Povijest Otkupljenja

Prinošenje žrtve

Kad je Adam po posebnoj Božjoj uputi prinio žrtvu za grijeh, bio je to za njega najbolniji čin. Da bi prinio žrtvu za grijeh, njegove su ruke morale oduzeti život koji jedino Bog može dati. Bilo je to prvi put da je bio svjedokom smrti. Dok je gledao žrtvu koja je krvarila i previjala se u smrtnoj agoniji, gledao je vjerom unaprijed na Božjeg Sina kojega je ta žrtva predstavljala, koji će umrijeti kao žrtva za ljudski rod. PO 34.3

Ovo obredno žrtvovanje koje je Bog ustanovio bilo je Adamu neprestani podsjetnik na njegovu krivnju te ujedno i pokajnički čin zbog njegovog grijeha. Taj čin oduzimanja života omogućio je Adamu dublje i potpunije shvaćanje težine svojega prijestupa koji može isprati ni manje ni vise nego smrt Božjeg Sina. Bio je ushićen beskrajnom dobrotom i nenadmašnom ljubavlju koja mu, da bi ga spasila od krivice, pruža takav otkup. Dok je Adam ubijao nevinu žrtvu, činilo mu se da vlastitom rukom prolijeva krv Božjega Sina. Znao je: da je ostao vjeran Bogu i Njegovom svetom zakonu, ne bi bilo smrti, ni životinjske ni ljudske. A ipak se u prinošenju žrtve koja je upućivala na veliku i savršenu žrtvu Božjeg Sina pojavljivala zvijezda nade koja rasvjetljava tamu i strašnu budućnost i uklanja potpuno beznađe i kaos. PO 35.1

U početku je glava obitelji smatrana vladarom i svećenikom u njegovom domu. Kasnije, kako se ljudski rod na Zemlji umnožavao, Bogom odabrani ljudi obavljali su svečani obred prinošenja žrtava za narod. Umovi grešnika povezivali su krv životinja s krvlju Božjeg Sina. Smrt žrtve je svima svjedočila da je kazna za grijeh smrt. Činom prinošenja žrtve grešnici su priznavali svoju krivnju i izražavali svoju vjeru gledajući unaprijed na veliku i savršenu žrtvu Božjeg Sina, kojega je prinesena žrtva predstavljala. Bez patnji Božjeg Sina grešnici ne bi mogli primati blagoslove niti spasenje od Boga. Bog je ljubomorno čuvao čast svojega zakona. Prekršaj tog zakona uzrokovao je zastrašujuće razdvajanje Boga i grešnika. Bog je dopustio da Adam u svojoj nedužnosti ima izravnu, slobodnu i sretnu zajednicu sa svojim Stvoriteljem. Ali nakon što je Adam zgriješio, Bog je nastavio komunicirati s čovječanstvom preko Krista i anđela. PO 35.2