Povijest Otkupljenja

Herodova odmazda

Kad je izvješće o tome došlo do Heroda, bio je ogorčen i optužio je čuvare zatvora za nevjerno obavljanje dužnosti. Pogubljeni su zbog zločina što su spavali na dužnosti. Herod je istodobno znao da Petra nije spasila ljudska sila. No nije htio priznati da je na djelu bila božanska sila s namjerom da osujeti njegov plan. Nije se htio poniziti, već se odlučno suprotstavio Bogu. PO 223.1

Nedugo nakon Petrovog oslobođenja iz zatvora, Herod je otišao iz Judeje u Cezareju i tamo ostao. Priredio je veliku svečanost s ciljem da potakne divljenje i hvalu ljudi. Ljubitelji zabave okupili su se sa svih strana. Jelo se i pilo u izobilju. Herod je izašao pred narod u najveličanstvenijoj odjeći. Bio je odjeven u odoru koja je bliještala od srebra i zlata koje je na svojim naborima, pod zrakama sunca, svjetlucalo i zasljepljivalo oči promatrača. S velikom raskoši i svečanošću stao je pred mnoštvo i obratio im se vrlo rječitim govorom. PO 223.2

Veličanstvenošću svoje pojave i snagom odabranih riječi pokrenuo je skup svojim moćnim utjecajem. Njihova osjetila postala su pomućena jelom i vinom, bili su zaslijepljeni njegovim blistavim ukrasima, poneseni njegovim ponašanjem i rječitim govorom i izvan sebe od oduševljenja, obasuli su ga laskanjem i proglasili ga bogom, izjavljujući da smrtan čovjek ne može tako izgledati ili govoriti s takvom rječitošću. Zatim su izjavili da su ga oduvijek poštovali kao kralja, ali od sada će ga štovati kao boga. PO 223.3

Herod je znao da ne zaslužuje takvu hvalu i čast. Ipak, nije ukorio narod zbog idolopokloničkog ponašanja, nego je to prihvatio kao svoju dužnost. Veličanstveni osjećaj ponosa vidio se na njegovu licu kad je čuo uzvik: “Ovo je Božji glas, a ne čovječji!” Isti glasovi koji su sada slavili podlog grešnika, nekoliko godina ranije suludo su vikali: “Makni Isusa! Raspni ga! Raspni ga!” Herod je s velikim je zadovoljstvom primio ovo laskanje i čast, a srce mu je pobjednički kucalo. Ali iznenada, odjednom, strašno se promijenio. Problijedio je kao da je mrtav i savio se od boli. Velike kaplje znoja počele su izbijati iz njegovih pora. Stao je na trenutak kao proboden od boli i užasa. A tada, okrenuvši svoje blijedo i modro lice užasnutim prijateljima, povikao je teškim i očajnim glasom: “Onaj kojega ste uzvisili kao boga smrtno je pogođen!” PO 223.4

Nalazio se u stanju najveće žalosti zbog prizora razuzdanosti, veselja i raskoši, prikaza koji se sada gadio njegovoj duši. Samo trenutak ranije bio je ponosni primatelj hvale i štovanja ove velike gomile, a sada je osjećao da je u rukama Vladara moćnijeg od sebe. Zahvatilo ga je kajanje. Sjetio se svoje surove naredbe da se ubije nedužnog Jakova, sjetio se neumoljivog progona Kristovih sljedbenika, svoje nakane da ubije apostola Petra kojega je Bog izbavio iz njegovih ruku. Sjetio se kako se u svom neumoljivom krvničkom bijesu iskalio besmislenom od-mazdom nad čuvarima zatvorenika i pogubio ih bez milosti. Osjetio je da se Bog, koji je spasio apostola od smrti, sada obračunava s njim, neumoljivim progoniteljem. Nije našao olakšanje za bol svojega tijela i tjeskobu svoje duše. Nije očekivao ništa. Herod je znao za Božji zakon koji kaže: “Nemoj imati drugih bogova uz mene” (Izlazak 20,3) i znao je da je primanjem štovanja od naroda napunio mjeru svojeg bezakonja i da je prizvao na sebe Božji gnjev. PO 224.1

Isti anđeo koji je napustio nebeske dvore da spasi Petra iz ruku njegova progonitelja bio je glasnik gnjeva i presude Herodu. Anđeo je gurnuo Petra da ga probudi iz sna. Ali dodir kojim je pogodio opakoga kralja donijevši mu smrtnu bolest bio je drukčiji. Bog je zgazio Herodov ponos i njega kao osobu; njega, koji se pred narodom koji je zurio u njega i divio se pokazivao u sjajnoj odjeći, njega su izjeli crkvi tako da je istrunuo iznutra iako je još bio živ. Herod je umro u velikoj agoniji uma i tijela snoseći pravednu Božju kaznu. PO 224.2

Očitovanje Božjeg suda ostavilo je snažan dojam na narod. Dok je Kristov apostol čudom spašen iz zatvora i od smrti, njegov progonitelj je pogođen Božjom kaznom. Vijest se raširila po svijetu i pomogla mnogima da povjeruju u Krista. PO 224.3