Povijest Otkupljenja

4 - Kušnja i pad

Ovo poglavlje temelji se na Postanku 3 PO 21.1

Sotona je uzeo oblik zmije i ušao u vrt. Zmija je bila predivno stvorenje s krilima, i dok je letjela njezina je pojava bila sjajna poput uglačanog zlata. Nije puzala tlom nego je od mjesta do mjesta letjela i jela plodove, poput čovjeka. Sotona se pretvorio u zmiju, popeo se na drvo spoznaje dobra i zla i počeo opušteno jesti plodove. PO 21.2

Eva se, razgledavajući vrt, odvojila od svojega muža a da to nije ni primijetila. Kad je postala svjesna onoga što se dogodilo, osjetila je da bi mogla biti u opasnosti, ali opet, pomislila je da je sigurna čak i ako nije sasvim blizu muža. Smatrala je da ima mudrost i snagu da shvati kada se zlo pojavi i da se suoči s njim. Anđeli su je upozorili da to ne čini. I Eva se zatekla kako znatiželjno i s divljenjem netremice promatra plod zabranjenog drveta. Vidjela je da je plod vrlo lijep te se pitala zašto je Bog tako izričito zabranio da ga se jede. To je bila prilika za Sotonu. Progovorio joj je kao da je mogao čitati njezine misli: “Je li doista rekao Bog: ‘Ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu’?” (Postanak 3,1 - Šarić) Toplim, ugodnim i melodičnim glasom obratio se zadivljenoj Evi. Bila je iznenađena što čuje zmiju koja govori jer je znala da Bog nije dao zmijama sposobnost da govore. PO 21.3

Evina znatiželja se razbuktala. Umjesto da smjesta napusti to mjesto, slušala je kako bi čula zmiju koja govori. Nije joj palo na um da bi to mogao biti pali neprijatelj koji koristi zmiju kao medij. Govorio je sam Sotona, a ne zmija. Eva je bila očarana, polaskana i zaslijepljena. Da se srela s nekom važnom osobom u liku anđela ili sličnom njemu, pripazila bi. Ovaj nepoznati glas trebao ju je potaknuti da ode k mužu i da ga pita zašto netko razgovara s njom tako otvoreno. Ali ona se upustila u razgovor sa zmijom. “Žena odgovori zmiji: ‘Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’ Nato će zmija ženi: ‘Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.’” (Postanak 3,3-5) PO 21.4

Sotona ih je želio navesti na pomisao da će jedući sa zabranjenog drveta primiti novu i uzvišeniju spoznaju od one koju već imaju. Otkad je pao, njegova je posebna vrlo uspješna metoda bila da navede ljude da radoznalo zaviruju u tajne Svemogućega, da ne budu zadovoljni onim što je Bog otkrio, kao i da ne budu oprezni u poslušnosti Njegovim naredbama. On ih želi učiniti neposlušnima Božjim zapovijedima, a onda ih navesti da povjeruju da su došli do velikih i predivnih spoznaja. Ali to je obična pretpostavka i bijedna prijevara. Propustili su shvatiti ono što im je Bog otkrio, zanemarili su Njegovu izričitu zapovijed i težili su za mudrošću mimo Boga u želji da razumiju ono što je On uskratio smrtnim ljudima. Bili su ushićeni svojom zamisli o napretku i posebno sretni svojim vlastitim praznim mudrovanjem, ali su tapkali u najcrnjem mraku kad je riječ o istinskom znanju. Iako stalno uče, ostaju nesposobni da spoznaju istinu. PO 22.1

Nije bila Božja namjera da ovaj bezgrešni par ikada spozna zlo. On im je dragovoljno dao dobro, ali ne i zlo. Eva je pomislila da su zmijine riječi mudre i prihvatila je njezinu širokogrudnu tvrdnju: “Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.” (Postanak 3,4.5) To bi značilo da je Bog lažljivac. Sotona je hrabro nagovijestio da ih je Bog obmanuo da bi im uskratio spoznaju koja bi ih mogla učiniti ravnima Njemu. Bog je rekao: “Ako budeš jeo, sigurno ćeš umrijeti.” Zmija je rekla: “Ako budeš jeo, sigurno nećeš umrijeti.” PO 22.2

Kušač je uvjerio Evu da će čim pojede plod primiti novu i uzvišenu spoznaju koja će je učiniti jednakom Bogu. Skrenuo je njezinu pozornost na samog sebe. Jeo je slobodno s drveta i uvidio je da je ono ne samo potpuno bezopasno već i vrlo ukusno i da osnažuje, da je upravo zbog izvanrednih svojstava da se dosegne spoznaja i moć razlogom zašto im je Bog zabranio da kušaju ili čak taknu plod, jer je On znao za njegova predivna svojstva. Rekao je da je sposobnost govora stekao tako što je jeo sa stabla koje je njima zabranjeno. Dao im je naslutiti da Bog neće održati svoju riječ, nego je to bio samo način da ih zastraši i uskrati im mnoga dobra. A onda im je još rekao da oni ne mogu umrijeti. Uostalom, zar nisu jeli od drveta života koje održava besmrtnost? Tada je rekao da ih Bog obmanjuje uskraćujući im bolji život i uzvišeniju sreću. Kušač je ubrao plod i pružio ga Evi, a ona ga je primila u svoju ruku. “Bilo ti je zabranjeno da ga čak i dirneš”, rekao joj je kušač, “da ne bi umrla.” I tada je rekao da će se uvjeriti da neće imati nikakav veći osjećaj zla i smrti jedući ga nego što ga ima dirajući ga ili držeći ga u ruci. Evu je ohrabrilo to što nije osjetila nikakav trenutni znak Božjeg negodovanja. Pomislila je da su kušačeve riječi vrlo mudre i točne. Pojela je plod i osjetila se ushićenom. Činio joj se vrlo ukusnim i umislila si je da u sebi osjeća predivne učinke ploda. PO 22.3