Povijest Otkupljenja

56/232

Pouka za naše dane

Nevjerovanje i prigovaranje Izraelaca oslikava Božji narod danas na Zemlji. Mnogi se osvrću na svoje nevjerovanje i neprestano prigovaranje, unatoč tomu što im je Bog toliko toga dao i uvijek iznova davao dokaze svoje ljubavi i brige za njih. Oni misle da se ne bi trebali pokazati nezahvalnicima. No neki koji tako misle gunđaju i prigovaraju za sitnice. Ne poznaju sami sebe. Bog ih često ispituje i kuša im vjeru u malim stvarima, a oni ne opstaju u kušnji ništa više od starog Izraela. PO 93.4

Mnogima su njihove trenutne potrebe ispunjene, a ipak se ne uzdaju u Boga za budućnost. Izražavaju nevjerstvo i utonu u očaj i mrak kad su u pitanju očekivane želje. Neki su stalno zabrinuti da ne bi došli u oskudicu i da njihova djeca ne bi patila. Kada se pojave poteškoće ili kad budu dovedeni u naizgled bezizlazno stanje, kad Bog iskušava njihovu vjeru i ljubav, oni bježe od kušnje i gunđaju na način koji je Bog izabrao da ih pročisti. Njihova ljubav se ne očituje kao čista i savršena, koja podnosi sve. PO 93.5

Vjera naroda nebeskog Boga treba biti jaka, djelatna i strpljiva u iščekivanju onog najvažnijeg čemu se nada. Tada će riječi takvih biti: “Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo” (Psalam 103,1), jer je bio velikodušan prema meni. PO 94.1

Za neke je samoodricanje stvarna patnja. Takvi se prepuštaju iskvarenom apetitu. Nesputavanje nezdravog apetita će mnoge koji se izjašnjavaju kao kršćani odvesti na početak, kao da će posljedica jednostavne prehrane biti stvarna glad. I kao Izraelci, odabrat će ropstvo, bolesna tijela, pa i smrt, radije nego da im bude uskraćen lonac s mesom. Kruh i voda je sve što je obećano ostatku u vrijeme nevolje. PO 94.2