Povijest Otkupljenja

Viđenje Krista

Ovaj je prizor bio jedan od onih koji je Savla najviše zbunio. Njegova se pratnja užasnula i skoro oslijepila od te jake svjetlosti. Čuli su glas, ali nisu vidjeli nikoga i za njih je sve bilo nerazumljivo i tajnovito. Ali Savao je, ležeći na tlu, razumio izgovorene riječi i jasno pred sobom vidio Božjeg Sina. Jedan pogled na slavno Biće utisnuo je za svagda taj lik u dušu ovog zapanjenog Židova. Izgovorene riječi prodrle su u njego-vo srce strahovitom snagom. Obilje svjetla prodrlo je kao rijeka u tamne prostore njegovog uma, otkrivajući mu njegovo neznanje i zabludu. Dok je sebe zamišljao kako, progoneći Kristove sljedbenike, gorljivo služi Bogu, sada je shvatio da zapravo radi sotonski posao. PO 202.1

Uvidio je svoju ludost što je svoju vjeru temeljio na tvrdnjama svećenika i starješina čija je služba izvršila ključni utjecaj na njegov um i učinila da povjeruje kako je događaj uskrsnuća obična izmišljotina Isusovih učenika. Sada kad se Krist otkrio Savlu, Stjepanova propovijed mu je snažno navrla u sjećanje. Te riječi, koje su svećenici proglasili bogohuljenjem, sada su mu izgledale istinitima i vjerodostojnima. U trenutku predivnog prosvjetljenja njegov je um djelovao iznimno brzo. Prošao je kroz svu proročansku prošlost i vidio da je židovsko odba-civanje Isusa, Njegovo raspeće, uskrsnuće i uzašašće prorečeno u proročanstvima i da je ukazivalo na Njega kao na obećanog Mesiju. Sjetio se Stjepanovih riječi: “Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu” (Djela 7,56) i znao je da su sveti koji su umrli gledali vjerom na kraljevstvo slave. PO 202.2

Kakvo li je to otkriće bilo za progonitelja vjernika! Jarko i zastrašujuće svjetlo slomilo je njegovu dušu. Otkrio mu se Krist kao Onaj koji je došao na Zemlju da bi ispunio svoje poslanje, da bi Ga odbacili, zlostavljali, osudili i raspeli oni koje je došao spasiti. Otkrio mu se kao Onaj koji je ustao iz mrtvih i uzašao na Nebo. U tom zastrašujućem trenutku prisjetio se da je sveti Stjepan žrtvovan s njegovim pristankom i da je on osobno mnoge dične i svete vjernike okrutnim progonom predao smrti. PO 202.3

“A on dršćući i strepeći reče: ‘Gospodine, što hoćeš, da činim?’ I Gospodin mu reče: ‘Ustani i idi u grad! Ondje će ti se reći, što ti treba činiti.’” (Djela 9,6 - Šarić) Bez imalo sumnje, Savao je bio svjestan da je onaj koji je govorio s njim bio pravi Isus i da je On doista dugo očekivani Mesija, Utješitelj i Otkupitelj Izraela. PO 203.1

Kad je zasljepljujuća slava nestala, Savao se digao s tla i shvatio da je potpuno slijep. Kristova svjetlost je bila prejaka za smrtnikove oči, i kad je nestala, noćni mrak se uselio u njegove oči. Mislio je da je sljepoća Božja kazna za njegov okrutni progon Isusovih sljedbenika. U potpunoj tami počeo je pipati te su ga njegovi pratitelji, iznenađeni i zastrašeni, uzeli za ruku i uveli u Damask. PO 203.2