Povijest Otkupljenja

Čovjekova sloboda izbora

Bog je poučio naše prve roditelje o drvetu spoznaje dobra i zla i bili su potpuno obaviješteni o Sotoninom padu i opasnostima koje prijete ako slušaju njegove prijedloge. Bog im nije oduzeo moć da jedu zabranjeni plod. On im je dao slobodnu ugođenu svijest da vjeruju Njegovoj riječi, slušaju Njegove zapovijedi i da žive; ili da vjeruju kušaču, postanu neposlušni i umru. Oboje su jeli, a velika mudrost koju su dobili bila je spoznaja o grijehu i osjećaj krivnje. Svjetlost koja ih je pokrivala odjednom je nestala, a zbog osjećaja krivnje te gubitka božanskog pokrivala počeli su drhtati te pokušavali pokriti svoja naga tijela. PO 25.1

Naši praroditelji izabrali su vjerovati, kako su mislili, riječima zmije. Ipak im Sotona nije pružio nikakav dokaz svoje ljubavi. On nije učinio ništa za njihovu sreću i blagostanje; dok im je, s druge strane, Bog dao sve što je dobro za jelo i ugodno za gledanje. Posvuda su oči mogle uživati u izobilju i ljepoti. Ipak, zmija je zavela Evu da povjeruje da im je uskraćeno nešto što bi ih učinilo mudrima čak poput Boga. Umjesto da vjeruje i pouzda se u Boga, ona je posumnjala u Njegovu dobrotu, a prigrlila Sotonine riječi. PO 25.2

Čim je pogriješio, Adam je u prvi mah pomislio da osjeća prijelaz u novo, uzvišenije postojanje. No odjednom ga je pomisao o prijestupu zgrozila. Zrak koji je ranije bio nježan i ugodne temperature činio mu se hladnim. Par koji je zgriješio počeo je shvaćati grijeh. Osjetili su strah od budućnosti, osjećaj gubitka i nagost duše. Činilo se da im je dražesna ljubav, mir i sretno, zadovoljno blaženstvo oduzeto, a umjesto toga obu-zeo ih je nedostatak nečega što nikada ranije nisu iskusili. Po prvi put svoju su pozornost usmjerili prema van. Nisu bili obučeni, već ogrnuti svjetlošću, poput nebeskih anđela. Ali svjetlost koja ih je obavijala sada je nestala. Shvatili su da im nešto nedostaje, osjetili su se razodjevenima i počeli su tražiti nešto čime bi pokrili svoja tijela, jer kako bi se inače mogli susresti s Bogom i Njegovim anđelima nagi? PO 25.3

Njihova krivica bila je sada pred njima u pravom svjetlu. Njihov prijestup Božje jasne naredbe pokazao je svoju pravu narav. Adam je osudio Evinu ludost što ga je napustila i dopustila da je zmija zavede. Oboje su se zavaravali da će Bog, koji im je dao sve da bi ih učinio sretnima, moći oprostiti njihovu neposlušnost zbog svoje velike ljubavi prema njima i da, u konačnici, njihova kazna neće biti tako strašna. PO 25.4

Sotona je uživao u svom uspjehu. Upravo je iskušao ženu da ne povjeruje Bogu, da Njegovu mudrost dovede u pitanje te da pokuša prodrijeti u Njegove premudre planove. Zatim je preko nje također pobijedio Adama koji je, iz ljubavi prema Evi, postao neposlušan Božjoj zapovijedi i pao s njom. PO 26.1

Vijest o čovjekovom padu pronijela se Nebom. Svaka je harfa utihnula. Anđeli su u tuzi skinuli svoje krune. Cijelo se Nebo uznemirilo. Anđeli su se rastužili zbog čovjekove nezahvalnosti za obilje dobara koje mu je Bog dao. Održan je savjet da bi se donijela odluka što mora biti učinjeno s grešnim parom. Anđeli su se bojali da bi ljudi mogli posegnuti za plodom i jesti s drveta života te tako produživati grešni život. PO 26.2

Tada je Gospodin posjetio Adama i Evu i izložio im posljedice njihove neposlušnosti. Kad su čuli Božji veličanstveni hod, pokušali su se skriti od Njegovog pogleda koji ih je pri susretu, dok su bili bezazleni i sveti, činio presretnima. “Jahve, Bog, zovne čovjeka: ‘Gdje si?’ - reče mu. On odgovori: ‘Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih.’ Nato mu reče: ‘Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?’” (Postanak 3,9-11) Gospodin nije postavio to pitanje zato što Mu je trebala spoznaja, već zato da bi par osvjedočio o njihovoj krivnji. Kako si postao stidljiv i prestrašen? Adam je priznao svoj prijestup ne zato što se kajao zbog svoje velike neposlušnosti, već zato da za svoj grijeh okrivi Boga. “‘Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.’ Jahve, Bog, reče ženi: ‘Što si to učinila?’ ‘Zmija me prevarila pa sam jela’, odgovori žena.” (Postanak 3,12.13) PO 26.3