Povijest Otkupljenja

Mana

“Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji. Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: ‘Što je to?’ Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče: ‘To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu. A ovo je zapovijed koju je Jahve izdao: Nakupite koliko kome treba za jelo - jedan gomer po osobi, svatko prema broju članova koji su mu u šatoru.’ Izraelci tako uradiše. Neki nakupe više, neki manje. Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo. ‘Neka nitko ne ostavlja ništa za ujutro!’ - rekne im Mojsije. Ali oni nisu poslušali Mojsija; neki ostave i za sutra. A to im se ucrva i usmrdje. Mojsije se na njih razljuti. Tako su sku-pljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. I kad bi sunce ogrijalo, mana bi se rastopila. PO 94.3

Onda šestoga dana nakupiše dvostruku količinu hrane - po dva gomera na svakoga. Kad su starješine zajednice došle da izvijeste Mojsija, on im reče: ‘Ovo je zapovijed Jahvina: Sutra je dan potpunog odmora, subota Jahvi posvećena. Ispecite što želite peći; skuhajte što želite kuhati. Sve što vam preteče ostavite za sutra.’ Ostave to oni za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjelo niti su se crvi pojavili. ‘Jedite to danas’, reče im Mojsije, ‘jer je ovaj dan subota u čast Jahve; danas nećete naći mane na polju. Šest je dana skupljajte, a sedmoga, u su-botu, neće je biti.’” (Izlazak 16,14-26) PO 95.1

Gospodin u vezi sa subotom ni danas nema manje zahtjeve od onih koje je ranije postavio pred Izraelovu djecu. Zahtijevao je od njih da peku ono što žele peći i kuhaju što žele kuhati šestoga dana, na dan pripreme za subotnji odmor. PO 95.2

Bog je iskazao svoju veliku brigu i ljubav za svoj narod dajući im kruh s Neba. Čovjek je jeo anđeosku hranu (Psalam 105,40), hranu koju su za ljude pripremili anđeli. Mana je bila trostruko čudo: šestoga dana pala je dvostruka količina, a sedmoga ništa, i očuvala se svježom tijekom subote, dok je drugih dana bila neukusna. Bilo je to zato da se Izraelce dojmi svetost subote. PO 95.3

Nakon što su izobilno bili snabdjeveni hranom, postidjeli su se zbog svog nevjerovanja i gunđanja i obećali su Gospodinu da će Mu ubuduće vjerovati. Ali brzo su zaboravili na svoje obećanje i pali su već na prvom ispitu svoje vjere. PO 95.4