Povijest Otkupljenja

37 - Savlovo obraćenje

Ovo poglavlje temelji se na Djelima 9,1-22 PO 201.1

Stjepanova mučenička, ali junačka smrt duboko je potresla Savla. Njegove su predrasude bile uzdrmane. Ali mišljenje i dokazi svećenika i starješina u konačnici su ga uvjerili da je Stjepan bio bogohulnik, da je Isus Krist bio prevarant, a da oni koji služe svetu službu u hramu moraju biti u pravu. Nakon što se jednom razumski složio da su svećenici i pismoznanci u pravu, Savao je, kao čovjek odlučnih namjera i jasnih ciljeva, postao vrlo ogorčeni protivnik kršćanstva. Njegova ga je revnost potakla da se dobrovoljno uključi u progon vjernika. On je bio uzrok što su sveti ljudi silom dovođeni pred vijeća, zatvarani i osuđivani na smrt bez dokaza o ikakvom prekršaju osim svoje vjere u Isusa. Slične su naravi, iako u drukčijim okolnostima, bili i Jakov i Ivan, koji su u svojoj revnosti željeli prizvati oganj s Neba da spali one koji su omalovažili i prezreli njihovog Učitelja. PO 201.2

Savao je bio na putu za Damask zbog svojega posla, ali odlučio je obaviti dvostruku zadaću i usput naći sve Kristove sljedbenike. Iz tog je razloga pribavio pisma Velikog svećenika koja su se trebala čitati po sinagogama, a koja ga ovlašćuju da uhvati sve za koje se pretpostavlja da su Isusovi sljedbenici i da ih pod pratnjom dovede u Jeruzalem gdje bi bili suđeni i kažnjeni. Krenuo je na put pun sile, oduševljenja i pogrešne vatrene revnosti. PO 201.3

Dok su se umorni putnici približavali Damasku, Savlove su se oči odmarale počivajući na ljepoti plodne zemlje, lijepim vrtovima, plodnim voćnjacima i hladnim potocima koji su žuboreći tekli među svježim zelenim grmljem. Nakon dugog i mukotrpnog puta praznom pustinjom, bilo je osvježavajuće gledati takav prizor. Dok je Savao sa svojom pratnjom napredovao i divio se, iznenadna svjetlost odozgo, koja je nadmašivala sunčevu, obasjala ga je te “on pade na zemlju i ču glas koji mu reče: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ ‘Tko si ti, Gospodine?’ upita Savao. ‘Ja sam - onaj će na to - Isus kojega ti progoniš.’” (Djela 9,4.5) PO 201.4