Povijest Otkupljenja

Engleska i Škotska obasjane svjetlošću

Dok je Luther njemačkom narodu otvarao zatvorenu Bibliju, Tyndale je, potaknut Svetim Duhom, činio to isto za Englesku. On je bio marljiv istražitelj Svetoga pisma i neustrašivo je propovijedao o svojem shvaćanju istine, tvrdeći da svako učenje mora biti podvrgnuto ispitu Božje riječi. Njegova revnost ipak je izazvala otpor papista. Jedan rimokatolički teolog koji se uključio u raspravu s Tyndaleom uzviknuo je: “Bolje nam je biti bez Božjeg zakona nego bez papinskih.” Tyndale je odgovorio: “Javno se suprotstavljam papi i svim njegovim zakonima; ako mi Bog poštedi život, za nekoliko godina postići ću da će mladić za plugom bolje poznavati Sveto pismo od vas.” PO 263.2

Cilj koji je otada počeo njegovati, da pruži ljudima spise Novog zavjeta na njihovom jeziku, time je bio potvrđen i on je odmah prionuo na posao. Činilo se da se cijela Engleska urotila protiv njega, pa je odlučio potražiti utočište u Njemačkoj. Tu je počeo tiskati Novi zavjet na engleskom jeziku. Tri tisuće primjeraka uskoro je bilo gotovo, a drugo izdanje uslijedilo je iste godine. PO 263.3

Na kraju je svoju vjeru potvrdio mučeničkom smrću, ali oružje koje je pripremio omogućilo je drugim vojnicima da biju bitku u sljedećim stoljećima, sve do naših dana. PO 263.4

U Škotskoj je evanđelje pronašlo svog vrsnog predstavnika u Johnu Knoxu. Ovaj se čestiti reformator nije bojao ljudi. Plamen mučeništva koji je plamtio oko njega samo je još više poticao njegovu revnost. Unatoč krvnikovoj sjekiri koja mu je neprestano visjela nad glavom, stajao je na svojem mjestu čvrsto udarajući lijevo i desno da bi uništio idolopoklonstvo. Tako se moleći i vodeći Gospodnje ratove držao svojega cilja sve dok se Škotska nije oslobodila papinstva. PO 264.1

U Engleskoj, Latimer se držao načela da Bibliju s propovjedaonica treba čitati na narodnom jeziku. “Autor Svetoga pisma”, govorio je, “jest Bog osobno; a ono dijeli snagu i vječnost sa svojim Autorom. Nema kralja, cara, vlasti ni vladara ... koji nisu obavezni pokoriti se ... Njegovoj svetoj Riječi. ... Nemojmo ići stranputicom, već dopustimo da nas vodi Božja riječ. Ne idimo putem svojih otaca niti se trudimo činiti ono što su oni činili, već ono što su trebali činiti.” PO 264.2

Barnes i Frith, vjerni Tyndaleovi prijatelji, ustali su u obranu istine. Ridley i Cranmer su ih slijedili. Ove vođe reformacije u Engleskoj bili su obrazovani ljudi i većina njih bila je vrlo cijenjena zbog svoje gorljivosti i pobožnosti. Njihovo protivljenje papinstvu bilo je posljedica njihove spoznaje o zabludama Svete stolice. Njihovo poznavanje tajni Babilona dalo im je snagu u svjedočenju protiv nje. PO 264.3

Tyndale, Frith, Latimer i Ridley pridržavali su se velikog načela o božanskom nadahnuću i dostatnosti Svetoga pisma. Odbacili su općeprihvaćeno pravo papa, koncila, crkvenih otaca i kraljeva da upravljaju savješću po pitanjima vjere. Biblija je bila njihov autoritet i njome su propitivali sva učenja i tvrdnje. Vjera u Boga i Njegovu riječ održavala je ove svete ljude kad su svoj život skončavali na lomači. PO 264.4