Povijest Otkupljenja

Eva postaje kušač

Tada je Eva ubrala plod za sebe i jela zamišljajući kako osjeća osnažujuću silu novog i višeg postojanja kroz oduševljavajući učinak zabranjenog ploda. Bila je u nekom posebnom i nadnaravnom ushićenju kad je ruku punih zabranjenog ploda potražila svojega muža. Ispričala mu je što je pametno zmija rekla i poželjela ga odmah povesti k drvetu spoznaje dobra i zla. Rekla mu je da je pojela nešto od plodova i umjesto da dobije ikakav osjećaj smrti, iskusila je zadovoljstvo i osjećaj vedrine. Čim je postala neposlušna, Eva je postala moćni medij kroz koji je Sotona mogao upropastiti njezina muža. PO 23.1

Vidjela sam tugu koja je preplavila Adamovo lice. Izgledao je užasnut i prestrašen. Činilo se da se u njegovom umu odvijala borba. Rekao je Evi da je potpuno siguran da je to bio neprijatelj na kojega su bili upozoreni i ako je tako, ona mora umrijeti. Ona ga je uvjeravala da ona ne osjeća nikakvu lošu posljedicu već, naprotiv, vrlo ugodan osjećaj. A onda ga je nagovarala da jede. PO 23.2

Adam je shvatio da njegova družica nije poslušala jedinu zabranu koju im je Bog dao da bi iskušao njihovu vjernost i ljubav. Eva je objašnjavala da je zmija rekla da oni sigurno neće umrijeti, a njezine bi riječi morale biti istinite jer ona nije osjetila nikakav znak Božjeg nezadovoljstva, već naprotiv, zadovoljstvo koje, kako je zamišljala, osjećaju i anđeli. PO 24.1

Adam je zažalio što Eva nije bila uz njega, ali sada je djelo učinjeno. Morat će se odvojiti od one čije je društvo toliko volio. Kako bi to mogao dopustiti? Njegova je ljubav prema Evi bila velika. I u krajnjem obeshrabrenju, odlučio je podijeliti s njom sudbinu. Razmišljao je kako je Eva dio njega i ako ona mora umrijeti, umrijet će i on s njom, jer neće moći podnijeti i samu pomisao da bude odvojen od nje. Uzmanjkalo mu je vjere u njegovog suosjećajnog i nježnog Stvoritelja. Nije razmišljao o tome da Bog, koji ga je oblikovao iz praha zemaljskoga te je tako postao živim, predivnim stvorenjem, koji je stvorio Evu da bude njegova družica, može popuniti njezino mjesto. Na kraju krajeva, ne bi li riječi ove mudre zmije mogle biti točne? Eva je stajala pred njim jednako ljupka, lijepa i prividno bezazlena kao i prije nego što je postala neposlušna. Izražavala je veću i posebniju ljubav prema njemu nego prije neposlušnosti, tvrdeći da je to zbog toga što je jela plod. Nije primijetio nikakav znak smrti na njoj. Rekla mu je kako ju je plod učinio sretnom, kako ga žarko voli. Tada je odlučio hrabro podnijeti posljedice. Zgrabio je plod i brzo ga pojeo i, poput Eve, nije odmah osjetio njegove loše posljedice. PO 24.2

Eva se smatrala sposobnom da razlučuje između dobra i zla. Laskavo očekivanje da će doći do veće spoznaje navelo ju je da prihvati zmiju kao iznimnog prijatelja koji se zanima za njezinu dobrobit. Da je potražila svoga muža i da su prenijeli svome Stvoritelju riječi koje im je zmija rekla, bili bi smjesta spašeni od njezinih lukavih kušnji. Gospodin nije smatrao potrebnim da oni ispituju plod drveta spoznaje dobra i zla jer bi tada bili izloženi prerušenom Sotoni. Znao je da će biti potpuno sigurni ako ni ne taknu plod. PO 24.3