Povijest Otkupljenja

187/232

47 - Luther i velika reformacija

Najistaknutiji među onima koji su pozvani da izvedu Crkvu iz papinskoga mraka k svjetlosti i čišćoj vjeri bio je Martin Luther. Revnostan, gorljiv i posvećen, nije poznavao strah osim straha Božjega i nije priznavao drugi temelj za vjeru osim Svetoga pisma. Luther je bio čovjek svoga vremena. Bog je preko njega ispunio svoje veliko djelo reformacije Crkve i prosvjećivanja svijeta. PO 256.1

Dok je jednoga dana u sveučilišnoj knjižnici pregledavao knjige, otkrio je Bibliju na latinskom jeziku. Ranije je čuo za dijelove evanđelja i poslanica na javnim bogoslužjima i mislio je da je to cijela Božja riječ. Sada je prvi put gledao u cijelu Bibliju. Dok je listao njezine svete stranice, u njemu su se miješali osjećaji straha i čuđenja. Njegovo je srce lupalo dok je čitao riječi života, povremeno zastajući da bi uskliknuo: “O, kad bi mi Bog dao da imam takvu knjigu!” Nebeski anđeli bili su pored njega, a zrake svjetlosti s Božjeg prijestolja otkrivale su njegovom umu bogatstva istine. Oduvijek se bojao da ne povrijedi Boga, ali sada ga je, kao nikada ranije, obuzelo duboko uvjerenje da se nalazi u grešnom stanju. Iskrena težnja da se oslobodi grijeha i pomiri s Bogom odvela ga je naposljetku u samostan, gdje se posvetio redovničkom životu. PO 256.2

Svaki slobodan trenutak posvetio je proučavanju, skraćujući si vrijeme spavanja i čak žrtvujući trenutke koje bi utrošio na svoje skromne obroke. Više od ičega uživao je u proučavanju Božje riječi. Našao je Bibliju vezanu za samostanski zid i tu je često svraćao. PO 256.3

Luther je bio zaređen za svećenika i pozvan iz samostana da preuzme profesorsku katedru na Sveučilištu u Wittenbergu. Počeo je s predavanjima o Bibliji, a knjige Psalama, Evanđelja i Poslanice otvorile su se za razumijevanje mnoštvu oduševljenih slušatelja. Bio je dobar poznavatelj Svetoga pisma, a Božja je milost počivala na njemu. Njegova je rječitost osvajala njegove slušatelje, jasnoća i snaga kojom je iznosio istinu osvjedočivala je njihov razum, a njegova vatrenost dirala je njihova srca. PO 256.4