Povijest Otkupljenja

Lutherov raskid s Rimom

Rim je čvrsto odlučio uništiti Luthera, ali Bog je bio njegova obrana. Njegovo učenje pročulo se posvuda - u samostanima, u kolibama, u dvorovima plemića, na sveučilištima i u kraljevskim palačama. Plemeniti ljudi posvuda su ustajali da bi poduprli njegove napore. PO 258.3

U jednom pozivu upućenu caru i njemačkom plemstvu u vezi s reformom kršćanstva, Luther je pisao o papi: “Užasno je promatrati onoga koji se naziva Kristovim namjesnikom kako se razmeće sjajem kojega nijedan car ne može oponašati. Je li u tome sličan siromašnom Isusu ili skromnom Petru? On je, kažu, gospodar svijeta! Ali je Krist, za čijeg se namjesnika on izdaje, rekao: ‘Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta.’ (Ivan 18,36 - Šarić) Može li područje namjesnika biti veće od područja njegovog poglavara?” PO 258.4

O sveučilištima je pisao sljedeće: “Silno se bojim da će se pokazati da su sveučilišta široka vrata pakla sve dok ne budu marljivo radila na objašnjavanju Svetoga pisma i usađivala ga u srca mladih. Nikome ne preporučujem da svoje dijete šalje tamo gdje se Sveto pismo ne cijeni iznad svega. Svaka ustanova u kojoj ljudi neprestance nisu zauzeti Božjom riječju mora se iskvariti.” PO 259.1

Ovaj se poziv brzo proširio Njemačkom i izvršio snažan utjecaj na narod. Cijeli se narod probudio i počeo okupljati oko načela reforme. Lutherovi neprijatelji, izgarajući od želje za osvetom, požurivali su papu da poduzme odlučne mjere protiv njega. Objavljeno je da njegova učenja treba smjesta osuditi. Reformatoru i njegovim pristašama dano je šezdeset dana nakon kojih će, ako ih se ne odreknu, svi biti izopćeni. PO 259.2

Kada je papina bula stigla do Luthera, rekao je: “Prezirem je i protivim joj se kao bezbožnoj i lažnoj. ... U njoj se osuđuje i sam Krist. ... Radujem se što trebam stradati zbog najboljeg razloga. U srcu već osjećam veću slobodu. Najzad, znam da je papa antikrist i da je njegovo prijestolje prijestolje samoga Sotone.” PO 259.3

Ipak, riječ rimskog pape još je uvijek imala moć. Zatvor, mučenje i mač bili su uvjerljiva oružja kojima se ljude prisiljavalo na pokornost. Sve je upućivalo na to da je djelo reformatora pri kraju. Slabi i praznovjerni ljudi drhtali su zbog papinog proglasa. Iako je Luther uživao naklonost ljudi, mnogima je život bio previše dragocjen da bi ga žrtvovali zbog reforme. PO 259.4