Djela Apostolska

56. Patmos

Od organiziranja Kristove crkve prošlo je više od pola stoljeća. Radosna vijest je tijekom tog vremena bila stalno izložena protivljenju. Njezini neprijatelji ni za trenutak nisu umanjili napore i na kraju su uspjeli pridobiti moć rimskog vladara za borbu protiv kršćana. DA 358.1

U strašnom progonstvu koje je uslijedilo, apostol Ivan je mnogo učinio da učvrsti i ojača vjeru vjernika. Iznosio je svjedočanstvo koje njegovi protivnici nisu mogli osporavati i koje je njegovoj braći pomoglo da se odvažno i vjerno suoče s nevoljama koje su ih snašle. Kad je izgledalo da će se pod žestokim protivljenjem s kojim su se morali sučeliti vjera kršćana pokolebati, stari, prokušani Isusov sluga silno bi i rječito ponavljao povijest o raspetom i uskrslom Spasitelju. On je ostao čvrst u vjeri i s njegovih je usana uvijek dolazila ista radosna vijest: “Što bješe od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života... što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama.” (1. Ivanova 1,13) DA 358.2

Ivan je doživio duboku starost. Bio je svjedok razorenja Jeruzalema i propasti prelijepog hrama. Budući da je bio posljednji od učenika i prisno povezan sa Spasiteljem, njegova je vijest imala silan utjecaj u isticanju činjenice da je Isus Mesija, Otkupitelj svijeta. Nitko nije mogao sumnjati u njegovu iskrenost i zahvaljujući njegovom poučavanju mnogi su se odvratili od nevjere. DA 358.3

Židovski knezovi bili su ispunjeni ogorčenom mržnjom prema Ivanu zbog njegove nepokolebljive odanosti Kristovom djelu Izjavili su da će njihov trud protiv kršćana biti bezuspješan dokle god u ušima ljudi bude odjekivalo Ivanovo svjedočanstvo. Da bi se zaboravila Isusova čuda i nauk, treba ušutkati glas odvažnog svjedoka. DA 358.4

Zbog toga je Ivan odveden u Rim da mu se sudi za njegovu vjeru. Tu je pred vlastima iskrivljeno prikazano apostolovo naučavanje. Lažni su ga svjedoci optuživali da naučava zavodljiva krivovjerja. Njegovi su se neprijatelji nadali da će svojim optužbama uspjeti iznuditi učenikovu smrt. DA 359.1

Ivan se branio jasno i uvjerljivo takvom jednostavnošću i iskrenošću da su njegove riječi ostavile snažan dojam. Slušatelji su se čudili njegovoj mudrosti i rječitosti. Ali što je njegovo svjedočenje bilo uvjerljivije, to je dublja bila mržnja njegovih protivnika. Car Domicijan se razbjesnio. Niti je mogao ospora vati prosuđivanje Kristovog vjernog zastupnika, niti je što mogao učiniti protiv sile koja je pratila njegovo izlaganje istine; ali ga je ipak odlučio ušutkati. DA 359.2

Ivana su bacili u kotao kipućeg ulja, ali je Gospodin sačuvao život svojeg vjernog sluge kao što je sačuvao trojicu Hebreja u užarenoj peći. Kad su bile izgovorene riječi: “Tako neka propadnu svi koji vjeruju u tog varalicu Isusa Krista iz Nazareta”, Ivan je izjavio: “Moj se Gospodar strpljivo pokorio svemu što su Sotona i njegovi anđeli mogli smisliti da Ga ponize i muče. On je dao svoj život za spasenje svijeta. Čast mi je što mogu stradati radi Njega. Ja sam slab, grješni čovjek. Krist je bio svet, bezopasan, neokaljan. Nije učinio grijeha niti se našla krivnja u Njegovim ustima.” DA 359.3

Ove su riječi djelovale i Ivana su iz kotla izvadili oni koji su ga u nj i bacili. DA 359.4

Ponovo je na apostola pala teška ruka progonstva. Carevim ukazom bio je prognan na otok Patmos, osuđen “zbog riječi Božje i Isusova svjedočanstva” (Otkrivenje 1,9). Ovdje se, mislili su njegovi neprijatelji, više neće osjećati njegov utjecaj, jer će na kraju umrijeti u bijedi i tjeskobi. DA 359.5

Rimske su vlasti kao mjesto progonstva zločinaca izabrale Patmos, goli, stjenoviti otok u Egejskom moru, ali za Božjeg slugu ovo je turobno mjesto postalo vratima Neba. Ovdje je, isključen od užurbanosti života i aktivnog rada u prethodnim godinama, imao društvo Boga i Krista i nebeskih anđela; od njih je primio upute za Crkvu za sva buduća vremena. Tu su mu bili prikazani završni prizori zemaljske povijesti i tu je napisao viđenja primljena od Boga. Kad njegov glas više nije mogao svjedočiti o Onomu koga je ljubio i komu je služio, vijesti koje je dobio na toj pustoj obali trebale su svijetliti kao svjetiljka objavljujući sigurnu Gospodnju nakanu za sve narode na Zemlji. DA 359.6

Među liticama i stijenama na Patmosu Ivan je održavao zajedništvo sa svojim Stvoriteljem. Razmišljao je o svojem proteklom životu i pomisao na primljene blagoslove ispunila je njegovo srce mirom. Živio je životom kršćanina, pa je s vjerom mogao reći: “Mi znamo da smo prešli iz smrti u život.” (1. Ivanova 3,14) To nije mogao reći car koji ga je prognao. On je mogao vidjeti samo bojna polja i krvoproliće, opustošene domove, udovice u suzama i siročad, plod častoljubive želje da bude prvi. DA 360.1

U svojem samotnom domu Ivan je mogao temeljitije nego ikad proučavati očitovanja božanske sile kako su zapisana u knjizi prirode i na nadahnutim stranicama. Za njega je bilo uživanje razmišljati o djelima stvaranja i obožavati božanskog Arhitekta. Prijašnjih godina njegove su se oči nagledale brežuljaka prekrivenih šumama, zelenih dolina i plodnih ravnica; uvijek je volio tražiti tragove Stvoriteljeve mudrosti i sposobnosti u ljepoti prirode. Sad je bio okružen prizorima koji bi mnogima izgledali turobni i nezanimljivi, ali za Ivana su bili drukčiji. Premda je ovaj okoliš bio pust i gol, plavo nebo nad njim bilo je vedro i prekrasno kao nebo iznad njegovog voljenog Jeruzalema. U divljim, raspuknutim stijenama, u tajanstvenim dubinama, u ljepoti nebeskog svoda čitao je važne pouke. Sve je to govorilo o Božjoj moći i slavi. DA 360.2

Svuda oko sebe apostol je vidio svjedoke potopa koji je preplavio Zemlju zato što su se njezini stanovnici usudili prestupati Božji zakon. Stijene, izbačene iz velike dubine i zemlje kad su izbile vode, živo su ga podsjećale na užase tog strašnog izlijevanja Božje srdžbe. U glasu mnogih voda - kad bezdan doziva bezdan - prorok je čuo Stvoriteljev glas. More, izloženo bijesu nemilosrdnih vjetrova, dočaravalo mu je srdžbu uvrije-đenog Boga. Silni valovi u strahovitom komešanju, prisiljeni da se zadrže u granicama što ih je postavila nevidljiva ruka, svjedočili su o vlasti beskonačne Sile. Nasuprot tome, shvatio je slabost i ludost smrtnih ljudi koji se, premda samo crvi iz prašine, nadimaju svojom navodnom mudrošću i snagom, a srcem ustaju protiv Vladara svemira, kao da je Bog u svemu sličan njima. Stijene su ga podsjećale na Krista, Stijenu svoje snage u čiji se zaklon mogao skloniti bez straha. Od prognanog apostola na stjenovitom Patmosu uzdizale su se najiskrenije težnje duše za Bogom, najtoplije molitve. DA 360.3

Ivanov život vrlo zorno pokazuje na koji način Bog može upotrijebiti ostarjele radnike. Kad je bio prognan na otok Patmos, mnogi su smatrali da Ivan više ne može služiti, da je stara i prelomljena trska, gotova da svakog trenutka padne. Ali Gospodin je vidio da ga još uvijek može upotrijebiti. Premda više nije mogao biti na mjestu gdje je radio prije, nije prestao svjedočiti za istinu. Čak je i na Patmosu uspio steći prijatelje i obraćenike. Njegova je vijest bila vijest radosti kojom je naviještao uskrslog Spasitelja koji na Nebu posreduje za svoj narod dok se ne vrati da ga uzme k sebi. I nakon što je ostario u službi za svoga Gospodina, primio je s Neba više poruka nego što ih je primio svih godina dotad. DA 361.1

Trebamo pokazati najnježniju obzirnost prema onima čiji je život bio vezan uz Božje djelo. Ovi ostarjeli radnici stajali su vjerno usred oluja i kušnji. Oni mogu imati slabosti, ali još uvijek posjeduju talente koji im daju pravo da stoje na svojem mjestu u Božjem djelu. Premda iscrpljeni i nesposobni da nose teže terete koje mogu i trebaju ponijeti mlađi ljudi, savjeti koje mogu dati od najveće su vrijednosti. DA 361.2

Oni su možda činili pogrješke, ali su na svojim neuspjesima naučili kako da izbjegnu zablude i opasnosti. Nisu li zato sposobni dati mudar savjet? Oni su podnijeli kušnje i nevolje, i premda su izgubili nešto od svoje živosti, Gospodin ih ne odlaže na stranu. On im daje posebnu milost i mudrost. DA 361.3

Onima koji su služili svojem Učitelju kad je bilo teško, koji su trpjeli siromaštvo i ostali vjerni kad je malo njih stajalo za istinu, treba ukazati čast i poštovanje. Gospodin želi da mlađi radnici steknu mudrost, snagu i zrelost druženjem s ovim vjernim ljudima. Neka mlađi shvate da su u velikoj prednosti što među sobom imaju takve radnike. Neka im na svojim skupovima daju počasno mjesto. DA 361.4

Kad se oni koji su život proveli u Kristovoj službi približe svršetku svoje zemaljske službe, Sveti Duh će ih potaknuti da potanko ispričaju iskustva koja su stekli u Božjem djelu. Novopridošlima u vjeru treba ponavljati izvještaje o Božjem čudesnom postupanju s Njegovim narodom, o Njegovoj velikoj dobroti kad ih je izbavljao iz nevolja. Bog želi da stari i prokušani radnici stoje na svojem mjestu, da vrše svoj udio u spašavanju ljudi kako ih ne bi povukla moćna struja zla; On želi da zadrže svoje oružje dok od njih ne bude tražio da ga polože. DA 361.5

U iskustvu što ga je Ivan stekao za vrijeme progonstva nalazi se pouka o čudesnoj snazi i utjesi za kršćanina. Bog ne sprječava spletkarenje zlih ljudi, ali čini da se njihovi planovi okrenu na dobro onima koji u nevolji i sukobima ostanu vjerni i odani. Često evanđeoski radnik svoje djelo obavlja usred oluje progonstva, ogorčenog protivljenja i nezasluženih prijekora. Neka se u takvim trenucima sjeti da je iskustvo što će ga steći u peći nevolja i patnji vrijedno svih boli. Tako Krist svoju djecu dovodi bliže k sebi da bi im mogao pokazati njihove slabosti i svoju snagu, da ih nauči oslanjati se na Njega. Tako ih priprema za krize, za preuzimanje odgovornih položaja i za ostvarenje velike namjere za što im je dana snaga. DA 362.1

U svim su se vremenima Božji vjesnici izlagali prijeziru i progonstvu zbog istine. Josipa su oklevetali i progonili zato što je ustrajao u kreposti i poštenju. Davida, tog izabranog Božjeg vjesnika, njegovi su neprijatelji lovili kao divlju zvijer. Daniel je bio bačen u lavlju jamu jer je ostao odan Nebu. Job je ostao bez svega što je imao; bio je tako bolestan da su ga se njegova rodbina i prijatelji gnušali; ali ostao je vjeran. Jeremiju nisu mogli spriječiti da iznosi riječi koje mu je Bog povjerio; njegovo je svjedočenje toliko razbjesnilo kralja i knezove da su ga bacili u jamu s muljem. Stjepan je bio kamenovan zato što je propovijedao Krista i to razapeta. Pavla su zatvarali u tamnicu, tukli štapovima, kamenovali i na kraju smaknuli zato što je bio vjeran Božji vjesnik poganima. A Ivan je bio prognan na otok Patmos “zbog riječi Božje i zbog Isusova svjedočanstva”. DA 362.2

Ovi primjeri ljudske ustrajnosti svjedoče o postojanosti Božjih obećanja - Njegovoj trajnoj prisutnosti i milostivoj potpori. Oni svjedoče o snazi vjere koja se uspješno odupire silama svijeta. Djelo je vjere osloniti se na Boga u najmračnijem času i osjećati, bez obzira na veličinu kušnje i izloženost oluji, da je naš Otac za kormilom. Oko vjere može vidjeti u budućnost i ispravno procijeniti vrijednost vječnog blaga. DA 362.3

Isus svojim sljedbenicima ne pruža nadu u stjecanje zemaljske slave i bogatstva, u život bez nevolja. Umjesto toga poziva ih da Ga slijede na putu samoodricanja i prijekora. Njemu, koji je došao otkupiti svijet, usprotivile su se ujedinjene sile zla. Povezani nemilosrdnim savezom, zli ljudi i zli anđeli ustali su protiv Kneza mira. Svaka Njegova riječ i postupak otkrivali su božansku sućut, a različitost od svijeta izazivala je ogorčeno neprijateljstvo. DA 363.1

Tako će biti sa svima koji žive pobožno u Kristu Isusu. Progonstvo i prijekor očekuje one koji su nadahnuti Kristovim Duhom. Karakter progonstva s vremenom se mijenja, ali načelo - duh koji djeluje u pozadini - isti je onaj koji je ubijao Gospodnje izabranike još od Abelovih dana. DA 363.2

Sotona je u svim vremenima progonio Božji narod. Mučio ih je i ubijao, ali su oni umirući nadvladali. Posvjedočili su o Onome koji je moćniji od Sotone. Zli ljudi mogu mučiti i ubiti tijelo, ali ne mogu dirnuti život koji je s Kristom skriven u Bogu. Oni mogu muškarce i žene zatvarati među zatvorske zidine, ali ne mogu vezati duh. DA 363.3

Preko nevolje i progonstva u Božjim se izabranicima objavljuje Njegova slava - Njegov karakter. Kristovi vjernici, omrznuti i progonjeni od svijeta, odgajani su i podučavani u Kristovoj školi. Na Zemlji hode uskim putovima; očišćeni su u peći nevolje. Oni slijede Krista i u najtežim sukobima, trpe samo odricanje i doživljavaju gorka razočaranja; ali tako uče što je krivnja i zlo grijeha pa na njega gledaju s gnušanjem. Budući da su dionici Kristovih patnji, oni iza jada vide slavu govoreći: “Držim, doista, da patnje sadašnjega vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama.” (Rimljanima 8,18) DA 363.4