Djela Apostolska

58. Pobjednička Crkva

Prošlo je više od osamnaest stoljeća otkako su apostoli počinuli od svojeg rada, ali izvještaj o njihovom trudu i žrtvama za Krista još uvijek pripada najdragocjenijem blagu Crkve. Ovaj izvještaj, napisan po uputama Svetog Duha, napisan je da bi Kristove sljedbenike svih vremena potaknuo na veću gorljivost i ozbiljnost u Spasiteljevu djelu. DA 373.1

Učenici su ispunili nalog koji im je Krist dao. Kad su vjesnici križa naviještali Radosnu vijest, došlo je do takvog očitovanja Božje slave kakvu smrtni čovjek nikad prije nije vidio. Suradnjom s božanskim Duhom apostoli su izvršili djelo koje je potreslo svijet. U jednom jedinom naraštaju Radosna vijest je naviještena svakom narodu. DA 373.2

Slavni su bili rezultati koji su pratili službu Kristovih izabranih apostola. Na početku službe neki od njih bili su neuki ljudi, ali njihova posvećenost Učitelju bila je neograničena; zahvaljujući Njegovim uputama, bili su pripremljeni za veliko djelo koje im je povjerio. U njihovom su srcu vladali milost i istina nadahnjujući njihove pobude i postupke. Njihov je život bio skriven s Kristom u Bogu; oni su sebe potpuno izgubili iz vida, jer su utonuli u dubine beskonačne ljubavi. DA 373.3

Učenici su bili ljudi koji su znali iskreno govoriti i moliti se, ljudi koji su se oslanjali na Snagu Izraela. Kako su čvrsto stajali uz Boga i svoju osobnu čast povezali s Njegovim prijestoljem! Jahve je bio njihov Bog. Njegova je čast bila njihova čast. Njegova istina bila je njihova istina. Svaki napad na Evanđelje bio je kao duboka rana nanesena njihovoj duši, i oni su se svim snagama borili za Kristovo djelo. Mogli su iznositi riječi života zato što su primili nebesko pomazanje. Očekivali su mnogo, zato su i pokušavali mnogo. Sam Krist im se objavio; zato su očekivali da ih On vodi. Njihovo razumijevanje istine i snaga da se odupru protivljenju bili su razmjerni pokoravanju Božjoj volji. Isus Krist, Njegova mudrost i sila, bili su tema svakog razgovora. Oni su uzvisivali Njegovo ime, jedino ime dano ljudima po kojemu se čovjek spašava. Kad su naviještali Kristovo savršenstvo, uskrslog Spasitelja, njihove su riječi pokretale srca, i muškarci i žene priklanjali su se Radosnoj vijesti. Mnoštvo koje je grdilo Spasiteljevo ime i preziralo Njegovu silu, sada se smatralo učenicima Razapetoga. DA 373.4

Apostoli nisu svoju zadaću ostvarili vlastitom snagom, već snagom živoga Boga. Njihov rad nije bio lak. Početno djelovanje kršćanske Crkve pratile su teškoće i gorčina tuge. Učenici su se u svojem radu stalno susretali s oskudicom, klevetama i progonstvom, ali nisu marili za svoj život, već su se radovali što su bili pozvani da stradaju za Krista. U njihovom radu nije bilo mjesta kolebljivosti, neodlučnosti ili mlakih namjera. Bili su voljni da se troše i budu potrošeni. Svijest o odgovornosti koja je na njima počivala očistila je i obogatila njihovo iskustvo, a božanska milost se očitovala u osvajanjima za Krista. Bog je svemogućom snagom djelovao preko njih da Evanđelje bude pobjedonosno. DA 374.1

Apostoli su gradili Božju crkvu na temelju koji je položio sam Krist. U Pismima se slika gradnje hrama često uzima kao slika izgradnje Crkve. Zaharija govori o Kristu kao Izdanku koji će sazidati Gospodnji hram. On govori o tome kako će neznabošci pomagati u radu: “I oni koji su daleko doći će i sazdat će Svetište Jahvino”, a Izaija izjavljuje: “Zidine će tvoje obnoviti stranci.” (Zaharija 6,12.15; Izaija 60,10) DA 374.2

Kad piše o izgradnji ovog hrama, Petar kaže: “Pristupite k njemu, živomu kamenu koji su, istina, ljudi odbacili, ali koji je u očima Božjim izabran, dragocjen, te dopustite da se od vas samih kao živog kamenja sagradi duhovna kuća, sveto svećeništvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu!” (1. Petrova 2,4.5) DA 374.3

Apostoli su radili u kamenolomu židovskog i neznabožačkog svijeta i vadili kamenje koje su polagali na temelj. U pismu vjernicima u Efezu, Pavao je rekao: “Prema tome, niste više tuđinci i gosti, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji, nazidani na pravom temelju - na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu sva zgrada, čvrsto povezana, raste u sveti hram u Gospodinu. U njemu ste i vi zajedno sazdani za stan Božji u Duhu.” (Efežanima 2,19-22) DA 374.4

A Korinćanima je pisao: “Prema Božjoj milosti koja mi je dana, ja sam, kao mudri graditelj, postavio temelj, a drugi nadoziđuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziđuje! Nitko, naime, ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist. Zida li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom, svačije će djelo izići na vidjelo. To će pokazati onaj Dan, jer će se očitovati vatrom, a ta će vatra otkriti kakvo je čije djelo.” (1. Korinćanima 3,10-13) DA 375.1

Apostoli su gradili na sigurnom temelju, na Vječnoj Stijeni. K ovom su temelju donosili kamenje izvađeno iz kamenoloma ovog svijeta. Graditelji nisu gradili bez prepreka. Njihov je rad bio izuzetno otežan protivljenjem Kristovih neprijatelja. Morali su se boriti protiv vjerskog sljepila, predrasuda i mržnje onih koji su gradili na lažnom temelju. Mnogi koji su radili kao graditelji Crkve mogu se usporediti s graditeljima zidina u Nehemijino vrijeme, o kojima je zapisano: “I nosači tereta držali su oružje: jednom je rukom svaki radio svoj posao, a u drugoj mu bilo oružje.” (Nehemija 4,11) DA 375.2

Kraljevi i upravitelji, svećenici i knezovi nastojali su unistiti Božji hram. Ali unatoč zatvaranju, mučenju i smrti, vjerni ljudi nastavljali su posao i građevina je rasla, lijepa i skladna. Katkad su graditelji bili gotovo zaslijepljeni maglom praznovjerja koja ih je okruživala. Katkad su bili gotovo svladani nasilnosću svojih protivnika. Ali s nesalomljivom vjerom i nepokolebljivom hrabrošću nastavljali su raditi. DA 375.3

Jedan za drugim prvaci među graditeljima padali su od neprijateljeve ruke. Stjepan je bio kamenovan, Jakov pogubljen mačem, Pavlu odsječena glava, Petar razapet, Ivan prognan. Ali Crkva je rasla. Novi su graditelji zauzimali mjesto onih koji su pali i kamen za kamenom dodavan je građevini. Tako se polako podizao hram Božje crkve. DA 375.4

Nakon osnivanja kršćanske Crkve uslijedila su stoljeća žestokog progonstva, ali nikad nije nedostajalo ljudi koji su izgradnju Božjeg hrama smatrali važnijom od samog života. O takvima je napisano: “Drugi, opet, iskusiše izrugivanja i udarce i povrh toga okove i tamnice. Biše kamenovani, stavljeni na kušnju, pilani, umoreni mačem; išli su tamo-amo u ovčjim kožusima i kozjim kožama, oskudni, nevoljni i zlostavljani - oni kojih svijet ne bijaše dostojan! - lutajući po pustinjama, gorama, po špiljama i zemaljskim pukotinama.” (Hebrejima 11,36-38) DA 375.5

Neprijatelj pravednosti činio je sve kako bi zaustavio djelo povjereno Gospodnjim graditeljima. No Bog “ne ostavi sebe neposvjedočena” (Djela 14,17 - DF). Podizao je radnike sposobne da brane vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima. Povijest bilježi izvještaje o moralnoj snazi i junaštvu tih ljudi. Poput apostola, mnogi od njih pali su na položaju, ali je gradnja hrama stalno napredovala. Radnici su ubijani, ali je djelo na-predovalo. Valdenzi, John Wycliffe, Hus i Jeronim, Martin Luther i Zwingli, Cranmer, Latimer i Knox, hugenoti, John i Charles Wesley i mnoštvo drugih donosili su k temelju građu koja će trajati za svu vječnost. I u kasnijim godinama, oni koji su tako plemenito nastojali promicati širenje Božje riječi i oni koji su svojom službom u poganskim zemljama pripremili put za navješćivanje posljednje velike vijesti - svi su oni također pomogli u podizanju građevine. DA 376.1

Premda su od apostolskih vremena protekla mnoga stoljeća, izgradnja Božjeg hrama nikad nije prekinuta. Možemo se osvrnuti kroz stoljeća i vidjeti živo kamenje kojim se gradi kako svjetluca kao zrake svjetla u tami zabluda i praznovjerja. Blještavo svjetlo ovog uglačanog kamenja pokazuje veliku suprot nost između svjetla i tame, između zlata istine i troske zablude. DA 376.2

Pavao i drugi apostoli, i svi pravednici koji su živjeli od onog vremena do danas, obavili su svoj dio posla u gradnji hrama. No građevina još nije dovršena. Mi koji živimo u ovo vrijeme imamo pred sobom posao, dio koji trebamo uraditi. Mi trebamo temelju donositi građu koja će izdržati kušnju vatrom - zlato, srebro i drago kamenje pripremljeno “za Hram” (Psalam 144,12 - RU). Onima koji tako grade za Boga, Pavao upućuje riječi ohrabrenja i opomene: “Onaj kome ostane što je nadozidao primit će nagradu, a onaj čije djelo izgori štetovat će. On sam spasit će se, ali kao kroz vatru.” (1. Korinćanima 3,14.15) Kršćanin koji vjerno iznosi riječ života i vodi ljude na put svetosti i mira, donosi k temelju građu koja će ostati; on će u Božjem kraljevstvu biti poštovan kao mudri graditelj. DA 376.3

O apostolima je pisano: “A oni odoše i počeše propovijedati svuda. Gospodin je s njima djelovao i potvrđivao Riječ čudesima što su je pratila.” (Marko 16,20) Kao što je slao učenike, tako Krist danas šalje vjernike svoje Crkve. Njima stoji na raspolaganju ista sila koju su imali i apostoli. Ako Boga učine svojom snagom, On će djelovati s njima i njihov rad neće biti uzaludan. Neka shvate da je na djelo u koje su uključeni Gospodin stavio svoj pečat. Bog je Jeremiji rekao: “Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim.” Zatim je pružio ruku i dotaknuo usta svojeg sluge govoreći: “Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje.” (Jeremija 1,7-9) On nas šalje da idemo i govorimo riječi koje nam daje, osjećajući na svojim usnama Njegov sveti dodir. DA 377.1

Krist je Crkvi dao sveti nalog. Svaki vjernik treba biti sredstvo preko kojeg će Bog svijetu slati blago svoje milosti, neiskazano Kristovo bogatstvo. Nema ničega što bi Spasitelj toliko želio kao imati predstavnike koji će svijetu predstaviti Njegovog Duha i Njegov karakter. Ništa svijetu nije toliko potrebno kao ljudi preko kojih će se očitovati Spasiteljeva ljubav. Cijelo Nebo čeka na muškarce i žene preko kojih Bog može otkriti snagu kršćanstva. DA 377.2

Crkva je Božje sredstvo za naviještanje istine; On ju je opunomoćio za vršenje posebnog djela. Ako bude vjerna Njemu, poslušna svim Njegovim zapovijedima, u njoj će nastavati bogatstvo božanske milosti. Ako bude odana, ako bude poštovala Gospodina Boga Izraelova, nema sile koja joj se može oduprijeti. DA 377.3

Revnost za Boga i Njegovo djelo poticala je učenike da sa silnom snagom svjedoče za Radosnu vijest. Ne bi li slična gorljivost trebala zapaliti naša srca odlučnošću da iznosimo vijest o otkupitelj skoj ljubavi, o Kristu i to razapetom? Prednost je svakog kršćanina ne samo da očekuje, već da ubrza Spasiteljev dolazak. DA 377.4

Bude li se Crkva obukla u Kristovu pravednost, bude li se odrekla svake privrženosti svijetu, pred njom će zasjati zora svijetlog i slavnog dana. Ono što joj je Bog obećao, ostaje zauvijek. Istina, zanemarena od onih koji je preziru i odbacuju, na kraju će trijumfirati. Premda katkad izgleda kao da je stala, njezino napredovanje nije nikad zaustavljeno. Kad Božja vijest naiđe na protivljenje, Bog joj daje dodatnu snagu da bi mogla biti još utjecajnija. Obdarena božanskom energijom, ona će se probiti kroz najjače zapreke i svladati svaku prepreku. DA 377.5

Što je hrabrilo Božjeg Sina tijekom Njegovog života ispunjenog patnjom i žrtvom? Vidio je rezultat patnje svoje duše i nasitio se njegovom spoznajom. Gledajući u budućnost, promatrao je sreću onih koji su zahvaljujući Njegovom poniženju primili oprost i vječni život. Njegovo je uho čulo povik izbavljenih. Čuo je kako otkupljeni pjevaju pjesmu Mojsija i Janjeta. DA 378.1

Mi možemo imati viziju budućnosti, blaženstvo Neba. U Bibliji su objavljena viđenja buduće slave, prizori što ih je naslikala Božja ruka i oni su veoma dragi Njegovoj Crkvi. Vjerom možemo stajati na pragu vječnoga grada i čuti milostivu dobrodošlicu upućenu onima koji u ovom životu surađuju s Kristom smatrajući čašću da stradaju radi Njega. Kad se začuju riječi: “Dođite, blagoslovljeni Oca mog”, oni pred noge Otkupitelja stavljaju svoje krune uz usklik: “Dostojno je Janje koje je zaklano da primi moć, bogatstvo, mudrost, snagu, čast, slavu i hvalu!... Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, čast, slava i vlast u vijeke vjekova!” (Matej 25,34; Otkrivenje 5,12.13) DA 378.2

Ovdje izbavljeni susreću one koji su ih doveli k Spasitelju i svi se sjedinjuju slaveći Onoga koji je umro da bi ljudska bića imala život koji se može usporediti s Božjim životom. Sukob je završen. Došao je kraj nevolji i borbi. Pjesme pobjede ispunjavaju Nebo kad otkupljeni zapjevaju radosnu melodiju Dostojno je Janje zaklano, koje živi, trijumfalni osvajač. DA 378.3

“Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim očima veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele haljine, s palmama u rukama, i vikali jakim glasom: ‘Spasenje je djelo našega Boga, koji sjedi na prijestolju, i Janjeta!’... Ovo su - nato mi reče - oni što dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj. Zato stoje pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit će se na njih da boravi s njima. I više nigda neće ni ogladnjeti ni ožednjeti; više ih nigda neće moriti ni sunce ni ikakva žega, jer će ih Janje, koje stoji nasred prijestolja, pasti i voditi na izvore žive vode. I Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju... Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.” (Otkrivenje 7,9.10.14-17; 21,4) DA 378.4

*****