Povijest Otkupljenja

13/232

Prokletstvo

Gospodin je tada progovorio zmiji: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!” (Postanak 3,14) Kako je zmija bila plemenitija od svih poljskih životinja, bit će srozana ispod svih i omražena među ljudima zato što je bila medij kroz koji je Sotona djelovao. “Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti.” (Postanak 3,17-19) PO 26.4

Bog je zbog njihovog grijeha, što su jeli s drveta spoznaje dobra i zla, prokleo tlo i izjavio: “U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti.” (Postanak 3,19) Dodijelio im je dobro, a poštedio ih zla. Sada izjavljuje da će jesti s tog tla te se tako sretati sa zlom sve dane svojega života. PO 27.1

Od tog vremena ljudska će vrsta biti pod stalnim teretom Sotoninih kušnji. Adamu je namijenjen stalni ropski rad i tjeskoba umjesto sreće i radosnog posla u kojemu je uživao sve do tada. Oni će od sada iskusiti razočaranje, žalost, muku i naposljetku nestanak. Načinjeni su od praha zemaljskoga i u prah će se vratiti. PO 27.2

Tada im je rečeno da moraju napustiti svoj edenski dom jer su popustili Sotoninoj obmani i povjerovali njegovim riječima da je Bog lažac. Svojom su neposlušnošću otvorili Sotoni put da im može lakše pristupiti. Za njih više nije bilo sigurno da ostanu u edenskom vrtu jer bi u takvom grešnom stanju imali pristup drvetu života i mogli bi ovjekovječiti život u grijehu. Iako su priznali da su izgubili sva prava na blaženstvo Edena, preklinjali su Boga da im dopusti da ostanu. Obećali su Bogu da će Mu u budućnosti biti savršeno poslušni. Rečeno im je da zbog njihovog pada iz nedužnosti u krivnju nisu ojačali, nego strahovito oslabili. Nisu sačuvali svoju potpunost koju su imali u stanju svetosti i sretne nedužnosti, a sada će, svjesni svoje krivnje, imati daleko manje snage da ostanu ispravni i vjerni. To ih je ispunilo najdubljom boli i tugom. Shvatili su da je kazna za grijeh smrt. PO 27.3

Anđelima je smjesta naređeno da čuvaju put k drvetu života. Sotonin smišljeni plan bio je da Adam i Eva odbiju poslušnost Bogu, time izazovu Njegovo negodovanje te da tada jedu s drveta života kako bi mogli vječno živjeti u grijehu. Ali sveti anđeli su poslani da zapriječe put k drvetu života, a oko njih su na sve strane sijevale zrake svjetla nalik na blještave mačeve. PO 27.4