Djela Apostolska

55. Preobražen milošću

U životu učenika Ivana vidimo primjer pravog posvećenja. U godinama prisnog druženja s Kristom Spasitelj mu je često upućivao opomene i upozorenja, a on je te ukore primao. Kako mu se otkrivao karakter božanskog Sina, Ivan je vidio vlastite nedostatke i ta ga je spoznaja učinila poniznim. Dan za danom, kao suprotnost svojem nasilnom duhu promatrao je Isusovu nježnost i podnošenje, i slušao Njegove pouke o poniznosti i strpljivosti. Njegovo je srce dan za danom privlačio Krist dok u ljubavi prema svojem Učitelju nije iz vida izgubio sebe. Moć i nježnost, veličanstvenost i krotkost, snaga i strpljivost koju je svakog dana vidio u životu Božjeg Sina, ispunili su njegovu dušu divljenjem. Svoju uvredljivu, častohlepnu ćud pokorio je preobražavajućoj Kristovoj snazi i božanska je ljubav preobrazila njegov karakter. DA 351.1

U oštroj suprotnosti posvećenju koje se ostvarilo u Ivanovu životu, stoji iskustvo njegovog sudruga učenika Jude. Kao i on, Juda je tvrdio da je Kristov učenik, ali je imao samo vanjski oblik pobožnosti. Juda nije bio neosjetljiv na ljepotu Kristovog karaktera, i dok je slušao Spasiteljeve riječi često bi ga svladalo osvjedočenje, ali nije htio poniziti srce i priznati svoje grijehe. Odupiranjem božanskom utjecaju sramotio je Učitelja kojeg je, tvrdio je, volio. Ivan se ozbiljno borio protiv svojih nedostataka, a Juda je potiskivao svoju savjest i popuštao kušnjama tako da su se u njemu sve više utvrđivale zle navike. Život prema istinama koje je Krist poučavao bio je u sukobu s njegovim željama i namjerama, i on jednostavno nije mogao natjerati sebe da se odrekne svojih zamisli kako bi primio mudrost s Neba. Umjesto da hodi u svjetlu, odlučio je hoditi u tami. Njegovao je zle želje, pohlepu, osvetoljubive osjećaje, mračne i turobne misli, dok Sotona nije njime potpuno zavladao. DA 351.2

Ivan i Juda prikazuju one koji tvrde da slijede Krista. Oba su učenika imala iste prilike da proučavaju i slijede božanski Uzor. Obojica su bila tijesno povezana s Isusom i imala prednost da slušaju Njegov nauk. Svaki od njih imao je ozbiljne nedostatke u karakteru i svaki je imao pristup božanskoj milosti koja preobražava karakter. No dok je jedan u poniznosti učio od Isusa, drugi je pokazao da nije tvorac riječi, već samo slušatelj. Jedan je, svakodnevno umirući sebi i nadvladavajući grijeh, bio posvećen istinom, dok je drugi, odbijajući preobražavajuću snagu milosti i popuštajući sebičnim željama, pao u Sotonino ropstvo. DA 352.1

Preobrazba karaktera koja se vidi u Ivanovu životu uvijek je posljedica zajedništva s Kristom. U karakteru pojedinca mogu postojati značajni nedostaci, ali kad postane pravi Kristov učenik, sila božanske milosti vrši preobraženje i posvećenje. Gledajući kao kroz staklo Gospodnju slavu, on se mijenja iz slave u slavu dok ne postane sličan Onomu koga obožava. DA 352.2

Ivan je bio učitelj svetosti i u svojim je pismima Crkvi iznio nepogrješiva pravila za ponašanje kršćana. “Tko god je položio ovu nadu u njega,” pisao je, “čisti se od grijeha kao što je on čist.” “Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako živjeti kako je on živio.” (1. Ivanova 3,3; 2,6) Ivan je naučavao da kršćanin mora uvijek biti čistog srca i života. Nikad se ne smije zadovoljiti samo praznom ispovijedi. Kao što je Bog svet u svojem okruženju, tako i pali čovjek, vjerom u Krista, treba biti svet u svojem. DA 352.3

“Ovo je, naime, volja Božja”, pisao je apostol Pavao, “vaše posvećenje.” (1. Solunjanima 4,3) Posvećenje Crkve Božji je cilj u Njegovom cjelokupnom postupanju s pripadnicima svojeg naroda. On ih je izabrao od vječnosti da bi mogli biti sveti. On je dao svojeg Sina da umre za njih da bi se mogli posvetiti poslušnošću istini, oslobođeni svake sebičnosti. Od njih zahtijeva osobni rad, osobnu predaju. Oni koji tvrde da vjeruju u Boga, poštuju Ga samo ako su usklađeni s Njegovom slikom i pod nadzorom Njegovog Duha. Tada mogu kao svjedoci za Spasitelja objaviti što je božanska milost učinila za njih. DA 352.4

Pravo posvećenje dolazi od djelovanja načela ljubavi. “Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.” (1. Ivanova 4,16) Život onoga u čijem srcu nastava Krist otkrit će praktičnu pobožnost. Njegov će se karakter očistiti, uzdignuti, oplemeniti i proslaviti. Čist nauk stopit će se s djelima pravednosti, a nebeska načela pomiješati sa svetim postupcima. DA 353.1

Oni koji žele dobiti blagoslov posvećenja moraju prvo naučiti što znači samopožrtvovnost. Kristov križ je središnji stup o kojem ovisi “obilato, sve obilatije breme vječne slave”. “Ako, dakle, tko hoće ići za mnom,” kaže Krist, “neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!” (2. Korinćanima 4,17 - DF; Matej 16,24) Upravo moimiris naše ljubavi prema bližnjima očituje našu ljubav prema Bogu. Strpljenje u službi donosi odmor duši. Dobrobit Izraela promiče se poniznim, marljivim i vjernim radom. Bog podupire i jača one koji su voljni slijediti Kristov put. DA 353.2

Posvećenje nije djelo trenutka, sata ili dana, već cijelog života. Ono se ne postiže izazivanjem uzbuđenja, već je posljedica stalnog umiranja grijehu i neprekidnog življenja za Krista. Slabašnim, povremenim naporima ne može se ispraviti zlo niti provesti preobrazba karaktera. Mi ćemo postići cilj samo dugotrajnim, ustrajnim trudom, bolnom stegom i oštrim sukobom. Danas ne znamo kako će snažan biti naš sljedeći sukob. Dokle god Sotona vlada, morat ćemo pokoravati sebe, nadvladavati grijehe što nas pritiskuju; dokle god traje život, neće biti mjesta da stanemo, točke koju možemo dostići i reći: dostigao sam savršenstvo. Savršenstvo je posljedica doživotne poslušnosti. DA 353.3

Nitko od apostola i proroka nikad nije tvrdio da je bez grijeha. Ljudi koji su živjeli u najvećoj Božjoj blizini, ljudi koji bi prije žrtvovali život nego svjesno učinili zlo, ljudi koje je Bog počastio svojim svjetlom i snagom, priznali su grješnost svoje naravi. Nisu se uzdali u tijelo, nisu se pozivali na svoju pravednost, već su se u potpunosti pouzdali u Kristovu pravednost. DA 353.4

Tako će biti sa svima koji promatraju Krista. Što budemo bliže prilazili Isusu i jasnije zamjećivali čistoću Njegova karaktera, to ćemo jasnije vidjeti strahovitu grješnost grijeha i manje osjećati da se imamo čime ponositi. Naša će duša stalno težiti za Bogom i ozbiljno, skrušeno priznavati grijeh i poniziti srce pred Njim. Sa svakim novim korakom našega kršćanskog života produbljivat će se naše pokajanje. Znat ćemo da je naša dovoljnost samo u Kristu i zato ćemo s apostolom priznati: “Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu.” “A ja sam daleko od toga da se ičim ponosim, osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja svijetu!” (Rimljanima 7,18; Galaćanima 6,14) DA 353.5

Neka anđeli zapisničari napišu povijest o svetim borbama i sukobima Božjeg naroda; neka zapišu njegove molitve i suze; ali ne dopustimo da se Bog sramoti izjavom s ljudskih usana: “Ja sam bez grijeha; ja sam svet.” Posvećene usne neće nikad izgovoriti tako drske riječi. DA 354.1

Apostol Pavao je bio uznesen do trećeg neba i vidio je i čuo neizrecive stvari koje čovjeku nije dopušteno izreći, a ipak je skromno rekao: “Ne kažem da sam to već postigao ili da sam već postao savršen. Naprotiv, ja i dalje kušam kako bih to dohvatio.” (Filipljanima 3,12) Neka nebeski anđeli zapišu Pavlove pobjede u vođenju dobre borbe vjere. Neka se Nebo raduje njegovom upornom koračanju prema Nebu i tome kako on, imajući pred očima nagradu, sve drugo smatra otpadom. Anđeli se raduju dok govore o njegovim pobjedama, ali Pavao se ne hvali svojim dostignućima. Pavlovo stajalište treba zauzeti svaki Kristov sljedbenik dok krči put u borbama za besmrtni vijenac. DA 354.2

Neka oni koji su skloni stalno govoriti o svetosti pogledaju u zrcalo Božjeg zakona. Kad budu vidjeli njegove dalekosežne zahtjeve i razumjeli njegovo djelo prosuđivanja nakana i misli srca, oni se neće hvaliti da su bez grijeha. “Ako tvrdimo”, kaže Ivan, ne odvajajući se od svoje braće, “da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine.” “Ako tvrdimo da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem, i njegove riječi nema u nama.” “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,8. 10.9) DA 354.3

Ima onih koji tvrde da su sveti, da su potpuno Gospodnji, koji se pozivaju na Božja obećanja, dok odbijaju biti poslušni Njegovim zapovijedima. Ovi prijestupnici Zakona prisvajaju sve što je obećano Božjoj djeci; to je drsko s njihove strane jer nam Ivan kaže da će se prava ljubav prema Bogu očitovati u poslušnosti svim Njegovim zapovijedima. Nije dovoljno vjerovati u teoriju istine, ispovijedati vjeru u Krista, vjerovati da Isus nije varalica i da biblijska vjera nije lukavo izmišljena bajka. “Tko tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrši njegove zapovijedi,” pisao je Ivan, “lažac je, i u njemu nema istine. Ali tko god vrši njegovu riječ, uistinu, u tome je do savršenstva došla ljubav Božja.” “Tko vrši njegove zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.” (1. Ivanova 2,4.5; 3,24) DA 354.4

Ivan nije naučavao da se spasenje zarađuje poslušnošću, već da je poslušnost plod vjere i ljubavi. “A znate da se on pojavio da uzme grijehe,” rekao je, ” i znate da grijeha u njemu nema. Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu; tko god ostaje u grijehu, njega nije vidio ni upoznao.” (1. Ivanova 3,5.6) Ako ostanemo u Kristu, ako Božja ljubav nastava u srcu, naši će osjećaji, naše misli, naši postupci biti u skladu s Božjom voljom. Posvećeno srce je u skladu s propisima Božjeg zakona. DA 355.1

Premda se trude da budu poslušni Božjim zapovijedima, mnogima nedostaje mira i radosti. Ovaj nedostatak u njihovu životu posljedica je propusta da pokažu vjeru. Oni idu kao da hodaju po slanom tlu, po isušenoj pustinji. Malo traže, a mogli bi tražiti mnogo jer Božjim obećanjima nema ograničenja. Ta kvi neispravno prikazuju posvećenje koje dolazi od poslušnosti istini. Gospodin želi da svi Njegovi sinovi i kćeri budu sretni, u miru i poslušni. Vjerom vjernik dolazi u posjed ovih blagoslova. Vjerom se može nadomjestiti svaki karakterni nedostatak, očistiti svaka nečistoća, ispraviti svaka pogrješka, razviti svaka sposobnost. DA 355.2

Molitva je od Neba određeno sredstvo za uspjeh u sukobu s grijehom i u razvitku kršćanskog karaktera. Božanski utjecaj, koji dolazi kao odgovor na molitvu vjere, ostvarit će u duši molitelja sve ono za što moli. Možemo moliti za oprost grijeha, za Svetog Duha, za karakter sličan Kristovom, za mudrost i snagu da vršimo Njegovo djelo, za svaki dar što ga je obećao. DA 355.3

Dok je bio s Bogom na gori, Mojsije je vidio uzorak prelijepe građevine koja je trebala poslužiti kao prebivalište Njegove slave. Upravo na gori s Bogom - na tajnom mjestu druženja - trebamo razmišljati o Njegovoj slavnoj nakani za ljudski rod. Bog je u svim vjekovima, preko ovog zajedništva s Nebom, ostvarivao nakane za svoju djecu postupnim otvaranjem njihovih umova nauku o milosti. Njegov način objavljivanja istine prikazan je ovim riječima: “Ko zora mu je pouzdan dolazak.” (Hošea 6,3) Onaj tko se postavlja tamo gdje ga Bog može prosvijetliti, napreduje od djelomičnog mraka praskozorja do pune podnevne svjetlosti. DA 355.4

Pravo posvećenje znači savršenu ljubav, savršenu poslušnost, savršenu pokornost Božjoj volji. Bog nas treba posvetiti poslušnošću istini. Naša savjest mora biti očišćena od mrtvih djela da bismo služili živomu Bogu. Mi još nismo savršeni, ali imamo mogućnost da se oslobodimo od sputanosti samim sobom i grijehom i da napredujemo k savršenstvu. Svima su stavljene nadohvat ruke velike mogućnosti, visoka i sveta dostignuća. DA 356.1

Razlog što mnogi u ovo vrijeme ne napreduju u većoj mjeri u božanskom životu jest što tumače da je Božja volja upravo ono što oni žele učiniti. I dok slijede svoje vlastite želje, laskaju si da su poslušni Božjoj volji. Takvi nemaju sukoba sa sobom. Postoje i drugi koji su neko vrijeme uspješni u borbi protiv sebičnih želja za zadovoljstvom i lagodnim životom. Oni su iskreni i ozbiljni, ali ih umara dugotrajni napor svakodnevnog umiranja, neprekidnog nemira. Ravnodušnost im izgleda tako privlačna, umiranje sebi odbojno, pa zatvaraju snene oči i pod silinom kušnje padaju umjesto da joj se odupru. DA 356.2

Upute iznesene u Božjoj riječi ne ostavljaju mjesta kompromisu sa zlom. Božji Sin je sišao da bi mogao sve ljude privući k sebi. Nije došao da uspava svijet, već da pokaže uski put kojim moraju ići svi koji će na koncu stići pred vrata Božjega grada. Njegova Ga djeca moraju slijediti tamo kamo ih On vodi; bez obzira na to koliko ih stajalo žrtvovanje lagodnog ži-vota ili popuštanja sebi, bez obzira na cijenu truda ili patnje, oni se moraju stalno boriti sa sobom. DA 356.3

Najveća zahvalnost koju ljudi mogu dati Bogu jest da postanu posvećena sredstva preko kojih On može djelovati. Vrijeme jako brzo prelazi u vječnost. Ne uskraćujmo Bogu ono što pripada Njemu. Ako Mu nešto ne možemo dati s radošću, činimo to na vlastitu propast. On traži cijelo srce: dajte Mu ga; Njegovo je i stvaranjem i otkupljenjem. On traži vaš um; dajte Mu ga; Njegov je. On traži vaš novac; dajte Mu ga; Njegov je. “Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni?” (1. Korinćanima 6,19.20) Bog traži poštovanje od posvećene duše koja se pripremila da Mu služi vjerom koja djeluje kroz ljubav. On pred nas uzdiže najviši ideal, savršenstvo. On traži da u ovom svijetu budemo potpuno na Njegovoj strani, kao što je On na našoj pred Bogom. DA 356.4

“Ovo je, naime, volja Božja” za vas, “vaše posvećenje” (1. Solunjanima 4,3). Je li to i vaša volja? Vaši grijesi mogu vam izgledati kao planine, ali ako ponizite srce i priznate svoje grijehe uzdajući se u zasluge razapetog i uskrslog Spasitelja, On će vam ih oprostiti i očistiti vas od svake nepravednosti. Bog od vas zahtijeva potpuni sklad sa svojim Zakonom. Ovaj je Zakon odjek Njegova glasa koji vam govori: Svetiji, da, još svetiji. DA 357.1

Težite za puninom Kristove milosti. Neka vam srce bude ispunjeno snažnom željom za Njegovom pravednošću, djelom koje Božja riječ proglašava mirom, a njegove su posljedice spokojnost i neprekidna sigurnost. DA 357.2

Kad vam duša bude čeznula za Bogom, naći ćete sve više i više neistraživih blaga Njegove milosti. Kad budete razmišljali o ovom blagu, ono će postati vaše pa ćete otkriti zasluge Spasiteljeve žrtve, zaštitu Njegove pravednosti, puninu Njegove mudrosti i Njegovu moć da vas izvede pred Oca “bez ljage i mane” (2. Petrova 3,14). DA 357.3