Povijest Otkupljenja

35 - Evanđeoski nalog

Ovo poglavlje temelji se na Djelima 6,1-7 PO 194.1

“U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice.” Ovi Grci bili su stanovnici drugih zemalja gdje se govorio grčki jezik. Daleko je bio veći broj obraćenika Židova koji su govorili hebrejski. Ali ovi prvi koji su živjeli u Rimskom Carstvu govorili su samo grčki. Prigovaranje da se potrebe grčkih udovica ne zadovoljavaju toliko kao potrebe među Židovima postajalo je sve veće. Svaka pristranost ove vrste Bogu je mrska i smjesta su poduzete mjere da se uspostavi mir i sklad među vjernicima. PO 194.2

Sveti Duh je predložio način na koji se apostoli mogu osloboditi dužnosti podjele siromašnima i sličnih tereta, da bi mogli biti slobodni za propovijedanje Krista. “Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: ‘Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.’” (Djela 6,2-4) PO 194.3

U skladu s tim, Crkva je odabrala sedmero ljudi punih vjere i mudrosti Božjega Duha da bi obavljali ovu zahtjevnu dužnost. Stjepan je izabran prvi. Po rođenju i vjeroispovijesti bio je Židov, ali je govorio grčki jezik i bio je upoznat s običajima i načinom života Grka. Ipak su ga smatrali najprikladnijom osobom da stoji na čelu i ima nadzor nad podjelom dobara namijenjenih udovicama, siročadi i siromašnim osobama. Ovaj izbor objavljen je svima i nezadovoljstvo i prigovaranja su se stišali. PO 194.4

Sedmero izabranih ljudi je molitvom i polaganjem ruku na svečani način odvojeno za svoje dužnosti. Oni koji su tako rukopoloženi nisu time isključeni iz naučavanja vjere. Naprotiv, zapisano je da je “Stjepan ... pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu.” (Djela 6,8) On je bio potpuno osposobljen da poučava o istini. Ti ljudi su također bili ispravna rasuđivanja i od povjerenja, vrlo promišljeni u prosudbama u teškim slučajevima, prigovaranju i zavisti. PO 195.1

Ovaj izbor ljudi za crkvene poslove, koji je apostole trebao rasteretiti za njihov glavni posao u poučavanju istine, Bog je obilno blagoslovio. Crkva je napredovala u broju i sili. “I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.” PO 195.2

Kao što je to bilo u doba apostola, nužno je da isti red i sustav postoji u Crkvi i danas. Napredak Božjeg djela uvelike ovisi o raznim odjelima koje vode sposobni ljudi osposobljeni za svoje dužnosti. Oni koji su Bogom izabrani da budu vođe Božjeg djela, da vode brigu o duhovnim dobrima Crkve, trebaju biti oslobođeni, koliko je god to moguće, od briga i problema tjelesne naravi. Oni koje je Bog pozvao u službu Riječi i nauka trebaju imati vrijeme za razmišljanje, molitvu i prou-čavanje Pisma. Njihovo jasno duhovno razlučivanje će oslabiti bavljenjem pojedinostima crkvenih poslova i crkvenim raspravama s ljudima različitih temperamenata. Ispravno je da sve predmete tjelesne naravi rasprave određeni službenici i da ih oni riješe. No ako su neki problemi tako teški da nadilaze njihovu sposobnost, tada ih trebaju iznijeti pred organizacijsko tijelo onih koji imaju pregled nad cijelom Crkvom. PO 195.3