bereje Pavlu nije dopustio da posjeti, kako je namjeravao, braću u Solunu. DA 146.4

Nakon dolaska u Atenu, apostol je poslao natrag braću Berejce s porukom za Silu i Timoteja da mu se odmah pridruže. Timotej je došao u Bereju prije Pavlova odlaska i ostao sa Silom da nastave rad koji je tako dobro počeo, ali i da uputi nove obraćenike u načela vjere. DA 146.5

Atena je bila metropola poganskog svijeta. U tom se gradu Pavao nije sreo s neukim, lakovjernim pučanstvom, već s ljudima poznatim po umnosti i kulturi. Na sve su se strane mogli vidjeti njihovi bogovi i obožavani junaci iz povijesti i poezije, dok su veličanstvene građevine i slike ukazivale na nacionalnu slavu i rasprostranjeno štovanje poganskih božanstava. Osjetila naroda bila su začarana ljepotom i sjajem umjetnosti. Svuda su se uzdizali masivni oblici beskrajno skupocjenih svetišta i hramova. Skulpture, svetišta i spomen-ploče podsjećali su na izvojevane pobjede i junaštva slavnih ljudi. Sve je to Atenu činilo golemom umjetničkom galerijom. DA 146.6

Kad je Pavao vidio ljepotu i veličinu svega što ga je okruživalo i grad potpuno posvećen idolopoklonstvu, spopala ga je revnost za Boga koji je bio obeščašćen na svakom koraku; u srcu je osjetio sažaljenje prema Atenjanima koji, bez obzira na svoju intelektualnu kulturu, nisu poznavali pravoga Boga. DA 146.7

Apostol se nije dao prevariti onim što je vidio u ovom središtu znanja. Njegova je duhovna narav bila toliko zaokupljena nebeskim stvarima da su radost i slava nepropadljivog bogatstva u njegovim očima učinile bezvrijednim blještavilo i sjaj koji ga je okruživao. Kad je vidio veličanstvenost Atene, shvatio je njezinu zavodljivu moć nad ljubiteljima umjetnosti i znanosti, i njegov je um bio pod dubokim dojmom važnosti rada koji ga je očekivao. DA 147.1

U ovom velikom gradu, u kojem se nije štovalo Boga, Pavla je obuzeo snažan osjećaj samoće; čeznuo je za razumijevanjem i pomoći svojih suradnika. Što se ljudskog prijateljstva tiče, osjećao se potpuno sam. U pismu upućenom Solunjanima izrazio je svoje osjećaje riječima: “Pristadosmo u Ateni ostati sami.” (1. Solunjanima 3,1 - DF) Pred njim su se nalazile naizgled nepremostive prepreke pa se osjećao skoro bespomoćan u pokušaju da dopre do srca ovih ljudi. DA 147.2

Dok je čekao Silu i Timoteja, Pavao nije bio besposlen. “Raspravljao je u sinagogi sa Židovima i ostalim priznavaocima pravoga Boga, a na trgu svaki dan s onima koje bi tu zatekao.” DA 147.3

No njegov glavni cilj u Ateni bio je navijestiti Radosnu vijest o spasenju onima koji nisu imali pravu spoznaju o Bogu i Njegovoj nakani za pali ljudski rod. Apostol je uskoro trebao upoznati poganstvo u njegovom najlukavijem i najzavodljivijem obliku. DA 147.4

Veliki ljudi u Ateni brzo su saznali da se u gradu nalazi neki usamljeni učitelj koji narodu iznosi nov i neobičan nauk. DA 147.5

Neki od njih potražili su Pavla i poveli razgovor s njim. Ubrzo se oko njih okupilo mnoštvo slušatelja. Neki su bili spremni ismijati apostola kao čovjeka društveno i intelektualno daleko ispod njih, pa su među sobom podrugljivo govorili: “Što bi ovaj brbljavac htio reći?” Drugi su, zato što je “navješćivao kao Radosnu vijest Isusa”, rekli: “Čini se da propovijeda tuđe bogove.” DA 147.6

Među onima koji su se sastali s Pavlom na trgu bili su “neki epikurejski i stoički mudraci”, ali su oni, zajedno sa svima drugima koji su s njim stupili u razgovor, uskoro shvatili da on posjeduje daleko veće znanje od njih. Njegova je umna snaga ulijevala poštovanje učenih ljudi dok je svojim ozbiljnim, logičnim rasuđivanjem i govorničkom snagom zaokupljao pozornost svih koji su ga slušali. Njegovi su slušatelji priznali činjenicu da nije početnik jer se svim staležima mogao usprotiviti uvjerljivim argumentima u prilog nauka koji je iznosio. Tako je apostol stajao neustrašivo, sukobljavajući se sa svojim protivnicima na njihovom tlu, uzvraćajući na logiku logikom, na filozofiju filozofijom, na rječitost rječitošću. DA 147.7

Njegovi su ga protivnici upozorili na Sokratov usud, koji je, zato što je uvodio nove bogove, bio osuđen na smrt; savjetovali su Pavlu da ne izlaže svoj život opasnosti na isti način. Ali apostolova su izlaganja privukla pozornost pučanstva i njegova prirodna mudrost izazivala je poštovanje i divljenje. Budući da ga nisu mogli ušutkati znanošću ni ironijom filozofa, osvjedočeni da je, bez obzira na opasnost, odlučan ostvariti svoju zadaću i iznijeti im svoju priču, odlučili su mu dati priliku i saslušati ga. DA 148.1

Zato su ga poveli na Marsov brežuljak. To je bilo jedno od najsvetijih mjesta u Ateni, i svemu što je bilo povezano s njim pristupali su s praznovjernim štovanjem, koje je u mislima nekih graničilo sa strahom. Na ovom su mjestu predmete vezane uz religiju često razmatrali ljudi koji su smatrani vrhunskim sucima u svim važnijim moralnim i građanskim pitanjima. DA 148.2

Ovdje su, daleko od buke i meteža pretrpanih ulica i neobuzdane rasprave, mogli saslušati apostola bez prekidanja. Oko njega su se okupili pjesnici, umjetnici i filozofi - atenski znanstvenici i mudraci, koji su mu se obratili riječima: “Možemo li znati kakva je to nova nauka koju propovijedaš? Čudnim nam tvrdnjama puniš uši. Zato bismo željeli znati što to znači.” DA 148.3

U ovom trenutku svečane odgovornosti apostol je bio miran i hladnokrvan. Njegovo je srce bilo opterećeno važnom viješću i riječi koje su silazile s njegovih usana osvjedočile su njegove slušatelje da nije besposleni brbljavac. “Atenjani!” rekao je. “Vidim da ste u svakom pogledu neobično pobožni. Prolazeći vašim gradom i promatrajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik na kojem je napisano: ‘Nepoznatom Bogu.’ Dakle, što vi ne znajući štujete, to vam ja navješćujem.” Unatoč svoj mudrosti i općem znanju, nisu poznavali Boga koji je stvorio svemir. Ali bilo je nekih koji su čeznuli za većim svjetlom. Oni su se okretali k Beskonačnome. DA 148.4

Rukom ispruženom prema hramu krcatom idolima, Pavao je izlio teret svoje duše i ukazao na varljivost religije Atenjana. Mudriji među njegovim slušateljima bili su iznenađeni dok su slušali njegovo prosuđivanje. Pokazalo se da je bio upoznat s njihovim umjetničkim djelima, književnošću i religijom. Pokazujući na njihove kipove i idole, ustvrdio je da se Boga ne može prikazati ljudskim tvorevinama. Ovi kipovi ne mogu ni u najmanjoj mjeri prikazati Jahvinu slavu. Podsjetio ih je da ovi kipovi nemaju života, da se nalaze pod čovjekovim nadzorom, da se kreću samo kad ih ljudske ruke pokreću i da su oni koji im se klanjaju u svemu nadmoćniji od onoga čemu se klanjaju. DA 149.1

Pavao je misli svojih idolopokloničkih slušatelja poveo iznad ograničenja njihove lažne religije i usmjerio im pogled na Božanstvo koje su imenovali “nepoznatim Bogom”. Ovo Biće koje im je sada naviještao, neovisno je o ljudima jer Mu nije potrebno ništa što bi ljudske ruke mogle dodati Njegovoj moći i slavi. DA 149.2

Ljudi su se divili Pavlovom ozbiljnom i logičnom izlaganju osobina pravoga Boga - Njegovoj stvaralačkoj sili i postojanju Njegove nadmoćne providnosti. Ozbiljnim i toplim riječima apostol je izjavio: “Bog, Stvoritelj svijeta i svega što je u njemu, on koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima sagrađenim ljudskom rukom niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi trebao nešto on koji svima daje životni dah i sve ostalo.” Nebesa nisu dovoljno velika da obuhvate Boga, a kamoli hramovi sagrađeni ljudskim rukama! DA 149.3

U ono doba kasti, kad su ljudska prava često bila nepriznata, Pavao je iznio veliku istinu o ljudskom bratstvu izjavljujući da je Bog “izveo sav ljudski rod od jednoga čovjeka i nastanio ga po svoj površini zemaljskoj”. U Božjim očima svi su jednaki i svako ljudsko biće duguje potpunu odanost Stvoritelju. Apostol je zatim pokazao kako se kroz svekoliko Božje postupanje s čovjekom kao zlatna nit provlači namjera Njegove milosti i milosrđa. On “je ljudima odredio ustaljena godišnja doba i međe postojbine njihove, s nakanom da traže Boga, ne bi li ga možda napipali i našli, jer zbilja nije daleko ni od jednog od nas”. DA 149.4

Obraćajući se uglednim ljudima oko sebe riječima jednog njihovog pjesnika, prikazao je beskonačnog Boga kao Oca ćija su djeca svi oni. “Po njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo,” izjavio je, “kako su to rekli i neki vaši pjesnici - ‘od njega po tječemo’. Budući da potječemo od Boga, ne smijemo držati da je Božanstvo slično zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari - tvorevini ljudskog umijeća i mašte. DA 149.5

A sada - zatvorivši oči nad vremenima neznanja - Bog poručuje ljudima da se svi i svagdje obrate.” U doba mraka koje je prethodilo Kristovom dolasku, božanski Vladar je olako prešao preko idolopoklonstva pogana. Ali sada je po svojem Sinu ljudima poslao svjetlo istine i On od njih očekuje obraćenje radi spasenja; ne samo od siromašnih i skromnih, već i od ponosnih filozofa i zemaljskih knezova. “Jer je odredio dan kada će pravedno suditi svemu svijetu preko čovjeka koga odredi za to, i svima pruži jamstvo uskrisivši ga od mrtvih.” Kad je Pavao govorio o uskrsnuću mrtvih, “jedni se počeše rugati, a drugi govoriti: ‘O tome ćemo te poslušati drugi put!’” DA 150.1

Tako je završio apostolov rad u Ateni, središtu neznabožačke učenosti, zato što su se Atenjani, uporno se držeći svojeg idolopoklonstva, odvratili od svjetla prave religije. Kad su ljudi zadovoljni svojim dostignućima, od njih se malo može očekivati. Hvaleći se svojom učenošću i mudrošću, Atenjani su bivali sve pokvareniji i zadovoljniji mutnim tajnama idolopoklonstva. DA 150.2

Među onima koji su slušali Pavla bili su neki koje su iznesene istine osvjedočile, ali se nisu htjeli poniziti da priznaju Boga i prihvate plan spasenja. Nikakva rječitost ni snaga dokaza ne može obratiti grješnika. Samo Božja sila može utisnuti istinu u srce. Nemoguće je dosegnuti onoga tko se stalno odvraća od te sile. Grci su težili za mudrošću, ali je vijest o križu za njih bila ludost jer su svoju mudrost cijenili više od mudrosti koja dolazi odozgo. DA 150.3

U hvalisanju razumom i ljudskom mudrošću možemo naći razlog što je Evanđelje među Atenjanima imalo razmjerno malo uspjeha. Oni ljudi koji ispunjeni svjetovnom mudrošću dolaze Kristu kao jadni izgubljeni grješnici, postat će mudri za spasenje; ali oni koji dolaze kao uglednici, hvaleći se svojom mudrošću, neće primiti svjetlo i spoznaju koju samo On može dati. DA 150.4

Tako se Pavao sučelio s poganstvom u ono vrijeme. Njegov rad u Ateni nije bio potpuno uzaludan. Dionizije, jedan od najistaknutijih građana, i neki drugi, prihvatili su evanđeosku vijest i pridružili se vjernicima. DA 150.5

Nadahnuće nam je omogućilo da zavirimo u život Atenjana koji su uz sve svoje znanje, mudrost i umjetnost, utonuli u porok, da bismo vidjeli kako je Bog preko svojeg sluge prekorio idolopoklonstvo i grijehe oholog, samozadovoljnog naroda. Apostolove riječi i opis njegova ponašanja i sredine, kako ih je zapisalo nadahnuto pero, trebali su biti predavani svim budućim naraštajima svjedočeći o njegovom nepokolebljivom pouzdanju, odvažnosti u samoći i protivljenju te pobjedi koju je u samom srcu poganskog svijeta izvojevao za kršćanstvo. DA 151.1

Pavlove riječi sadrže riznicu znanja za Crkvu. Nalazio se u takvoj situaciji da je lako mogao reći nešto što bi razdražilo njegove ohole slušatelje i izložilo ga nevolji. Da je u svojem govoru izravno napao njihove bogove i velikane grada, moglo se dogoditi da bi dijelio Sokratov usud. Ali on je s uglađenošću proisteklom iz božanske ljubavi pažljivo odvratio njihove misli od poganskih božanstava i objavio im pravog Boga, njima nepoznatog. DA 151.2

Danas istine Svetog pisma treba iznijeti velikanima svijeta da bi se mogli odlučiti između poslušnosti Božjem zakonu i odanosti knezu zla. Bog pred njih stavlja vječnu istinu - istinu koja će ih učiniti mudrima za spasenje - ali ih ne prisiljava da je prihvate. Ako se odvrate od Njega, On će ih prepustiti njima samima da budu ispunjeni plodom svojih postupaka. DA 151.3

“Bez sumnje, govor o križu ludost je za one koji propadaju, a za nas koji se spasavamo sila je Božja, jer stoji pisano: ‘Uništit ću mudrost mudrih i učinit ću ispraznom umnost umnih.’” “Naprotiv, što je čudo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake; što je neplemenito i prezira vrijedno u očima svijeta - i čak ono čega nema - izabra Bog da uništi ono što jest.” DA 151.4

(1. Korinćanima 1,18.19.27.28) Mnogi veliki znanstvenici i državnici, najugledniji ljudi svijeta, u ove će se posljednje dane odvratiti od svjetla jer svjetovna mudrost ne poznaje Boga. Ali Božji sluge trebaju iskoristiti svaku priliku da ovim ljudima iznesu istinu. Neki će priznati svoje neznanje o Bogu pa će kao ponizni učenici sjesti do nogu Isusa, velikog Učitelja. DA 151.5

U svakom nastojanju da dopre do viših slojeva, radniku za Boga potrebna je čvrsta vjera. Okolnosti mogu izgledati nepovoljne, ali i u najmračnijem času dolazi svjetlo odozgo. Snaga onih koji ljube Boga i služe Mu obnavljat će se iz dana u dan. U njihovoj službi stavljeno im je na raspolaganje razumijevanje Beskonačnoga da u ostvarenju Njegovih namjera ne bi zalutali. Neka ovi radnici do svršetka sačuvaju nadu kakvu su imali od početka držeći na umu da svjetlo Božje istine treba svijetliti u tami u koju je zavijen naš svijet. U Božjoj službi ne smije biti malodušnosti. Vjera posvećenog radnika treba izdržati svaku kušnju s kojom će se suočiti. Bog može i voljan je obdariti svoje sluge svom potrebnom snagom i dati im mudrost koju će zahtijevati različite prilike. On će ispuniti više od najviših očekivanja onih koji se uzdaju u Njega. DA 151.6