Povijest Otkupljenja

19/232

6 - Kajin, Abel i njihove žrtve

Ovo poglavlje temelji se na Postanku 4,1-15 PO 36.1

Kajin i Abel, Adamovi sinovi, karakterom su se vrlo razlikovali. Abel se bojao Boga. Kajin je gajio duh pobune i mrmljao je protiv Boga zbog prokletstva koje je izrekao njegovom ocu Adamu i zato što je tlo zbog grijeha bilo prokleto. Ova su braća bila poučena o tome sto je učinjeno da bi ljudski rod bio spašen. Od njih se zahtijevalo da žive u poniznoj poslušnosti, da iskazuju svoje poštovanje Bogu, a svoju vjeru i ovisnost o obećanom Otkupitelju ubijanjem prvina od stada te da ih svečano prinesu Bogu kao žrtvu paljenicu. Ta ih je žrtva trebala ne-prestano podsjećati na njihov grijeh i Otkupitelja koji će doći, koji će biti velika Žrtva za čovjeka. PO 36.2

Kajin je prinosio Bogu svoje žrtve s gunđanjem i nevjerom u srcu prema obećanoj Žrtvi. Nije bio spreman strogo slijediti plan poslušnosti, pribaviti janje i prinijeti ga s plodovima zemlje. On je jednostavno žrtvovao od zemaljskog ploda zanemarujući Božji zahtjev. Bog je Adamu dao do znanja da bez prolijevanja krvi nema otpuštanja grijeha. Kajin nije bio naročito probirljiv čak ni u prinošenju najboljeg od plodova zemlje. Abel je savjetovao brata da ne dolazi pred Boga bez krvne žrtve. S obzirom na to da je bio stariji, Kajin nije želio poslušati svoga brata. Prezreo je njegov savjet i sa sumnjom i gunđanjem prema neizostavnosti obrednog žrtvovanja, prinio je svoju žrtvu. Ali Bog to nije prihvatio. PO 36.3

Abel je prinio od prvina svojega stada, uhranjenu žrtvu, kao što je Bog odredio, u punoj vjeri u Mesiju koji će doći, i to je učinio s poniznim štovanjem. Bog je prihvatio njegov dar. Svjetlost s Neba bljesnula je i spalila Abelovu žrtvu. Kajin nije vidio nikakve znakove da je njegova žrtva prihvaćena. Postao je ljutit na Boga i svoga brata. Tada je Bog poslao jednog anđela da razgovara s Kajinom. PO 36.4

Anđeo ga je upitao za razlog njegove ljutnje i objasnio mu da ako čini dobro i slijedi Božje upute koje je dobio, bit će prihvaćeni i on i njegova žrtva. Ali ako se ne bude ponizno podčinio Božjoj volji u vjeri i poslušnosti, On njegovu žrtvu neće moći prihvatiti. Zatim je anđeo rekao Kajinu da na Božjoj strani nema nepravde niti pristranosti prema Abelu, nego je sve to ishod njegovog grijeha i neposlušnosti prema jasnoj Božjoj naredbi te stoga On nije mogao prihvatiti njegovu žrtvu. Ako bude činio ispravno, Bog će ga prihvatiti; njegov brat ga treba slušati, a on treba preuzeti vodstvo jer je stariji. PO 37.1

No mada je pažljivo poučen, Kajin se nije pokajao. Umjesto da bude samokritičan i pokaje se zbog svog nevjerovanja, nastavio je prigovarati zbog Božje nepravde i pristranosti. I u svojoj zavisti i mržnji sukobio se s Abelom i prigovarao mu. Abel je svome bratu krotko ukazao na propuste i na to da je krivica na njemu samome. Ali Kajin je zamrzio svojega brata od trenutka kad mu je Bog jasno pokazao da ga prihvaća. Njegov brat Abel se trudio da smiri njegov gnjev dokazujući Božje milosrđe time što je spasio živote njihovih roditelja onda kada su mogli smjesta umrijeti. Rekao je da ih Bog ljubi i da je spreman dati svog bezgrešnog i svetog Sina da podnese gnjev koji je čovjek svojom neposlušnošću zaslužio podnijeti. PO 37.2