Povijest Otkupljenja

Vođa reformi

Božjom providnošću odlučio je posjetiti Rim. Svima koji bi se na koljenima popeli takozvanim Pilatovim stubama papa je obećao oprost grijeha. Jednoga dana dok je to činio, Luther je iznenada začuo glas poput grmljavine, koji kao da je govorio njemu: “Pravednik će živjeti od vjere!” (Rimljanima 1,17) Postiđen i užasnut, skočio je na noge i pobjegao s mjesta svoje zablude. Ove riječi u njegovu srcu nikada nisu izgubile svoju snagu. Otada je više nego ikada ranije jasno vidio bezuspješnost pouzdanja u djela kao sredstvo spasenja i važnost čvrste vjere u zasluge Isusa Krista. Njegove oči otvorile su se za papinske obmane i nikada se vise nisu zatvorile. Kad se svojim licem okrenuo od Rima, okrenuo se i srcem, i otada se od njega odvajao sve vise, dok naposljetku nije prekinuo svaku vezu s papinskom crkvom. PO 257.1

Nakon sto se vratio iz Rima, na Sveučilištu u Wittenbergu Luther je dobio naslov doktora teologije. Sada se kao nikada prije mogao posvetiti proučavanju Pisma koje je toliko volio. Svečano se zavjetovao da će, dokle god živi, pažljivo proučavati i propovijedati Božju riječ, a ne kazivanja i papinski nauk. On više nije bio samo redovnik ili profesor, nego opunomoćeni vjesnik Biblije. Bio je pozvan da kao pastir hrani Božje stado koje je bilo gladno i žedno istine. Odlučno je izjavljivao da kršćani ne trebaju prihvaćati drugi nauk osim onoga koji počiva na au-toritetu Svetoga pisma. Ove riječi pogodile su sam temelj papinske vlasti. One su sadržavale najvažnija načela reformacije. PO 257.2

Tada je Luther hrabro otpočeo svoje djelo borca za istinu. S propovjedaonice se čuo njegov ozbiljan glas koji je svečano upozoravao. Narodu je izložio odvratnu narav grijeha i učio ga da je čovjeku nemoguće da vlastitim djelima umanji krivnju ili izbjegne kaznu. Gresnika ne može spasiti ništa osim pokajanja pred Bogom i vjera u Isusa Krista. Kristova milost ne može se kupiti. Ona je dar. Ljudima je savjetovao da ne kupuju oproštajnice, nego da vjerom gledaju u raspetog Otkupitelja. Ispričao im je svoje bolno iskustvo uzaludnih pokušaja da ponižavanjem i pokorom sebi pribavi spasenje, i svoje je slušatelje uvjeravao da je odvraćanjem pogleda sa sebe i vjerom u Krista našao mir i radost. PO 257.3

Lutherova učenja privukla su pozornost mislilaca širom Njemačke. Iz njegovih propovijedi i spisa izvirale su zrake svjetla koje su probudile i rasvijetlile tisuće ljudi. Živa vjera zamijenila je mrtvi formalizam u kojemu se Crkvu tako dugo držalo. Narod je iz dana u dan gubio povjerenje u praznovjerja Rimske crkve. Zidovi predrasuda su uklonjeni. Božja riječ, kojom je Luther provjeravao svako učenje i svaku tvrdnju, bila je dvosjekli mač koji je krčio svoj put k ljudskim srcima. Posvuda se zamjećivalo buđenje želje za duhovnim napretkom. Posvuda su vladale glad i žeđ za pravednošću kakvih nije bilo stoljećima. Oči naroda, tako dugo usmjerene k ljudskim obredima i ovozemaljskim posrednicima, sada su se u pokajanju i vjeri okretale ka Kristu, i to raspetome. PO 258.1

Reformatorovi spisi i njegovo učenje proširili su se po cijelom kršćanskom svijetu. Djelo se proširilo po Švicarskoj i Nizozemskoj. Primjerci njegovih spisa našli su svoj put k Francuskoj i Španjolskoj. U Engleskoj su njegova učenja primljena kao riječ života. Istina se proširila i u Belgiji i Italiji. Tisuće su se probudile iz svoje obamrlosti u radost i nadu života vjere. PO 258.2