Povijest Otkupljenja

9/232

Adam i Eva upozoreni

Tada je Bog okupio anđele da se zauzmu za to da spriječe prijeteće zlo. Na nebeskom vijeću odlučeno je da će anđeli posjetiti Eden i upozoriti Adama da je u opasnosti od neprijatelja. Dva anđela požurila su posjetiti naše prve roditelje. Sveti par ih je dočekao u radosnoj nevinosti izražavajući zahvalnost svojem Stvoritelju što ih je u svojoj darežljivosti okružio takvim obiljem. Sve je bilo lijepo i privlaćno da bi oni uživali. Bilo je jasno da je sve prilagođeno njihovim težnjama, a ono što su cijenili iznad svih drugih blagoslova bilo je druženje s Božjim Sinom i nebeskim anđelima jer ih je svaki posjet obogaćivao novim spoznajama o ljepotama prirode njihovog dragog edenskog doma. Tada su imali mnoga pitanja o onome što nisu mogli sasvim shvatiti. PO 19.1

Anđeli su im nježno i s puno ljubavi dali odgovore koje su željeli. Isprićali su im žalosnu povijest Sotonine pobune i pada. Zatim su ih jasno upozorili da je drvo spoznaje smješteno u vrt kao znak njihove poslušnosti i ljubavi prema Bogu; da su sveti anđeli mogli oćuvati svoje uzvišeno i sretno stanje pod uvjetom poslušnosti te da je i s njima bilo slićno. Mogli su poslušati Božji zakon i ostati neizrecivo sretni, ili biti neposlušni i izgubiti svoj visoki položaj te utonuti u beznadni oćaj. PO 19.2

Zatim su anđeli Adamu i Evi rekli da ih Bog ne prisiljava na poslušnost - da im nije oduzeo moć da postupaju suprotno Njegovoj volji, da su oni moralna bića slobodna da poslušaju, ili da budu neposlušni. Postoji samo jedna zabrana za koju je Bog smatrao prikladnim da još bude na snazi. Ako prekrše Božju volju, zasigurno će umrijeti. Anđeli su objasnili Adamu i Evi da je najuzvišeniji anđeo, po položaju odmah do Krista, odbio poslušati zakon koji je Bog uspostavio da bi se nebeska bića po njemu vladala. Ova pobuna, rekli su, uzrokovala je rat na Nebu, sto je dovelo do protjerivanja pobunjenika i svih anđela koji su se udružili s vođom koji je doveo u pitanje vlast velikog Jahve, te su svi zbačeni s Neba. Taj pali anđeo sada je neprijatelj svega sto Bog i Njegov Sin smatraju dragocjenim. PO 19.3

Rekli su im da im Sotona želi nanijeti zlo te je za njih iznimno važno da budu oprezni jer bi mogli doći u dodir s tim palim neprijateljem. Ipak, on im ne može nanijeti zlo ako su poslušni Božjim naredbama, zato sto će im svaki anđeo, ako to bude potrebno, priteći s Neba u pomoć radije nego da mu dopusti da im na bilo koji način naudi. Ali ako budu neposlušni Božjim uputama, tada će Sotona dobiti silu da ih od tog trenutka nadalje ometa, zbunjuje i unesrećuje. Ako se čvrsto usprotive prvim Sotoninim kušnjama na zlo, bit će zaštićeni, kao i nebeski anđeli. No ako popuste kušaču, isti Bog koji nije poštedio uzvišene anđele, neće poštedjeti ni njih. Morat će pretrpjeti kaznu zbog svojeg prijestupa jer je Božji zakon svet kao i On sam, a On zahtijeva potpunu poslušnost svih na Nebu i na Zemlji. PO 20.1

Anđeli su upozorili Evu da se, dok radi svoj posao u vrtu, ne odvaja od svojega muža, jer bi se mogla sresti s tim palim neprijateljem. Ako budu odvojeni jedno od drugoga, bit će u većoj opasnosti nego da su zajedno. Anđeli su ih obvezali da strogo slijede upute koje im je Bog dao u vezi s drvetom spoznaje, jer će u potpunoj poslušnosti biti sigurni, a pali neprijatelj neće imati moć nad njima da ih zavede. Bog neće dopustiti Sotoni da neprestanim kušnjama slijedi sveti par. On će im moći pristupiti jedino kod drveta spoznaje dobra i zla. PO 20.2

Adam i Eva su uvjeravali anđele da nikada neće biti neposlušni izričitoj Božjoj uputi. Štoviše, njihovo je najveće zadovoljstvo bilo da čine Njegovu volju. Anđeli su se sjedinili s Adamom i Evom u svetim zvukovima skladne glazbe, a kako se njihova pjesma orila iz predivnog Edena, Sotona je slušao te zvukove radosnog obožavanja Oca i Sina. Dok je to slušao, njegova je zavist, mržnja i zloba rasla i svojim je sljedbenicima izrazio svoju tjeskobu s ciljem da Adama i Evu potaknu na neposlušnost da bi izazvali Božji gnjev na sebe i svoje pjesme slavljenja zamijenili mržnjom i huljenjem na svojega Stvoritelja. PO 20.3