Djela Apostolska

22. Solun

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 17,1-10.

Napustivši Filipe, Pavao i Sila su otišli u Solun. Tu im se pružila prilika da govore velikom skupu u židovskoj sinagogi. Njihova pojava svjedočila je o sramotnom postupanju s njima i zahtijevala objašnjenje o tome što se dogodilo. Oni su to učinili ne uzvisujući sebe, već veličajući Onoga koji je izveo njihovo oslobađanje. DA 139.1

Propovijedajući Solunjanima, Pavao se pozvao na starozavjetna proročanstva o Mesiji. Krist je tijekom svoje službe otvorio um učenika za ova proročanstva kad je počeo “od Mojsija te, slijedeći sve proroke, protumači im što se za njega odnosilo u svim Pismima” (Luka 24,27). Propovijedajući Krista, Petar se pozvao na dokaze iz Starog zavjeta. Stjepan je postupio na isti način. A i Pavao se u svojoj službi pozivao na Pisma koja su prorekla Kristovo rođenje, stradanje, smrt, uskrsnuće i uzašašće. Nadahnutim svjedočanstvom Mojsija i proroka jasno je do-kazao da je Isus iz Nazareta bio Mesija i pokazao da je od Adamova doba Kristov glas govorio preko patrijarha i proroka. DA 139.2

Što se tiče pojave Obećanog, dana su jasna i određena proročanstva. Adamu je bio obećan siguran dolazak Otkupitelja. Presuda izgovorena nad Sotonom: “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (Postanak 3,15), bila je našim praroditeljima obećanje otkupljenja koje će se ostvariti po Kristu. DA 139.3

Abrahamu je bilo obećano da će iz njegova potomstva doći Spasitelj svijeta: “Svi će se narodi blagoslivljati tvojim potomstvom.” “Ne veli se ‘i potomcima’, u množini, već u jednini: ‘i njegovu Potomku’; to je Krist.” (Postanak 22,18; Galaćanima 3,16) DA 140.1

Pri kraju svojeg rada, Mojsije je kao vođa i učitelj u Izraelu jasno prorekao dolazak Mesije. “Proroka, kao što sam ja,” objavio je okupljenom mnoštvu Izraelaca, “iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte!” Mojsije je Izraelcima potvrdio da mu je to objavio sam Bog dok se nalazio na gori Horebu govoreći: “Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovjedim.” (Ponovljeni zakon 18,15.18) DA 140.2

Mesija je trebao biti potomak kraljevske loze jer je Gospodin preko Jakova prorekao: “Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada - kome će se narodi pokoriti.” (Postanak 49,10) DA 140.3

Izaija je prorekao: “Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena.” “Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti. Sklopit ću s vama Savez vječan, Savez milosti Davidu obećanih. Evo, učinih te svjedokom pucima, knezom i zapovjednikom narodima. Evo, pozvat ćeš narod koji ne poznaješ, i narod koji te ne zna dohrlit će k tebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer ončte pro-slavio.” (Izaija 11,1; 55,3-5) DA 140.4

I Jeremija je svjedočio o dolasku Otkupitelja kao kneza iz Davidove kuće: “Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar, i činit će pravo i pravicu u zemlji. U njegove će dane Judeja biti spašena, i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: ‘Jahve, Pravda naša.’” I ponovo: “Jer ovako govori Jahve: Nikada Davidu neće nestati potomka koji će sjediti na prijestolju doma Izraelova. I nikada neće levitima i svećenicima nestati potomaka koji će služiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane.” (Jeremija 23,5.6; 33,17.18) DA 140.5

Prorečeno je čak i Mesijino mjesto rođenja: “A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.” (Mihej 5,1) DA 141.1

Djelo koje će Spasitelj vršiti na Zemlji bilo je prikazano u glavnim crtama: “Na njemu će duh Jahvin počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji.” Onaj koji bude tako pomazan, bit će poslan “da radosnu vijest donese(m) ubogima, da iscijeli(m) srca slomljena; da zarobljenima navijesti(m) slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijesti(m) godinu mi-losti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveseli(m) ožalošćene na Sionu i da im dade(m) vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu.” (Izaija 11,2.3; 61,1-3) DA 141.2

“Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, da donosi pravo narodima. On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom.” (Izaija 42,1-4) DA 141.3

Pavao je s uvjerljivom snagom dokazivao iz starozavjetnih Pisama “kako je trebalo da Mesija trpi i uskrsne od mrtvih”.Nije li Mihej prorokovao: “Palicom po licu udaraju Suca Izraelova”? (Mihej 4,14) Nije li Obećani preko proroka Izaije o sebi prorekao: “Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svoga ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja”? (Izaija 50,6) Preko psalmista Krist je prorekao kako će ljudi postupati s Njim: “A ja, sam, ruglo ljudi i naroda prezir. Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: ‘U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!’” “Sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.” “Tuđinac sam postao braći i stranac djeci majke svoje. Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.” “Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.” (Psalam 22,79.18.19; 69,9.10.21) DA 141.4

Kako su bila savršeno jasna Izaijina proročanstva o Kristovom stradanju i smrti! “Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno?” pita prorok. “Kome se otkri ruka Jahvina? Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. DA 142.1

A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. DA 142.2

Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. Ko jagnje na klanje odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova na smrt ga izbiše.” (Izaija 53,1-8) DA 142.3

Čak je i način Njegove smrti bio prorečen. Kao što je mjedena zmija bila podignuta u pustinji, tako je Otkupitelj koji je došao bio podignut “da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (Ivan 3,16). DA 142.4

“Ako li ga tko upita: ‘Kakve su ti to rane po tijelu?’ on će odgovoriti: ‘Izranjen sam kod prijatelja.’” (Zaharija 13,6) DA 142.5

“Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit su mu usta laži izustila. Ali se Jahvi svidje da ga pritisne bolima.” (Izaija 53,9.10) DA 142.6

Ali On koji je trebao umrijeti od ruku zlih ljudi, trebao je uskrsnuti kao pobjednik nad grijehom i grobom. Pod nadahnućem Svemogućega Omiljeni pjevač Izraelov posvjedočio je o slavnom jutru uskrsnuća. “I tijelo mi spokojno počiva”, s radošću je objavio. “Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.” (Psalam 16,9.10) DA 142.7

Pavao je pokazao kako je Bog tijesno povezao žrtvenu službu s proročanstvima o Onomu koji je bio odveden “ko jagnje na klanje”. Mesija je trebao dati svoj život “za naše grijehe”. Gledajući prizor Spasiteljeve žrtve pomirnice stoljećima unaprijed, prorok Izaija je posvjedočio da se Božji Jaganjac sam “ponudio na smrt i među zlikovce bi ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi” (Izaija 53,5.12). DA 142.8

Pretkazani Spasitelj trebao je doći ne kao ovozemaljski kralj, izbavitelj židovskog naroda od zemaljskih tlačitelja, već kao čovjek među ljudima, da živi životom siromaštva i poniženja i da na kraju bude prezren, odbaćen i pogubljen. Spasitelj prorećen u starozavjetnim Pismima trebao se sam žrtvovati za pali ljudski rod i tako ispuniti zahtjeve prekršenog Zakona. U Njemu je slika žrtve postala stvarnost, a Njegova smrt na križu dala je smisao cijelom židovskom sustavu. DA 143.1

Pavao je Solunjanima govorio o svojoj nekadašnjoj revnosti za obredni zakon i ispričao im svoje čudesno iskustvo pred damaščanskim vratima. Prije obraćenja bio je uvjeren u nasljednu pobožnost, što je bila lažna nada. Njegova vjera nije bila usidrena na Kristu; umjesto toga uzdao se u formu i obrede. Gorljivost za Zakon bila je odvojena od vjere u Krista i stoga je bila besmislena. Dok se hvalio da je besprijekoran u vršenju djela Zakona, odbacio je Onoga koji je dao vrijednost Zakonu. DA 143.2

Ali kad se obratio, sve se promijenilo. Pred njim se Isus iz Nazareta pojavio kao Mesija kojeg je progonio u osobi Njegovih svetih. Progonitelj Ga je vidio kao Božjeg Sina, Onoga koji je došao na Zemlju kao ispunjenje proročanstava i koji je u svojem životu ispunio svaku odredbu Svetih pisama. DA 143.3

Dok je Pavao sa svetom odvažnošću naviještao Evanđelje u solunskoj sinagogi, silno svjetlo obasjalo je pravo znaćenje obreda i ceremonija vezanih uz službu u Svetištu. On je misli svojih slušatelja poveo u vrijeme nakon zemaljske službe i Kristove službe u nebeskom Svetištu, do onog vremena kad će, po dovršetku posrednićke službe, Krist ponovo doći u sili i velikoj slavi i na Zemlji uspostaviti svoje kraljevstvo. Pavao je vjerovao u drugi Kristov dolazak; toliko je jasno i snažno iznio istine o ovom događaju da su na umove mnogih koji su ih ćuli ostavile trajan dojam. DA 143.4

Tri subote zaredom propovijedao je Solunjanima raspravljajući s njima iz Pisma o životu, smrti, uskrsnuću, nebeskoj službi i budućoj slavi Krista, tog “zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta” (Otkrivenje 13,8 - DF). Uzdizao je Krista, a pravilno razumijevanje Njegove službe jest ključ koji otvara starozavjetna Pisma i omogućuje pristup njihovom velikom blagu. DA 143.5

Ovakvo naviještanje evanđeoskih istina, popraćeno moćnom silom, privuklo je pozornost velikog broja vjernika. “I neki se od njih uvjeriše te pristadoše uz Pavla i Silu; isto tako i veliko mnoštvo Grka - i priličan broj uglednih žena.” DA 144.1

Kao u mjestima koja su posjetili prije, apostoli su i ovdje naišli na odlučno protivljenje. “Židove nato spopade zavist.” (DF) Rimska vlast u to vrijeme nije bila naklonjena Židovima jer su prije kratkog vremena digli ustanak u Rimu. Gledalo ih se sumnjičavo i sloboda im je bila u izvjesnoj mjeri ograničena. Sad su vidjeli priliku da iskoriste okolnosti i ponovo zadobiju naklonost, a da istodobno osramote apostole i obraćenike na krš-ćanstvo. DA 144.2

Da bi to ostvarili, pridobili su “neke pokvarene ljude s gradskih trgova, izazvaše nerede, uzbudiše grad”. Nadajući se da će naći apostole, “napadoše na kuću Jasonovu”, ali nisu mogli naći ni Pavla ni Silu. “Ali kako njih ne nađoše”, svjetina je u svojem luđačkom razočaranju odvukla “Jasona i neku braću pred glavare vičući: ‘Došli su i ovamo oni koji su uzbunili sav svijet! Jason ih je primio kao goste u svoju kuću! Svi ovi ljudi rade protiv carskih odredaba tvrdeći da ima drugi kralj, neki Isus!’” Budući da nisu mogli naći Pavla i Silu, glavari su pustili optužene vjernike uz jamstvo da će sačuvati mir. Bojeći se nove provale nasilja, “braća odmah noću poslaše Pavla i Silu u Bereju”. DA 144.3

Oni koji danas naučavaju nepopularne istine ne trebaju se obeshrabriti ako katkad ne naiđu na dobar prijam, čak i kod onih koji tvrde da su kršćani, kao što ni Pavao i njegovi suradnici nisu naišli na dobar prijam kod ljudi za koje su radili. Vjesnici križa moraju se naoružati vjerom i hrabrošću i uvijek raditi u Isusovo ime. Moraju uzdizati Krista kao čovjekova posrednika u nebeskom Svetištu, Onoga na koga su ukazivale sve žrtve starozavjetnog sustava i po čijoj žrtvi pomirnici prijestupnici Božjeg zakona mogu naći mir i oprost. DA 144.4