Povijest Otkupljenja

17/232

Pogled u budućnost

Bog je Adamu otkrio buduće događaje, od njegovog izgnanstva iz Edena preko potopa pa sve do prvog Kristovog dolaska na Zemlju. Ljubav Božjeg Sina prema Adamu i njegovu potomstvu navest će Ga da siđe s Neba, uzme ljudsku narav i tako kroz svoje vlastito poniženje uzdigne sve koji Mu budu vjerovali. Takva žrtva je valjana i dovoljna da bi se spasio cijeli svijet. Ali samo će neki prihvatiti spasenje omogućeno takvom predivnom žrtvom. Većina se neće složiti s uvjetima koji se traže da bi Njegovo veliko spasenje i primili. Oni će se radije opredijeliti za grijeh i kršenje Božjeg zakona nego za pokajanje i poslušnost, oslanjajući se vjerom na zasluge prinesene žrtve. Ali svakoga tko tu nemjerljivo vrijednu žrtvu prihvati, ona će učiniti vrednijim od čistoga zlata, čak i od “zlata ofirskoga”. PO 33.4

Adamu je predočen niz uzastopnih naraštaja i vidio je povećavanje zločina, grijeha i hule zato što se čovjek prepustio prirodno jakim sklonostima da krši sveti Božji zakon. Pokazano mu je da Božje prokletstvo sve više i više pritišće ljude, stoku i zemlju jer čovjek neprestano griješi. Bilo mu je pokazano da će nepravda i nasilje uporno rasti, no usred plime ljudske bijede i jada bit će nekih koji će sačuvati spoznaju o Bogu i ostat će neokaljani usred sveopće moralne pokvarenosti. Adam je shvatio da je grijeh prijestup zakona. Vidio je da će moralna, umna i tjelesna iskvarenost utjecati na čovječanstvo, od jednog prekršaja do trenutka kada će svijet biti prepun svakovrsne ljudske bijede. PO 34.1

Čovjekovi su se dani skraćivali zbog njegovog grijeha prestupanja pravednog Božjeg zakona. Konačno, ljudska je vrsta toliko izgubila na vrijednosti da je ličila na nižu, gotovo bezvrijednu vrstu. Zbog popuštanja tjelesnom umu ljudi su postali nesposobni cijeniti tajnu križa te veliki i uzvišeni čin pomirenja i plan spasenja. No, unatoč nemoći i oslabljenoj umnoj i tjelesnoj snazi ljudske vrste, Krist - vjeran svojem cilju zbog kojega je sišao s nebesa - nastavlja djelovati u korist slabih, obezvrijeđenih i iskvarenih ljudi i poziva ih da sakriju svoje slabosti i velike nedostatke u Njemu. Kada bi Mu prišli, On bi zadovoljio sve njihove potrebe. PO 34.2