Djela Apostolska

54. Vjerni svjedok

Ovo se poglavlje zasniva na Ivanovim poslanicama.

Nakon Kristova uzašašća Ivan se pokazao kao pouzdan, ozbiljan radnik za Učitelja. S ostalim je učenicima doživio izlijevanje Duha na Pedesetnicu pa je sa svježom gorljivošću i snagom nastavio govoriti narodu riječi života nastojeći da njihove misli povede k Nevidljivome. Bio je silan propovjednik, gorljiv i veoma ozbiljna nastupa. Predivnim jezikom i zvučnim glasom govorio je o Kristovim riječima i djelima tako da je utjecao na srca onih koji su ga slušali. Jednostavnost njegovih riječi, uzvi-šena snaga istina koje je iznosio i žar koji je obilježavao njegovo poučavanje omogućili su da bude uspješan među svim društvenim slojevima. DA 344.1

Apostolov život bio je u skladu s njegovim naučavanjem. Ljubav za Krista, koja je gorjela u njegovom srcu, poticala ga je da se ozbiljno, neumorno trudi za bližnje, posebno za svoju braću u kršćanskoj Crkvi. DA 344.2

Krist je od prvih učenika tražio da ljube jedan drugoga kao što je On njih ljubio. Tako su trebali objaviti svijetu da se u njima oblikovao Krist, nada slave. “Novu vam zapovijed dajem”, rekao je. “Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan 13,34) Učenici nisu mogli razumjeti ove riječi u vrijeme kad su bile izgovorene, ali nakon što su bili očevici Kristova stradanja, nakon Njegova raspeća, uskrsnuća i uzašašća na Nebo i nakon što je na Pedesetnicu na njih bio izliven Sveti Duh, bolje su razumjeli Božju ljubav i narav ljubavi koju moraju imati jedan prema drugome. Tada je Ivan mogao reći svojim drugovima učenicima: DA 344.3

“Po tomu smo spoznali ljubav što je on za nas dao svoj život. Tako i mi moramo dati svoj život za svoju braću.” DA 345.1

Nakon silaska Svetog Duha, kad su učenici pošli navješćivati živog Spasitelja, njihova jedina želja bila je spasenje duša. Uživali su u ugodnoj zajednici sa svetima. Bili su obzirni, brižljivi, nesebični, spremni na svaku žrtvu radi istine. U svakidašnjem druženju otkrivali su ljubav koju im je Krist zapovjedio. Nesebičnim riječima i postupcima nastojali su ovu ljubav zapaliti u srcima drugih. DA 345.2

Takvu su ljubav vjernici uvijek trebali gajiti. Trebali su napredovati u poslušnosti novoj zapovijedi. Bili su tako tijesno sjedinjeni s Kristom da su mogli ispuniti sve Njegove zahtjeve. Život im je trebao veličati moć Spasitelja koji ih je opravdao svojom pravednošću. DA 345.3

Ali postupno je došlo do promjene. Vjernici su u drugima počeli tražiti nedostatke. Baveći se pogrješkama, dajući mjesta neljubaznoj kritici, izgubili su iz vida Spasitelja i Njegovu ljubav. Postali su stroži u odnosu na vanjske obrede, osjetljiviji kad se radilo o teoriji nego o praktičnoj pobožnosti. U gorljivosti da osuđuju druge, zanemarili su vlastite pogrješke. Izgubili su bratsku ljubav koju im je Krist zapovjedio, i što je najžalosnije, nisu bili svjesni svoga gubitka. Nisu shvatili da iz njihovog života nestaje sreće i radosti, i da će se, budući da su iz srca isključili Božju ljubav, ubrzo naći u mraku. DA 345.4

Svjestan da bratska ljubav nestaje iz Crkve, Ivan je vjernicima govorio o stalnoj potrebi za ovom ljubavi. Njegova pisma Crkvi ispunjena su ovom mišlju. “Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga,” piše, “jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav. U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe. Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga.” DA 345.5

O posebnom načinu na koji vjernici trebaju očitovati ovu ljubav apostol piše: “Pišem vam novu zapovijed - ta se novost obistinjuje u njemu i u vama - jer tama prolazi, a pravo svjetlo već svijetli. Tko tvrdi da je u svjetlu, a mrzi svoga brata, u tami je sveudilj. Tko ljubi svoga brata, stalno je u svjetlu, i u njemu nema sablazni. Ali tko mrzi svoga brata, u tami je; on živi u tami i ne zna kamo ide, jer mu je tama zaslijepila oči.” “Jer ovo je poruka koju smo čuli od početka: ljubimo jedan drugoga!” “Mi znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubi-mo braću. Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi svoga brata, ubojica je; a znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života. Po tomu smo spoznali ljubav što je on za nas dao svoj život. Tako i mi moramo dati svoj život za svoju braću.” DA 345.6

Najveća prijetnja Kristovoj crkvi nije protivljenje svijeta. Zlo koje vjernici njeguju u svojim srcima prijeti najvećom katastrofom i bez ikakve sumnje priječi napredak Božjeg djela. Nema sigurnijeg načina slabljenja duhovnosti od gajenja zavisti, nepovjerenja, nalaženja pogrješaka i zloslutnosti. S druge strane, najsnažnije svjedočanstvo da je Bog poslao svojeg Sina na svijet jest postojanje sklada i jedinstva među raznolikim ljudima koji tvore Njegovu Crkvu. Davanje ovakvog svjedočanstva prednost je Kristovih sljedbenika. Oni svoj karakter moraju uskladiti s Kristovim karakterom i svoju volju s Njegovom. DA 346.1

“Novu vam zapovijed dajem”, rekao je Krist. “Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan 13,34) Predivne li izjave; ali kako se rijetko primjenjuje! Nažalost, danas u Božjoj crkvi nedostaje bratske ljubavi. Mnogi koji tvrde da ljube Spasitelja, ne ljube jedan drugoga. Nevjernici promatraju vrši li vjera onih koji se nazivaju kršćanima posvećujući utjecaj na njihov život; oni brzo primjećuju nedostatke u karakteru, nedosljednost u postupcima. Neka kršćani ne omoguće neprijatelju da prstom pokazuje na njih i govori: Pogledajte kako ovi ljudi što stoje pod Kristovom zastavom mrze jedan drugoga. Svi su kršćani članovi iste obitelji, svi su djeca istog nebeskog Oca i imaju istu blaženu nadu u besmrtnost. Veze kojima su povezani trebaju biti vrlo prisne i nježne. DA 346.2

Božanska ljubav upućuje srcu najganutljivije pozive kad nas poziva da pokažemo onu istu sućut koju je Krist pokazivao. Samo onaj koji nesebično ljubi svojeg brata ima pravu Božju ljubav. Pravi kršćanin neće namjerno dopustiti da duša izložena opasnosti i nevolji ostane bez opomene, nezbrinuta. On se neće kloniti zabludjelih, ostavljajući ih da sve dublje tonu u nezadovoljstvo i obeshrabrenje ili da padnu na Sotoninom bojnom polju. DA 346.3

Oni koji nikad nisu iskusili Kristovu nježnu, privlačnu ljubav, ne mogu voditi druge k izvoru života. Njegova ljubav u srcu pokretačka je snaga koja navodi ljude da svojim razgovorom, nježnim, sažaljivim duhom i uzdizanjem života onih s kojima se druže objave Njega. Kršćanski radnici koji uspijevaju u svojim naporima moraju poznavati Krista; a da bi Ga poznavali, moraju poznavati Njegovu ljubav. Njihovu sposobnost kao radnika Nebo mjeri prema sposobnosti da ljube kao što je Krist ljubio i da rade kao što je On radio. DA 347.1

“Ne ljubimo riječju i jezikom”, piše apostol, “nego djelom i iskreno.” Savršenstvo kršćanskog karaktera postiže se kad iz čovjekove unutrašnjosti stalno dolaze poticaji da pomogne drugima i bude im na blagoslov. Upravo ozračje ove ljubavi što okružuje dušu čini vjernika mirisom za život i omogućuje Bogu da blagoslovi njegov rad. DA 347.2

Vrhunska ljubav prema Bogu i nesebična ljubav jednih prema drugima - to je najbolji dar što ga naš nebeski Otac može dati. Ova ljubav nije trenutačna pobuda, već božansko načelo, trajna snaga. Ona ne može poteći iz neposvećenog srca niti je ono može proizvesti. Ona se nalazi samo u srcu u kojem vlada Isus. “Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.” U srcu obnovljenom božanskom milošću ljubav je temeljno načelo djelovanja. Ona mijenja karakter, upravlja pobudama, nadzire strasti i oplemenjuje osjećaje. Ova ljubav, njegovana u duši, sladi život i širi profinjen utjecaj na sve oko sebe. DA 347.3

Ivan se trudio da vjernike dovede do razumijevanja uzvišenih prednosti koje će im pripasti ako budu pokazivali duh ljubavi. Ova će spasonosna snaga, kad ispuni dušu, upravljati svim drugim pobudama i one koji je posjeduju uzdići iznad pokvarenih utjecaja svijeta. A kad ova ljubav dođe do punog izražaja i po stane pokretačka snaga u životu, njihovo će pouzdanje i povjerenje u Boga i Njegovo postupanje s njima biti savršeno. Tada mogu k Njemu pristupiti s punim pouzdanjem znajući da će od Njega primiti sve što im je potrebno za sadašnje i vječno dobro. “U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas dosegla vrhunac”, pisao je, “da smo već sad sigurni u pogledu Sudnjeg dana, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu. U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah.” “Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji. A ako znamo da nas uslisava... znamo da već posjedujemo ono sto smo ga molili.” DA 347.4

“Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta.” “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.” Uvjeti za dobivanje milosrđa od Boga jednostavni su i razumni. Da bi nam bilo oprošteno, Gospodin od nas ne zahtijeva da učinimo nešto bolno. Ne moramo odlaziti na duga i zamorna hodočašća ili vršiti bolne pokore da bismo preporučili svoje duše Bogu ili okajali prijestupe. “Tko ih ispovijeda... milost nalazi” (Izreke 28,13). DA 348.1

U nebeskim dvorovima Krist moli za svoju Crkvu - moli za one za koje je svojom krvlju platio cijenu otkupa. Djelotvornost Njegove žrtve ne mogu umanjiti nikakva razdoblja ni stoljeća. Niti nas život ili smrt, visina ili dubina mogu odvojiti od ljubavi Božje u Kristu Isusu; ne zato što se mi tako čvrsto držimo Njega, već zato što On nas drži tako čvrsto. Kad bi spasenje ovisilo o našim vlastitim naporima, ne bismo se mogli spasiti; ali ono ovisi o Onome koji stoji iza svih obećanja. Možda se čini da Ga se držimo nedovoljno čvrsto, ali On nas voli ljubavlju starijeg brata; dokle god čuvamo zajednicu s Njim, nitko nas ne može iščupati iz Njegovih ruku. DA 348.2

Kako su godine prolazile i kako je rastao broj vjernika, Ivan je radio sa sve većom vjernošću i ozbiljnošću za svoju braću. Vremena su bila puna opasnosti po Crkvu. Svuda je bilo sotonskih prijevara. Sotonini su izaslanici pogrješnim tumačenjem i klevetama nastojali pobuditi protivljenje Kristovom nauku i zbog toga su Crkvi prijetile podjele i krivovjerja. Neki koji su tvrdili da slijede Krista govorili su da ih je Njegova ljubav oslobodila poslušnosti Božjem zakonu. S druge strane mnogi su naučavali da je potrebno vršiti židovske običaje i obrede; da je jednostavno vršenje Zakona, bez vjere u Kristovu krv, dovoljno za spase-nje. Neki su tvrdili da je Krist bio dobar čovjek, ali su nijekali Njegovu božansku narav. Neki koji su se pretvarali da su odani Božjem djelu, bili su varalice i u biti su nijekali Krista i Njegovo Evanđelje. Budući da su sami živjeli u prijestupima, unosili su u Crkvu krivovjerje. Tako su mnogi bili uvedeni u labirint skepticizma i laži. DA 348.3

Ivana je ispunila tuga kad je vidio da se ove otrovne zablude uvlače u Crkvu. Vidio je opasnosti kojima je Crkva izložena pa je brzo i odlučno djelovao. Ivanove poslanice odišu duhom ljubavi. Čini se kao da ih je napisao perom umočenim u ljubav. Ali kad je došao u dodir s onima koji su kršili Božji zakon, a tvrdili su da žive bez grijeha, nije oklijevao da im ukaže na njihovu strašnu zavedenost. DA 349.1

Pišući jednoj pomoćnici u djelu Evanđelja, ženi na dobru glasu i snažnog utjecaja, rekao je: “U svijetu su se pojavili mnogi zavodnici koji ne priznaju da Isus dolazi kao utjelovljeni Mesija. Svaki takav je Zavodnik, Antikrist. Pazite sami na se, da ne izgubite što ste zaradili, već, naprotiv, da primite potpunu plaću! Tko god ide dalje i ne ostaje u Kristovoj nauci, nema Boga. Onaj koji ostaje u toj nauci, ima i Oca i Sina. Ako tko dođe k vama, a ne donosi ove nauke, nemojte ga primiti u kuću i nemojte ga pozdravljati! Tko ga pozdravlja, sudjeluje u zlim djelima njegovim.” DA 349.2

Mi smo ovlašteni da jednako kao ljubljeni apostol procjenjujemo one koji tvrde da nastavaju u Kristu, a žive prestupajući Božji zakon. U ove posljednje dane postoje zla slična onima koja su prijetila napredovanju prve Crkve i u ovim pitanjima trebamo pozorno slijediti nauk apostola Ivana. “Trebate imati ljubavi”, čuje se sa svih strana, posebno od onih koji ispovije daju savršenstvo. Ali prava je ljubav previše čista da bi prekrila nepriznat grijeh. Dok s jedne strane trebamo ljubiti duše za koje je Krist umro, s druge strane ne smijemo vršiti kom-promis sa zlom. Ne smijemo se ujediniti s buntovnicima i to nazivati ljubavlju. Bog u ovo vrijeme zahtijeva od svojeg naroda da zastupa pravdu isto tako nepokolebljivo kao što je to činio Ivan protiveći se zabludama koje upropašćuju duše. DA 349.3

Apostol naučava da smo, premda trebamo pokazivati kršćansku učtivost, ovlašteni da otvoreno postupimo prema grijehu i grješnicima; to se ne protivi pravoj ljubavi. “Tko god počinja grijeh,” piše, “krši zakon; grijeh je kršenje zakona. A znate da se on pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha u njemu nema. Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu; tko god ostaje u grijehu, njega nije vidio ni upoznao.” DA 349.4

Kao Kristov svjedok, Ivan nije ulazio u rasprave, u zamorne prepirke. Govorio je ono što je znao, što je vidio i čuo. Bio je tijesno povezan s Kristom, slušao Njegov nauk, bio očevidac Njegovih silnih čuda. Malo je njih moglo vidjeti ljepotu Kristova karaktera kao što ju je Ivan vidio. Za njega je nestalo tame; osvjetljavalo ga je istinito svjetlo. Njegovo svjedočanstvo o Spasiteljevom životu i smrti bilo je jasno i snažno. Govorio je iz srca prepunog ljubavi prema Spasitelju i nije bilo sile koja bi zaustavila njegove riječi. DA 350.1

“Što bijaše od početka,” izjavio je, “što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života... što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo. A naše je zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.” DA 350.2

Tako svaki vjernik temeljem vlastitog iskustva može potvrditi “da je Bog istinit” (Ivan 3,33). On može svjedočiti o onome što je vidio i čuo i osjetiti Kristovu silu. DA 350.3