Djela Apostolska

52. Vjeran do kraja

Ovo se poglavlje zasniva na Drugoj Petrovoj poslanici.

U drugom pismu što ga je Petar poslao onima koji su pri mili “istu dragocjenu vjeru”, apostol je iznio božanski plan za razvoj kršćanskog karaktera. On piše: DA 333.1

“Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega! Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude. DA 333.2

Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznanje, spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista.” (DF) DA 333.3

Ove su riječi pune uputa i tvore osnovu za pobjedu. Apostol pred vjernike postavlja ljestve kršćanskog napredovanja u kojem svaka prečka predstavlja napredovanje u spoznaji Boga; u penjanju ovim ljestvama ne smije biti zastoja. Vjera, krepost, spoznaja, uzdržljivost, postojanost, pobožnost, bratoljublje i ljubav prečke su na ovim ljestvama. Mi se spašavamo penjanjem s prečke na prečku i dižemo se korak po korak do visine ideala koji nam je postavio Krist. Tako On postaje naša mudrost, pravednost, posvećenje i otkupljenje. DA 333.4

Bog je svoj narod pozvao u slavu i krepost, vrline koje će se očitovati u životu svih koji su stvarno povezani s Njim. Budući da su postali zajedničari nebeskog dara, oni trebaju težiti k savršenstvu, da ih “snaga Božja po vjeri čuva” (1. Petrova 1,5). Božjoj djeci Njegova slava daje krepost. On želi da muškarci i žene dostignu najvišu mjeru; i kad se vjerom uhvate Kristove snage, kad se pozovu na Njegova čvrsta obećanja i primijene ih na sebe, kad upornošću koja se ne može odbiti traže silu Svetog Duha, usavršit će se u Njemu. DA 334.1

Kad primi evanđeosku vjeru, vjernik treba dodati svojem karakteru krepost; tako će očistiti srce i pripremiti um za primanje spoznaje o Bogu. Ona je osnova svakog pravog odgoja i svake prave službe. Ona je jedina sigurna zaštita od kušnji; samo ona može po karakteru učiniti čovjeka sličnim Bogu. Putem spoznaje o Bogu i Njegovu Sinu Isusu Kristu vjernik dobiva sve “što je potrebno za život i pobožnost”. Nijedan dar neće biti uskraćen onomu tko iskreno čezne za stjecanjem Božje pravednosti. DA 334.2

“A ovo je vječni život”, rekao je Krist, “spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) I prorok Jeremija je izjavio: “Mudri neka se ne hvale mudrošću, ni junak neka se ne hvali hrabrošću, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo - riječ je Jahvina.” (Jeremija 9,22.23) Teško da ljudski um može shvatiti širinu, dubinu i visinu duhovnog dostignuća onoga tko stekne ovu spoznaju. DA 334.3

Nitko ne mora u svojem okruženju doživjeti neuspjeh u postizanju savršenstva kršćanskog karaktera. Zahvaljujući Kristovoj žrtvi, vjerniku je omogućeno da dobije sve što je potrebno za život i pobožnost. Bog nas poziva da dostignemo mjerilo savršenstva i pred nas stavlja primjer Kristovog karaktera. U svojoj ljudskoj naravi, usavršenoj životom stalnog odupiranja zlu, Spasitelj je pokazao da suradnjom s Božanstvom ljudska bića mogu postići savršenstvo karaktera u ovom životu. Ovo je Božje jamstvo da i mi možemo postići potpunu pobjedu. DA 334.4

Vjerniku se nudi predivna mogućnost da postane sličan Kristu, poslušan svim načelima Zakona. Ali čovjek sam po sebi uopće ne može ostvariti ovaj uvjet. Svetost koju prema Božjoj riječi čovjek mora imati da bi se mogao spasiti, posljedica je djelovanja božanske milosti kad se pokori stezi i utjecaju Duha istine. Čovjekova poslušnost može postati savršenom samo zahvaljujući tamjanu Kristove pravednosti koja božanskim mirisom ispunja svaki čin poslušnosti. Sa svoje strane kršćanin treba ustrajati u svladavanju svakog nedostatka. Stalno se treba moliti Spasitelju da izliječi njegovu grijehom oboljelu dušu. On nema ni mudrosti ni snage za pobjedu; i jedno i drugo pripada Gospodinu i On ih daje onima koji Ga ponizno i skrušeno mole za pomoć. DA 334.5

Djelo preobrazbe iz nesvetosti u svetost jest trajno. Bog iz dana u dan radi na čovjekovom posvećenju, a čovjek treba surađivati s Njim, ulagati ustrajne napore da njeguje ispravne navike. On treba milosti dodavati milost, i dok tako radi po načelu zbrajanja, Bog za njega djeluje prema načelu množenja. Naš je Spasitelj uvijek spreman čuti i odgovoriti na molitvu skrušenog srca i On svojim vjernima umnožava milost i mir. Rado im jamči blagoslove koji su im potrebni u borbi protiv zla koje ih opsjeda. DA 335.1

Ima onih koji se pokušavaju uspeti ljestvama kršćanskog napredovanja, ali kad krenu, počnu se uzdati u ljudsku snagu i ubrzo iz vida gube Isusa, Začetnika i Završitelja svoje vjere. Posljedica je neuspjeh - gubitak svega što su postigli. Žalosno je stanje onih koji, umorni od puta, dopuštaju neprijatelju duša da im otme kršćanske kreposti koje su se razvijale u njihovom srcu i životu. “A tko toga nema,” izjavljuje apostol, “slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha.” (DF) DA 335.2

Apostol Petar je imao bogato iskustvo s Bogom. Njegova vjera u Božju moć da spasi nesumnjivo je pokazala da nema neuspjeha kod onoga koji se, idući naprijed vjerom, penje prečku po prečku, uvijek prema gore, do posljednje prečke na ljestvama koje sežu do nebeskih vrata. DA 335.3

Niz godina je Petar govorio vjernicima o potrebi stalnog rastenja u milosti i spoznaji istine; a sada, svjestan da će uskoro biti pozvan da umre mučeničkom smrću za svoju vjeru, on je još jednom ukazao na dragocjene prednosti koje su nadohvat svakom vjerniku. S potpunom sigurnošću u svoju vjeru ostarjeli apostol je pozivao braću na čvrstinu namjere u kršćanskom životu. “Zato, braćo,” molio je, “to ozbiljnije nastojte da u vlastitu korist učvrstite svoj poziv i izbor! Radeći tako, sigurno nećete nigda pasti. Tako će vam se, naime, pružiti sve što je potrebno za ulazak u vječno kraljevstvo našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista.” Dragocjeno jamstvo! Slavna je nada pred vjernikom koji vjerom napreduje prema visinama kršćanskog savršenstva. DA 335.4

“Zato ću vas uvijek podsjećati na ovo,” nastavio je apostol, “premda sve i sami znate i premda ste učvršćeni u sadašnjoj istini. Smatram svojom dužnošću, dok sam god u ovom šatoru, da vas opomenama držim u budnosti, jer sam svjestan da ću brzo ostaviti svoj šator, kako mi i naš Gospodin Isus kaza. Ali ću se pobrinuti da se i poslije moje smrti u svakoj prilici mognete sjećati ovoga.” DA 336.1

Apostol je s punim pravom mogao govoriti o Božjim namjerama za ljudski rod, jer je za vrijeme Isusove službe vidio i čuo mnogo toga što se ticalo Božjeg kraljevstva. “Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista”, podsjetio je vjernike, “držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova (božanskog) veličanstva. On je, naime, primio čast i slavu od Boga Oca kad mu je od tako uzvišene Slave došao glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao.’ I taj glas koji je došao s neba mi smo čuli kad smo bili s njim na svetoj gori.” DA 336.2

No bez obzira na to koliko je uvjerljiv ovaj dokaz sigurnosti nade vjernika, postoji još jedno mnogo uvjerljivije svjedočanstvo proroštva po kojemu se svačija vjera može potvrditi i čvrsto usidriti. “Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo”, izjavio je Petar. “Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima. Prije svega ovo znajte: nijedno proročanstvo sadržano u Pismu nije stvar samovoljnog tumačenja, jer nikad neko proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga.” DA 336.3

Ističući “potvrđenu proročku riječ” (DF) kao siguran vodič u vrijeme opasnosti, apostol je svečano upozorio Crkvu na baklju lažnog proroštva koju uzdižu “krivi učitelji, koji će kradom unijeti pogubna vjerovanja... niječući Gospodina”. Za ove je krive učitelje, koji su se pojavljivali u Crkvi i koje su mnogi od njihove braće smatrali pravima, apostol rekao da su kao izvori “bez vode, magle koje tjera vihor. Za njih se čuva tamni mrak.” “Njihovo posljednje stanje biva gore od prijašnjega”, tvrdio je. “Njima bi, uistinu, bolje bilo da uopće nisu priznali puta pravednosti, nego da, pošto su ga priznali, okrenu leđa svetoj zapovijedi koja im je predana.” DA 336.4

Gledajući kroz stoljeća do kraja vremena, Petar je bio nadahnut da ocrta stanje koje će vladati u svijetu neposredno pred Kristov drugi dolazak. “Na koncu vremena pojavit će se izrugivači”, pisao je, “koji će živjeti prema vlastitim požudama i pitati: ‘Gdje je njegov obećavani dolazak? Otkada su umrli naši očevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od početka stvorenja.’” Ali kad “ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baš tada će se iznenada na njih oboriti propast.” (1. Solunjanima 5,3) Međutim, neće svi biti zavedeni neprijateljevim sredstvima. Kako se bude približavao kraj svemu, vjerni će biti sposobni zamijetiti znakove vremena. Dok će se veliki broj nazovi-vjernika svojim djelima odreći vjere, postojat će ostatak koji će ustrajati do kraja. DA 337.1

Petar je u srcu održavao živu nadu u Kristov povratak pa je Crkvu uvjeravao u sigurno ispunjenje Spasiteljeva obećanja: “Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi.” (Ivan 14,3) Iskušanima i vjernima možda je izgledalo da se ovaj dolazak predugo odgađa, ali ih je apostol uvjeravao: “Ne odustaje Gospodin od izvršenja obećanja, kako to neki misle, nego vas strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju. Ali će doći dan Gospodnji kao lopov; u taj će dan nebesa iščeznuti s velikom lomljavom, počela će se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neće više naći. DA 337.2

Budući da će se sve ovo tako raspasti, kakvi sve onda morate biti svetim življenjem i pobožnošću dok očekujete dolazak dana Božjega, dolazak kojim će se nebesa u plamenu raspasti, a počela u ognju rastopiti! Ali mi očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost. DA 337.3

Zato, ljubljeni, dok ovo čekate, revno nastojte da bez ljage i mane budete u njegovim očima u miru! A strpljivost našega Gospodina smatrajte prilikom za spasenje, kao što vam je i naš ljubljeni brat Pavao prema danoj mu premudrosti pisao... Prema tome, ljubljeni, jer ovo unaprijed znate, čuvajte se da ne biste zavedeni zabludom zločinaca izgubili svoj čvrsti stav! Štoviše, rastite u milosti i pravoj spoznaji našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista!” DA 337.4

Prema Božjoj providnosti Petru je bilo dopušteno da završi svoju službu u Rimu, gdje ga je car Neron dao utamničiti nekako u vrijeme Pavlova posljednjeg uhićenja. Tako su ova dva apostola veterana, koji su zbog svojeg rada bili odvojeni niz godina, trebali posljednje svjedočanstvo za Krista dati u glavnom gradu svijeta i na njegovom tlu proliti svoju krv kao sjeme velike žetve svetih i mučenika. DA 338.1

Nakon ponovnog ustoličenja nakon odricanja od Krista, Petar je neustrašivo prkosio opasnosti i pokazao plemenitu odvažnost u propovijedanju raspetoga, uskrsloga i uznesenog Spasitelja. Ležeći u ćeliji, sjetio se riječi koje mu je Krist uputio: “Zaista, zaista, kažem ti, kad si bio mlađi, opasivao si se sam i hodio kud si htio. Ali kad ostariš, raširit ćeš ruke svoje, i drugi će te opasivati i voditi kamo ti ne bi htio.” (Ivan 21,18) Tako je Isus ovom učeniku najavio način na koji će umrijeti; čak je prore-kao da će ruke raširiti na križu. DA 338.2

Kao Židov i stranac, Petar je bio osuđen na šibanje i razapinjanje. Suočen s ovom strašnom smrću, apostol se sjetio svojeg velikog grijeha kad je zanijekao Isusa na suđenju. Dok nekoć nije bio spreman priznati križ, sada je smatrao radošću što može dati život za Radosnu vijest držeći da je za njega koji se odrekao svoga Gospodina prevelika čast da umre na isti način na koji je umro njegov Gospodin. Petar se iskreno pokajao zbog tog grijeha i Krist mu je oprostio kao što je to bilo vidljivo iz uzvišenog naloga da pase ovce i janjce u stadu. Ali on si nije mogao oprostiti. Čak ni pomisao na patnje tog strašnog posljednjeg prizora nisu mogle umanjiti gorčinu njegove tuge i kajanja. Kao posljednju uslugu tražio je od svojih krvnika da ga na križ razapnu glavom prema dolje. Udovoljili su njegovu zahtjevu i tako je umro veliki apostol Petar. DA 338.3