Djela Apostolska

57. Otkrivenje

U vrijeme apostola kršćanski su vjernici bili ispunjeni ozbiljnošću i oduševljenjem. Tako su neumorno radili za svojeg Učitelja da je u razmjerno kratko vrijeme, bez obzira na ogorčeno protivljenje, Radosna vijest o kraljevstvu objavljena u svim nastanjenim dijelovima Zemlje. Gorljivost koju su u to vrijeme pokazivali Isusovi sljedbenici nadahnuto je pero zapisalo radi ohrabrenja vjernih u svim vremenima. Za crkvu u Efezu, koju je Gospodin Isus uzeo kao simbol cijele kršćanske Crkve u apo-stolsko doba, vjerni i istiniti Svjedok je izjavio: DA 364.1

“Poznam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost. Znam da ne možeš podnositi zlikovce: iskušao si one koji tvrde da su apostoli, a nisu, i ustanovio si da su lašci. Ustrajan si i neumorno si trpio za moje ime.” (Otkrivenje 2,2.3) DA 364.2

Isprva je crkvu u Efezu obilježavala djetinja jednostavnost i gorljivost. Vjernici su ozbiljno nastojali poslušati svaku Božju riječ i njihov je život očitovao ozbiljnu, iskrenu ljubav prema Kristu. S radošću su vršili Božju volju jer je u njihovim srcima trajno nastavao Spasitelj. Budući da su bili ispunjeni ljubavlju prema svojem Otkupitelju, njihov je najvažniji cilj bio zadobiti duše za Njega. Nisu razmišljali o tome da gomilaju dragocjeno blago Kristove milosti. Osjećali su važnost svojeg po-ziva i pod teretom vijesti “Na zemlji mir ljudima dobre volje”, gorjeli su željom da odnesu Radosnu vijest o spasenju u najudaljenije krajeve Zemlje. I svijet je spoznao da su bili s Isusom. Zahvaljujući Božjem Sinu, grješni su ljudi, koji su se pokajali, dobili oprost, bili očišćeni i posvećeni, postali Božji suradnici. DA 364.3

Vjernici Crkve bili su ujedinjeni u mišljenju i postupcima. Ljubav prema Kristu bila je zlatni lanac koji ih je povezivao. Nastojali su sve više i potpunije upoznati Gospodina, i njihov je život objavljivao Kristovu radost i mir. Pomagali su sirotama i udovicama u njihovim nevoljama i same sebe čuvali čistima od ovog svijeta, uvjereni da bi bilo suprotno njihovom ispovijedanju i odricanje od njihova Otkupitelja kad tako ne bi činili. DA 365.1

Djelo je u svakom gradu napredovalo. Duše su se obraćale, a one su zauzvrat osjećale da moraju govoriti o neprocjenjivom blagu koje su primile. Nisu mogle počivati dok svjetlo, koje je rasvjetljavalo njihov um, ne obasja i druge. Mnoštvo nevjernika upoznalo je razloge za kršćansku nadu. Upućivani su topli, nadahnuti osobni pozivi zalutalima, odbačenima i onima koji su, tvrdeći da znaju istinu, bili više ljubitelji požude nego ljubitelji Boga. DA 365.2

Ali nakon nekog vremena gorljivost vjernika je počela opadati i njihova ljubav prema Bogu i jednog prema drugome je ohladnjela. Neki su zaboravili čudesan način na koji su primili istinu. Jedan po jedan od starih barjaktara pao je na svojem položaju. Neki mlađi radnici, koji su mogli dijeliti terete s ovim pionirima i tako se pripremiti za mudro vođenje, umorili su se od često ponavljanih istina. U želji za nečim novim i privlač-nim, nastojali su u nauk unijeti nove elemente, dopadljivije mnogim umovima, ali koji nisu bili u skladu s temeljnim načelima Evanđelja. U svojoj samouvjerenosti i duhovnom sljepilu nisu prozreli da će ova lažna mudrovanja izazvati sumnju u prošla iskustva i tako izazvati zabunu i nevjeru. DA 365.3

Kad su se počela nametati ova lažna naučavanja, došlo je do podvajanja i oči mnogih su se odvratile od Isusa kao začetnika i završitelja naše vjere. Rasprave o nevažnim doktrinarnim točkama i razmatranje ugodno izmišljenih bajki uzimali su vrijeme koje je trebalo posvetiti naviještanju Evanđelja. Mnoštvo koje je bilo osvjedočeno i obraćeno vjernim iznošenjem istine, ostalo je neopomenuto. Pobožnost je naglo kopnjela; činilo se da će Sotona nadvladati one koji se smatraju Kristovim sljedbenicima. DA 365.4

Upravo je u to kritično vrijeme u povijesti Crkve Ivan bio osuđen na progonstvo. Crkvi je, kao nikada dosad, bio potreban njegov glas. Gotovo su svi njegovi bivši suradnici u propovjedničkoj službi umrli mučeničkom smrću. Ostali vjernici bili su izloženi ogorčenom protivljenju. Sve je izvana pokazivalo da nije daleko dan kad će neprijatelji Kristove crkve trijumfirati. Ali Gospodnja ruka nevidljivo se kretala u tami. Prema Božjoj providnosti Ivan je došao tamo gdje mu je Krist mogao dati predivnu objavu samog sebe i božanske istine za prosvjetljenje crkava. DA 365.5

Neprijatelji istine nadali su se da će ušutkati glas Božjeg vjernog svjedoka ako ga prognaju; ali na Patmosu je učenik primio vijest čiji će utjecaj nastaviti jačati Crkvu do kraja vremena. Premda nisu bili oslobođeni odgovornosti za svoj postupak, oni koji su prognali Ivana postali su oruđa u Božjim rukama da ostvare nakane Neba, i upravo je nastojanje da ugase svjetlo donijelo istini nužno oslobođenje. DA 366.1

Bila je subota kad se Gospodin slave javio prognanom apostolu. Ivan je na Patmosu jednako sveto poštovao subotu kao dok je propovijedao narodu po selima i gradovima u Judeji. Pozvao se na dragocjena obećanja koja su bila povezana s tim danom. “Tada se zanesoh u dan Gospodnji ”, piše Ivan, “i začuh za sobom glas veliki kao trube, kako govori: ‘Ja sam Alfa i Omega, Prvi i posljednji... I okrenuh se da vidim glas koji mi je govorio; i okrenuvši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih, i usred sedam svijećnjaka kao Sina čovječjega.” (Otkrivenje 1,10-13 - SA) DA 366.2

Ljubljeni učenik bio je stvarno posebno povlašten. Vidio je svojeg Učitelja u Getsemaniju lica umrljanog kapima krvi od muke, “tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka” (Izaija 52,14). Vidio Ga je u rukama rimskih vojnika, obučena u grimiznu kabanicu i okrunjena vijencem od trnja. Vidio Ga je kako visi na golgotskom križu kao predmet okrutne poruge i zlostavljanja. Sada Ivan još jednom može gledati svoga Gospodina. Ali kako Mu je izgled drukčiji! To više nije Čovjek boli, preziran i ponižavan od ljudi. Obučen je u odjeću nebeskog sjaja. “Njegova glava s kosom” je “bijela poput bijele vune, poput snijega; njegove su oči... kao ognjeni plamen; njegove su noge” slične “mjedi kad se užari u peći”. (Otkrivenje 1,14.15.17) Njegov je glas sličan žuborenju mnogih voda. Njegovo lice sja kao sunce. U Njegovoj je ruci sedam zvijezda, a iz usta Mu izlazi oštar dvosjekli mač, oznaka snage Njegove Riječi. Patmos blista slavom uskrslog Gospodina. DA 366.3

“Kad ga opazih, padoh kao mrtav k njegovim nogama, a on stavi na me svoju desnicu i reče mi: ‘Nemoj se bojati.’” (redak 17) DA 366.4

Ojačan, Ivan je mogao opstati pred svojim proslavljenim Gospodinom. A onda se pred njegovim začuđenim očima otvorila slava Neba. Bilo mu je dopušteno da vidi Božje prijestolje i, gledajući iza sukoba na Zemlji, vidio je u bjelinu obučeno mnoštvo otkupljenih. Čuo je glazbu nebeskih anđela i trijumfalne pjesme onih koji su pobijedili Janjetovom krvlju i riječju svojeg svjedočanstva. U otkrivenju koje je dobio, prizor za prizorom redala su se potresna iskustva Božjeg naroda i pretkazana mu je povijest Crkve do samog svršetka vremena. Ivanu su u slikama i simbolima bili prikazani predmeti od najveće važnosti koje je trebao zapisati da bi Božji narod, koji je živio u njegovo vrijeme i u budućim razdobljima, mogao ispravno razumjeti predstojeće opasnosti i sukobe. DA 367.1

Ovo je otkrivenje dano radi vođenja i tješenja Crkve tijekom kršćanskog razdoblja. Ali vjerski su ga učitelji proglasili zapečaćenom knjigom i tvrdili da se njegove tajne ne mogu protumačiti. Zbog toga su se mnogi okrenuli od proročkog izvještaja i nisu htjeli odvojiti vrijeme za proučavanje njegovih tajni. No Bog ne želi da se Njegov narod tako odnosi prema toj knjizi. Ona je “otkrivenje Isusa Krista koje mu dade Bog da pokaže slugama svojim što se ima uskoro dogoditi”. “Blago onomu koji čita”, izjavljuje Gospodin, “i onima koji slušaju riječi ovog proroštva te čuvaju što je u njem napisano. Jer je vrijeme bli-zu!” (redci 1 i 3 - DF) “Ja svakomu koji čuje proročanske riječi ove knjige izjavljujem: ‘Tko ovomu što nadoda, Bog će mu dodati zla opisana u ovoj knjizi; a ako što oduzme od riječi ove proročke knjige, Bog će mu oduzeti njegov dio na stablo života i na Sveti grad, opisane u ovoj knjizi.’ Onaj koji ovo jamči izjavljuje: ‘Da, dolazim uskoro!’” (Otkrivenje 22,18-20) DA 367.2

U Otkrivenju su prikazane Božje duboke istine. Sam naziv nadahnutih stranica ove knjige - “otkrivenje” - protivi se tvrdnji da se radi o zapečaćenoj knjizi. Otkrivenje je nešto što je otkriveno. Sam Gospodin je svojem sluzi otkrio tajne sadržane u ovoj knjizi i Njegova je namjera da svima bude otvorena za proučavanje. Njezine su istine upućene onima što žive u posljednje dane povijesti Zemlje kao i onima koji su živjeli u Ivanovo vrijeme. Neki od prizora u ovom proroštvu zbili su se u prošlosti, a neki se zbivaju sada; neki prikazuju završetak velikog sukoba između sila tame i nebeskog Kneza, a neki otkrivaju trijumf i radost otkupljenih na obnovljenoj Zemlji. DA 367.3

Neka nitko ne misli da je beskorisno istraživati značenje istine koju sadrži ova knjiga samo zato što ne može objasniti značenje svakog simbola u Otkrivenju. Onaj koji je ove tajne otkrio Ivanu, marljivom će istraživaču istine omogućiti da osjeti nebesko ozračje. Oni čija su srca otvorena za primanje istine, bit će osposobljeni da razumiju njezin nauk, a oni “sto slušaju riječi ovog proroštva te čuvaju što je u njem napisano”, primit će obećane blagoslove. DA 368.1

U Otkrivenju se susreću i završavaju sve biblijske knjige. Ono je dopuna Danielovoj knjizi. Jedna je proročanstvo, a druga otkrivenje. Knjiga koja je bila zapečaćena nije Otkrivenje, već dio Danielova proročanstva koje se odnosi na posljednje dane. Anđeo je zapovjedio: “A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka.” (Daniel 12,4) DA 368.2

Sam je Krist tražio da apostol zapiše ono što mu je bilo otkriveno. “Što vidiš, napiši u knjigu”, zapovjedio je, “i pošalji sedmerim crkvama: u Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju i Laodiceju!” “Ja sam... Onaj koji živi! Bio sam mrtav, ali, evo, živim u vijeke vjekova... Sad napiši što si vidio: sadašnje stanje i ono što će se poslije ovoga dogoditi! Što se tiče tajanstvenog značenja sedam zvijezda koje si vidio u mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka: sedam zvijezda anđeli su sedam crkava, a sedam svijećnjaka sedam je crkava.” (Otkrivenje 1,11.18-20) DA 368.3

Imena sedam crkava simboliziraju Crkvu u različitim razdobljima kršćanske ere. Broj sedam ukazuje na cjelovitost i simbol je činjenice da se vijesti protežu do svršetka vremena, dok sami simboli otkrivaju stanje Crkve u različitim razdobljima povijesti svijeta. DA 368.4

Krist je prikazan kako hoda među zlatnim svijećnjacima. Time je prikazan Njegov odnos prema crkvama. On je u stalnoj vezi sa svojim narodom. On zna njegovo pravo stanje. On promatra njegov poredak, njegovu pobožnost, njegovu posvećenost. Premda je veliki svećenik i posrednik u nebeskom Svetištu, ipak je prikazan kako se kreće usred svojih crkava na Zemlji. Neumornom i neprekidnom budnošću pazi da svjetlo bilo kojeg od Njegovih stražara ne potamni ili se ugasi. Kad bi svijećnjaci bili povjereni ljudskoj brizi, treperavi bi se plamen ugasio; ali On je pravi stražar u Gospodnjem domu, pravi čuvar hramskih dvorova. Njegova stalna skrb i milostiva potpora izvor su života i svjetla. Krist je prikazan kako u svojoj desnici drži sedam zvijezda. To nam jamči da se nijedna crkva, ako je vjerna onome što joj je povjereno, ne treba bojati propasti, jer nitko ne može iz Kristovih ruku iščupati zvijezdu koja je pod zaštitom Svemogućega. DA 368.5

“Ovo govori onaj koji drži sedam zvijezda u svojoj desnici.” (Otkrivenje 2,1) Ove su riječi upućene učiteljima u Crkvi - onima kojima je Bog povjerio ozbiljne odgovornosti. Slatki utjecaji koji trebaju obilovati u Crkvi povezani su s Božjim propovjednicima koji trebaju objaviti Kristovu ljubav. Nebeske su zvijezde pod Njegovim nadzorom. On ih ispunja svjetlom. On ih vodi i upravlja njihovim kretanjem. Kad to ne bi činio, postale bi pale zvijezde. Tako je i s Njegovim propovjednicima. Oni su samo oruđa u Njegovim rukama i sve dobro koje ostvaruju čine Njegovom silom. Oni trebaju odsjajivati Njegovo svjetlo. Njihova djelotvornost treba biti Spasitelj. Ako budu gledali u Njega kao što je On gledao u Oca, bit će osposobljeni da vrše Njegovo djelo. Kad se oslone na Boga, On će im dati svoj sjaj da ga odsjajuju svijetu. DA 369.1

Zarana je u povijesti Crkve tajna bezakonja, koju je prorekao apostol Pavao, počela svoje zlokobno djelo; i kad su lažni učitelji, na koje je Petar upozorio vjernike, nametali svoja krivovjerja, mnogi su bili zavedeni lažnim naučavanjima. Neki su se, pritisnuti nevoljama, pokolebali i bili u kušnji da se odreknu vjere. U vrijeme kad je Ivan dobio ovo otkrivenje, mnogi su izgubili prvu ljubav prema evanđeoskoj istini. Ali Bog u svojem milosrđu nije pustio Crkvu da ostane u stanju otpada. U vijesti beskonačne nježnosti objavio im je svoju ljubav i želju da se priprave za vječnost. “Sjeti se”, molio je, “odakle si pao, obrati se i opet počni činiti prva djela!” (redak 5) DA 369.2

Crkva je bila manjkava i zaslužila je oštar ukor i kaznu; Ivan je dobio nalog da zapiše vijesti opomena, ukora i molbi upućenih onima koji će, gubeći iz vida temeljna načela Radosne vijesti, izložiti opasnosti svoju nadu u spasenje. No riječi ukora, za koje Bog smatra da ih je potrebno uputiti, uvijek se iznose s nježnom ljubavlju i obećanjem mira svakom vjerniku koji se kaje. “Evo stojim na vratima i kucam”, izjavljuje Gospodin. “Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,19.20) DA 369.3

A za one koji će usred sukoba sačuvati vjeru u Boga, proroku su bile dane riječi pohvale i obećanja: “Poznam tvoja djela. Gle, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne može zatvoriti jer si unatoč svojoj maloj snazi i sačuvao moju riječ i nisi se odrekao moga imena.” “Budući da si sačuvao moju poruku o postojanosti, i ja ću tebe sačuvati od časa kušnje koji će doći na sav svijet da podvrgne kušnji stanovnike zemlje.” Vjernici su bili upozoreni: “Budi uvijek budan i ojačaj ostatke koji već leže u smrti!” “Dolazim uskoro! Drži čvrsto što imaš, da ti nitko ne ugrabi vijenca!” (redci 8.10.2.11) DA 370.1

Preko onoga koji se sam predstavio kao “brat vaš i sudionik nevolje” (Otkrivenje 1,9), Krist je svojoj Crkvi objavio da mora trpjeti radi Njega. Promatrajući dugi niz stoljeća mraka i praznovjerja, ostarjeli prognanik je vidio mnoštvo koje zbog svoje ljubavi prema istini umire mučeničkom smrću. Ali isto je tako vidio da Onaj, koji je krijepio svoje prve svjedoke, neće zaboraviti vjerne sljedbenike u stoljećima progonstva koja moraju proći prije svršetka vremena. “Nemoj se bojati muka što te čekaju”, izjavio je Gospodin; “đavao će ubrzo neke od vas baciti u tamnicu, da budete podvrgnuti kušnji, i trpjet ćete... Ostani vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac - život!” (Otkrivenje 2,10) DA 370.2

A za sve vjerne koji su se borili protiv zla Ivan je čuo obećanje: “Pobjedniku ću dati da jede od stabla života koje se nalazi u Božjem raju.” “Pobjednik će tako biti obučen u bijelu haljinu; njegova imena sigurno neću izbrisati iz knjige života; štoviše, njegovo ću ime priznati pred svojim Ocem i njegovim anđelima.” “Pobjedniku ću dati da sjedne sa mnom na mome prijestolju, kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu prijestolju.” (Otkrivenje 2,7; 3,5.21) DA 370.3

Ivan je vidio kako se Božje milosrđe, nježnost i ljubav stapaju s Njegovom svetošću, pravednošću i silom. Vidio je kako grješnici dolaze k Ocu kojeg su se bojali zbog svojih grijeha. I gledajući u vrijeme nakon vrhunca velikog sukoba, promatrao je na Sionu “pobjednike... gdje stoje na staklenom moru s citrama Božjim” i “pjevaju pjesmu Mojsija” i Janjeta. (Otkrivenje 15,2.3) Spasitelj je Ivanu prikazan kao “Lav iz Judina plemena” i kao “Janje gdje stoji kao zaklano” (Otkrivenje 5,5.6). Ovi simboli prikazuju sjedinjenje svemoguće sile i samopožrtvovne ljubavi. Lav iz Judina plemena, tako strašan za one koji su odbacili Njegovu milost, bit će Janje Božje poslušnima i vjernima. Stup ognja koji znači užas i srdžbu za prijestupnika Božjeg zakona, bit će jamstvo svjetla, milosrđa i izbavljenja za one koji su vršili Njegove zapovijedi. Ruka, snažna da uništi buntovnika, bit će jaka da izbavi odanog. Tko je god vjeran, bit će spašen. “I on će poslati anđele svoje s glasnom trubom da skupe izabranike njegove od četiri vjetra, od jednog kraja nebesa do drugoga.” (Matej 24,31) DA 370.4

U usporedbi s milijunima ljudi u svijetu, Božji će narod biti, kao što je uvijek bio, malo stado; ali ako bude čvrsto stajao za istinu kako je objavljena u Njegovoj Riječi, Bog će biti njegov zaklon. On će stajati pod širokim zaklonom Svemogućega. Bog je uvijek u većini. Kad zvuk posljednje trube prodre u tamnicu koja čuva mrtve, i kad pravednici ustanu uz pobjednički poklik: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?” (1. Korinćanima 15,55) - stojeći s Bogom, s Kristom, s anđelima i s odanima i vjernima svih vremena, Božja će djeca biti u velikoj većini. DA 371.1

Pravi učenici slijede Krista u teškim sukobima, trpe samoodricanje i doživljavaju gorka razočaranja, ali to ih uči krivnji i bijedi grijeha i navodi ih da na njega gledaju s gnušanjem. Budući da su dionici Kristovih patnji, pripremljeno im je da budu i dionici Njegove slave. U svetom viđenju prorok je vidio trijumf Božje crkve ostatka. On piše: DA 371.2

“Također spazih nešto kao stakleno more pomiješano s vatrom i pobjednike... gdje stoje na staklenom moru s citrama Božjim. Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega i pjesmu Janjeta.” (Otkrivenje 15,2.3) DA 371.3

“Potom sam imao ovo viđenje: Janje stoji na Sionskoj gori i s njim sto četrdeset i četiri tisuće osoba koje su imale napisano na svojim čelima njegovo ime i ime njegova Oca.” (Otkrivenje 14,1) U ovom je svijetu njihov um bio posvećen Bogu; oni su Mu služili razumom i srcem; a sada On na njihovo čelo stavlja svoje ime. “Oni će kraljevati u vijeke vjekova.” (Otkrivenje 22,5) Oni ne ulaze i izlaze kao oni koji mole mjesto. Oni pripadaju broju onih kojima Krist kaže: “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” On ih dočekuje kao svoju djecu riječima: “Uđi u veselje gospodara svoga!” (Matej 25,34.21) DA 371.4

“To su oni koji... prate Janje kud god ono ide. Oni su otkupljeni od ljudi kao prvenci Bogu i Janjetu.” (Otkrivenje 14,4) Prorok ih u viđenju vidi kako stoje na Sionskoj gori, opasane za svetu službu, obučene u bijelo platno koje znači pravednost svetih. Ali svi koji slijede Janje na Nebu, moraju Ga prvo slijediti na Zemlji, ne zlovoljno ili prkosno, već s pouzdanom, ljubaznom i dragovoljnom poslušnošću, kao što stado slijedi pastira. DA 371.5

“A glas koji sam čuo podsjećao je na svirače što sviraju na svojim citrama. Pjevali su nešto slično novoj pjesmi pred prijestoljem... Nitko nije mogao naučiti te pjesme, osim onih sto četrdeset i četiri tisuće koji su otkupljeni sa zemlje... U njihovim se ustima ne nađe laž; oni su bez mane.” (redci 2-5) DA 372.1

“I opazih kako Sveti grad - novi Jeruzalem - silazi od Boga s neba, opremljen poput zaručnice koja je nakićena za svoga muža.” “Njegov sjaj bijaše sličan dragom kamenu, prozirnom kamenu jaspisu. Imao je velike, visoke zidine s dvanaesterim vratima, a na vratima dvanaest anđela i napisana imena: imena dvanaest plemena Izraelovih sinova.” “Dvanaest je vrata dvanaest bisera. Pojedina su vrata od jednog bisera. Gradski je trg od čistog zlata, nalik na prozirno staklo. Hrama ne vidjeh u njemu. Njegov hram, naime, jest Gospodin, Bog, Svemogući, i Janje.” (Otkrivenje 21,2.11.12.21.22) DA 372.2

U njemu “neće biti više ništa prokleto. Prijestolje Božje i Janjetovo bit će u gradu. Sluge Božje klanjat će se Bogu i gledat će njegovo lice. A njegovo će ime biti na njihovim čelima. Neće više biti noći; i neće trebati ni svjetla od svjetiljke, ni svjetla od sunca, jer će nad njima svijetliti Gospodin, Bog.” (Otkrivenje 22,3-5) DA 372.3

“Potom mi anđeo pokaza rijeku života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. Posred gradskog trga, s obje strane rijeke stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima.” “Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad!” (redci 1.2.14 - DF) “Tada čuh jaki glas što dolazi od prijestolja kako viče: ‘Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sam, Bog bit će s njima.’” (Otkrivenje 21,3) DA 372.4