Povijest Otkupljenja

Luther pred saborom

Naposljetku, Luther je stajao pred saborom. Car je sjedio na prijestolju. Okruživali su ga najveći uglednici carstva. Nikada se nijedan čovjek nije pojavio pred veličanstvenijim skupom od ovoga kad je Martin Luther trebao odgovarati za svoju vjeru. PO 260.5

Sama činjenica da se pojavio pred carem bila je najava pobjede za istinu. To što je čovjeku kojega je papa osudio trebalo biti suđeno na jednom drugom sudu bilo je na neki način poricanje papinskog vrhovnog autoriteta. Reformator kojega je papa osudio i isključio iz društvene zajednice dobio je punu zaštitu i omogućeno mu je da ga slušaju najviši narodni uglednici. Rim mu je naredio da šuti, ali sada je bio ovdje da govori u prisutnosti tisuća osoba iz svih kršćanskih zemalja. Miran i spokojan, a ipak hrabar i dostojanstven, stajao je kao Božji svjedok među ovozemaljskim velikanima. Luther je odgovarao poniznim i pokornim tonom, bez žestine i strasti. Njegovo ponašanje bilo je ponizno i uljudno. Ipak, pokazao je smjelost i radost koja je iznenadila skupštinu. PO 261.1

Oni koji su prkosno zatvarali svoje oči pred svjetlom i odlučili da ih istina ne osvjedoči, razbjesnili su se snagom Lutherovih riječi. Kad je prestao govoriti, govornik državnog sabora ljutito je rekao: “Nisi odgovorio na pitanje koje ti je postavljeno. ... Od tebe se traži jasan i određen odgovor. ... Hoćeš li se odreći ili nećeš?” PO 261.2

Reformator je odgovorio: “Budući da Vaše prejasno Veličanstvo i Vaša silna uzvišenost od mene traži jasan, jednostavan i određen odgovor, ja ću Vam ga dati, a on glasi: Svoju vjeru ne mogu podčiniti ni papi niti koncilima, jer je jasno kao dan da su oni često griješili i proturječili jedan drugome. Sve dok me se ne uvjeri svjedočanstvom Pisma ili jasnim obrazloženjem, sve dok me se ne uvjeri tekstovima koje sam naveo i tako učvrsti moja savjest Božjom riječju, ne mogu se odreći niti to želim, jer je za kršćanina opasno govoriti protiv svoje savjesti. To je moje stajalište i ne mogu drugačije. Neka mi Bog pomogne! Amen.” PO 261.3

Tako je ovaj pravedan čovjek stajao na sigurnom temelju Božje riječi. Nebeska svjetlost obasjavala je njegovo lice. Svi su se osvjedočili u veličinu i čistoću njegovog karaktera, u njegov mir i radost srca dok je svjedočio protiv snage zabluda i o nadmoći vjere koja pobjeđuje svijet. PO 261.4

Stajao je čvrst kao stijena dok su bijesni valovi svjetovnih sila bespomoćno udarali o njega. Jednostavna snaga njegovih riječi, njegovo neustrašivo držanje, miran govor i nepokolebljiva odlučnost izražena u svakoj riječi i postupku ostavili su dubok dojam na skupštinu. Bilo je očito da ga se ni obećanjima ni prijetnjama ne može natjerati da se podloži vlasti Rima. PO 262.1

Krist je progovorio kroz Lutherovo svjedočanstvo snagom i veličanstvenošću koja je i kod njegovih prijatelja i neprijatelja izazvala poštovanje i divljenje. Božji Duh bio je prisutan na ovom saboru djelujući na srca državnih poglavara. Nekoliko je knezova otvoreno priznalo opravdanost Lutherove stvari. Mnogi su se uvjerili u istinu, ali kod drugih dojam nije potrajao. Bilo je i onih koji u tom trenutku nisu željeli izraziti svoje uvjerenje, ali koji su kasnije, sami istražujući Pismo, s velikom smjelošću podržali reformaciju. PO 262.2

Izborni knez Friedrich zabrinuto je očekivao Lutherovo pojavljivanje pred saborom i slušao je njegovo izlaganje duboko uzbuđen. Radovao se vidjevši njegovu hrabrost, odlučnost i pribranost te se ponosio što je bio njegov zaštitnik. Uočio je veliku razliku između tih dviju strana; vidio je da je mudrost papa, kraljeva i biskupa poražena u sukobu sa silom istine. Papinstvo je pretrpjelo poraz koji će se osjetiti među svim narodima i u svim vjekovima. PO 262.3

Da je reformator popustio u samo jednoj točki, Sotona i njegove vojske bi pobijedile. Ali njegova nepokolebljiva čvrstina bila je sredstvo oslobađanja Crkve i početak novog i boljeg doba. Utjecaj samo jednog čovjeka koji se usudio razmišljati i djelovati samostalno odrazio se na Crkvu i na svijet ne samo u njegovo doba nego i u svim budućim naraštajima. Njegova čvrstina i vjernost krijepit će sve do svršetka vremena mnoge koji će prolaziti kroz slična iskustva. Božja moć i veličanstvo visoko su uzdignuti i postavljeni iznad savjeta ljudi i iznad Sotonine moći. PO 262.4

Vidjela sam da je Luther bio vatren i revan, čvrst i odvažan u osuđivanju grijeha i obrani istine. Nije se zabrinjavao zbog pokvarenih ljudi ili demona. Znao je da on ima Onoga koji je moćniji od svih njih zajedno. Luther je posjedovao žar i hrabrost, tako da je ponekad bio u opasnosti da ode u krajnosti. Ali Bog je podigao Melanchtona, koji je bio sasvim suprotan po naravi, da pomogne Lutheru u nošenju tereta reformacije. Melanchton je bio stidljiv, plašljiv, oprezan i posjedovao je veliko strpljenje. Bog ga je posebno volio. Njegovo poznavanje Pisma bilo je vrlo veliko, a njegove prosudbe i mudrost zapanjujuće. Njegova ljubav prema reformaciji bila je jednaka Lutherovoj. Srca ovih ljudi Gospodin je združio zajedno. Bili su nerazdvojni prijatelji. Luther je uvelike pomagao Melanchtonu kad se ovaj, našavši se u opasnosti, uplašio i zastao, a Melanchton je zauzvrat Lutheru bio velika pomoć kada je trebao bježati. PO 262.5

Melanchtonov oprez često bi spriječio probleme u kojima se reformacija mogla naći da je djelo bilo prepušteno samo Lutheru. Isto tako, djelo često ne bi išlo naprijed da je ono bilo prepušteno samo Melanchtonu. Tu se pokazala Božja mudrost u odabiru ove dvojice ljudi da nose djelo reformacije. PO 263.1