Povijest Otkupljenja

41 - Djelo se širi drugim područjima

Ovo poglavlje temelji se na Djelima 13,1-4 i 15,1-31 PO 225.1

Apostoli i učenici koji su tijekom svirepog i strasnog progonstva koje je bjesnilo nakon Stjepanovog mučenistva napustili Jeruzalem, propovijedali su Krista u okolnim gradovima ograničavajući se u svojem radu na hebrejske i grčke Židove. “Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.” (Djela 11,21) PO 225.2

Kad su vjernici u Jeruzalemu čuli dobre vijesti, obradovali su se, te su u Antiohiju, sirijsku metropolu, poslali Barnabu koji “bijaše ... muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere” (Djela 11,24), da pomogne tamošnjoj Crkvi. Djelovao je s velikim uspjehom. Kako je djelo napredovalo, zatražio je i dobio Pavlovu pomoć te su ta dvojica učenika zajedno radila u tom gradu godinu dana, poučavajući i dodajući broju Kristove Crkve nove vjernike. PO 225.3

U Antiohiji se nalazilo mnogo židovskog i poganskog stanovništva. Zbog svojeg zdravog okoliša, predivnih krajolika, bogatstva, kulture i profinjenosti, Antiohija je bila mjesto gdje su se okupljali ljubitelji lagodnog života i užitaka. Vrlo razvijena trgovina učinila ju je izuzetno važnim središtem u kojemu se moglo naći ljudi svih narodnosti. Ipak, to je bio i grad raskoši i poroka. Na kraju, zbog poročnosti njezinih stanovnika, Antiohiju je stigla Božja kazna. PO 225.4

Upravo su ovdje učenici prvi put nazvani kršćanima. To su ime dobili zbog Krista, koji je bio glavna tema u njihovom propovijedanju, učenju i razgovorima. Neprestano su prepričavali događaje iz Njegovog života, iz vremena kad su kao Njegovi učenici bili blagoslovljeni druženjem s Njim osobno. Neumorno su govorili o Njegovom učenju, Njegovom čudesnom izljećenju bolesnih, istjerivanju demona i podizanju mrtvih u život. Drhtavim su usnama i oćima prepunim suza govorili o Njegovom stradanju u vrtu, izdaji, odricanju i smaknuću, o trpljenju i poniznosti kojom je podnosio uvrede i mućenje svojih zlotvora te božanskoj sućuti kojom se molio za one koji su Ga mućili. Za njih su Njegovo uskrsnuće, uzašašće i Njegova nebeska posrednićka služba za palog ćovjeka bile radosne teme. Neznabosci su ih doista mogli nazvati kršćanima jer su pro-povijedali o Kristu i svoje molitve upućivali Bogu u Njegovo ime. PO 225.5

U napućenom gradu Antiohiji Pavao je našao izvanredno polje za rad; njegovo visoko obrazovanje, mudrost i revnost izvršili su snažni utjecaj na stanovnike i posjetitelje tog grada kulture. PO 226.1

U međuvremenu je rad apostola bio usredotoćen na Jeruzalem, gdje su se Židovi svih jezika i zemalja tijekom utvrđenih blagdana okupljali na bogoslužje u hramu. Iako su to znali, u takvim su prilikama apostoli, koji su nepokolebljivom hrabrošću propovijedali Krista, svoje živote izlagali neprestanoj opasnosti. Mnogi obraćenici k vjeri su se, odlazeći svojim domovima, razišli po raznim krajevima Zemlje šireći sjeme istine svim narodima i među svim slojevima društva. PO 226.2

Petar, Jakov i Ivan bili su uvjereni da ih je Bog odredio da Krista propovijedaju svojim sunarodnjacima. Ali Pavao je dobio svoju zadaću od Boga dok se molio u hramu; tada mu je njegovo prostrano misijsko polje predstavljeno sa zapanjujućom jasnoćom. Da bi ga pripremio za svoj zahtjevan i važan posao, Bog ga je doveo u usku vezu sa sobom i njegovim je oćima pokazao zapanjujući prikaz predivne ljepote i slave Neba. PO 226.3