Povijest Otkupljenja

Drugo suđenje

“Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod kamenuje. Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: ‘Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.’” (Djela 5,2628) Nisu bili spremni snositi krivnju za ubojstvo Isusa kao kad su huškali jadni narod da viče: “Krv njegova na nas i na djecu našu!” (Matej 27,25) PO 191.4

Petar se, s ostalim apostolima, zadržao na istoj crti obrane koju je slijedio na prvom suđenju: “Petar i apostoli odvrate: ‘Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!’” (Djela 5,29) Bio je to anđeo Gospodnji koji ih je izbavio iz zatvora i koji im je naredio da uče u hramu. Slijedeći njegove upute, oni su slušali božansku naredbu koju moraju poštovati po svaku cijenu, ma što da im se dogodi. Petar je nastavio: “Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.” (Djela 5,30-32) PO 192.1

Duh koji nadahnjuje bio je na apostolima; optuženi su postali optužitelji koji su za Kristovo ubojstvo okrivili svećenike i starješine koji su činili Vijeće. Na to su se Židovi toliko razbjesnili da su odlučili uzeti zakon u svoje ruke i zatvorenike ubiti, bez ikakvog daljnjeg suđenja i bez ovlasti rimskih službenika. Već krivi za Kristovu krv, sada su bili željni umočiti svoje ruke u krvi Njegovih apostola. Ali tu se našao jedan čovjek, učen i na visokom položaju, koji je ispravno rasuđivao i koji je shvatio da bi ovaj nasilni korak doveo do strašnih posljedica. Bog je podigao tog čovjeka, člana njihovog Vijeća, da obuzda bijes svećenika i starješina. PO 192.2

Gamaliel, učeni farizej, učitelj zakona, čovjek vrlo ugledan, bio je krajnje oprezna osoba, koji je, prije nego što je progovorio njima u prilog, zamolio zatvorenike da izađu. Tada je vrlo promišljeno i smireno nastavio: “Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bǐ smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti - da se i s Bogom u ratu ne nađete.” (Djela 5,35-39) PO 192.3

Svećenici nisu mogli a da ne vide razboritost njegovog razmišljanja. Morali su se složiti s njim i vrlo su nevoljko pustili zatvorenike nakon što su ih izbatinali i ponovno obvezali da ne propovijedaju u Isusovo ime ili će svoju neustrašivost platiti životom. “Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance ućili i navješćivali Krista, Isusa.” (Djela 5,41.42) PO 193.1

Vjerojatno su progonitelji apostola bili uzrujani kad su vidjeli svoju nesposobnost da pobijede ove svjedoke za Krista, koji su imali vjeru i hrabrost da svoje poniženje okrenu u slavu i svoju bol u radost za svojega Ućitelja, koji je pred njima podnio poniženje i muku. Tako su ti vrijedni ućenici nastavili poućavati u javnosti, a tajno u privatnim kućama na zahtjev domaćina koji se nisu usudili otvoreno ispovijedati svoju vjeru iz straha od Židova. PO 193.2