Povijest Otkupljenja

Pouka o ljubavi prema roditeljima

Isusove su oči promatrale mnoštvo koje se skupilo da svjedoči Njegovoj smrti, a u podnožju križa Isus je gledao Ivana kako pomaže Njegovoj majci Mariji. Ponovno se okrenula prema tom strašnom prizoru ne mogavši više biti podalje od svojega Sina. Posljednja Isusova pouka bila je pouka o ljubavi prema roditelju. Pogledao je bolom shrvano lice svoje majke, a onda Ivana. Pogledavši ponovno svoju majku, rekao je: “‘Ženo! Evo ti sina!’ Zatim reče učeniku: ‘Evo ti majke!’” (Ivan 19,26) Ivan je Isusove riječi i sveto povjerenje koje mu je ukazao dobro razumio. Smjesta je poveo Isusovu majku i udaljio je od strašnog prizora na Golgoti. Od tog trenutka brinuo se za nju kao što bi to učinio odgovoran sin, i odveo je svome domu. Savršen primjer Kristove sinovske ljubavi nezamračeno svijetli kroz mračna stoljeća. Dok je trpio najžešće mučenje, On nije zaboravio svoju majku, nego je učinio sve potrebno za njezinu budućnost. PO 168.1

Isusova ovozemaljska misija bila je sada gotovo završena. Njegov se jezik osušio te je izgovorio: “Žedan sam!” (Ivan 19,28) Namočili su spužvu octom i žuči i pružili Mu da pije. Kad je okusio, odbio je. Sada je Gospodar života i slave umirao i plaćao otkupninu za ljudski rod. Prisutnost grijeha koji je na Njega, našu zamjenu, sručio Očev gnjev učinila je čašu koju je ispijao tako gorkom i slomila je srce Božjeg Sina. PO 168.2

Nepravda ljudskoga roda stavljena je na Krista kao našu zamjenu. Smatran je prijestupnikom da bi mogao otkupiti prijestupnike od kazne zakona. Krivnja svakog Adamovog potomka svih vjekova pritiskala je Njegovo srce. Božji gnjev i užasno izražavanje Njegovog nezadovoljstva zbog nepravde ispunilo je zaprepaštenjem dušu Njegovog Sina. U trenutku najstrašnije muke Otac je svoje lice okrenuo od Spasitelja, što je probolo Njegovo ožalošćeno srce, a to ljudska bića nikada neće moći u potpunosti shvatiti. Svaki udarac koji je Božji Sin podnio na križu, kapi krvi koje su tekle s Njegove glave, s Njegovih ruku i stopala, užasni grčevi koji su lomili Njegovo tijelo i neizreciva tjeskoba koja je ispunila Njegovu dušu kad je Otac sakrio od Njega svoje lice, sve nam to poručuje: “Iz ljubavi prema tebi Božji Sin je pristao da na Njemu budu počinjena ta užasna zlodjela. Zbog tebe je uništio vladavinu smrti i otvorio vrata raja i vječnoga života.” On, koji je svojom riječju utišao bijes valova i hodao po zapjenjenom moru, koji je učinio da đavoli dršću, a bolest bježi od Njegovog dodira, koji je vratio mrtvoga u život i otvorio oči slijepcu, prinio je samoga sebe na križu kao posljednju žrtvu za grešnike. On, nositelj grijeha, podnosi sudsku kaznu za bezakonja i postaje grijehom zbog nas. PO 168.3

Sotona je lomio Isusovo srce svojim svirepim kušnjama. Grijeh, tako omražen u Njegovim očima, nagomilao se na Njega sve dok nije stenjao pod njegovom težinom. Nije čudo da se Njegova ljudska narav tresla u tom užasnom trenutku. Anđeli su zapanjeno promatrali strahovitu patnju Božjega Sina, mnogo veću od tjelesne boli koju je kasnije osjetio. Stanovnici Neba prekrili su svoja lica pred tim zastrašujućim prizorom. PO 169.1

Neživa priroda sažalila se nad ranjenim i umirućim Stvoriteljem. Sunce je odbilo gledati ovaj strašni prizor. Činilo se da su njegove zrake svjetla koje u podne obasjavaju Zemlju neočekivano nestale. Potpuna tama je poput posmrtnog vela obavila križ i neposrednu okolicu. Tama je trajala puna tri sata. U deveti sat strašna se tama uklonila s ljudi, ali je još uvijek obavijala Spasitelja poput plašta. Strašne munje kao da su se sručile na Njega dok je visio na križu. Tada “povika Isus iza glasa: ‘Eloi, Eloi lama sabahtani?’ To znači: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’” (Marko 15,34) PO 169.2