Povijest Otkupljenja

Voda iz stijene

Iz pustinje Sin krenuli su i utaborili se u Refidimu, gdje nije bilo pitke vode za narod. “Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: ‘Daj nam vode da pijemo!’ A Mojsije im odgovori: ‘Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Jahvu?’ Ali je narod žeđao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: ‘Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeđom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?’ ‘Što ću s ovim narodom!’ - zazivao je Mojsije Jahvu. ‘Još malo pa će me kamenovati.’ ‘Istupi pred narod!’ - rekne Jahve Mojsiju. ‘Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije.’ Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreći: ‘Je li Jahve među nama ili nije?’” PO 95.5

Bog je uputio Izraelce da se utabore na mjestu gdje nije bilo vode da bi im pokazao što mogu vidjeti ako budu u nevolji gledali na Njega umjesto da gunđaju kao što su ranije činili. Kad bi se prisjetili onoga što je Bog učinio za njih predivnim oslobađanjem, trebali su Mu vjerovati u svojoj nevolji. Trebali su znati da On neće dopustiti da izginu od žeđi oni kojima je obećao da će ih uzeti za svoj narod. Ali umjesto da ponizno zamole Boga da im zadovolji potrebu, gunđali su protiv Mojsija i tražili od njega vode. PO 96.1

U svojim slavnim djelima koja je činio, Bog im je stalno pokazivao svoju moć da bi shvatili kako sva dobra koja su primili dolaze od Njega, da im On može davati ili oduzimati, već prema svojoj volji. Ponekad su toga bili sasvim svjesni i ponizno se poklonili Gospodinu; ali kad su bili žedni ili gladni, za sve su optužili Mojsija, kao da su Egipat napustili da bi njemu ugodili. Njihovo grubo prigovaranje žalostilo je Mojsija. Pitao je Boga što da čini, jer je narod bio spreman da ga kamenuje. Tada mu je Gospodin naredio da udari stijenu Božjim štapom. Oblak Njegove slave stajao je pred samom stijenom. “U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. Iz stijene izbi potoke te izvede vode k’o velike rijeke.” (Psalam 78,15.16) PO 96.2

Mojsije je udario stijenu, no to je bio Krist koji je stajao pored njega i učinio da iz grube stijene poteče voda. Narod je kušao Boga kada je bio žedan i govorio: “Ako nas je Bog dovde doveo, zašto nam ne daje vode kao što nam je dao kruha?” Ovaj “ako” strahovita je nevjera zbog koje se Mojsije uplašio da će ih Bog kazniti zbog opakog prigovaranja. Bog je kušao vjeru svojega naroda, ali narod tu kušnju nije izdržao. Gunđali su za hranu i vodu, kukali su Mojsiju. I zbog njihovog nevjerstva Bog je dopustio da njihovi neprijatelji zarate s njima da bi svojemu narodu mogao pokazati gdje leži njihova snaga. PO 96.3