Povijest Otkupljenja

36 - Stjepanova smrt

Ovo poglavlje temelji se na Djelima 6,8—7,60 PO 196.1

Stjepan je u Božjem djelu bio vrlo aktivan i hrabro je objavljivao svoju vjeru. “Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.” (Djela 6,9.10) Ovi učenici velikih rabina osjećali su se sposobnima da mogu u javnoj raspravi potpuno pobijediti Stjepana zbog njegovog pretpostavljenog neznanja. Ali on nije samo govorio u sili Svetoga Duha, nego je svom velikom skupu postalo jasno da je on također proučavao proročanstva i da je poučen u svim pitanjima zakona. Vješto je branio istine koje je zastupao i potpuno potukao svoje protivnike. PO 196.2

Svećenici i starješine koji su svjedočili velikoj moći koja je pratila Stjepanovo propovijedanje ispunili su se ogorčenom mržnjom. Umjesto da razmisle o težini dokaza koje je iznio, odlučili su ubojstvom ušutkati njegov glas. PO 196.3

Zatim su Stjepana uhvatili i izveli pred Veliko vijeće na sud. Obrazovani Židovi iz drugih zemalja okupili su se da bi opovrgnuli optuženikove dokaze. Savao, koji se isticao kao gorljivi protivnik Kristovog učenja i kao progonitelj svih koji su vjerovali u Njega, također je bio prisutan. Ovaj učeni čovjek imao je vodeću ulogu protiv Stjepana. U ovom je slučaju svojom rječitošću i logikom rabina davao težinu i uvjerio narod da Stjepan propovijeda obmanjujuć i opasan nauk. PO 196.4

Ali Savao je u Stjepanu prepoznao visokoobrazovanu osobu kao što je bio i on sam; osobu koja je potpuno razumjela Božje namjere u širenju evanđelja svim narodima. Vjerovao je u Boga Abrahama, Izaka i Jakova i bio je čvrsto uvjeren u prednosti Židova. Ali njegova vjera imala je široke poglede. Znao je da je došlo vrijeme da se istinski vjernici ne trebaju Bogu klanjati samo u rukom načinjenim hramovima, nego Ga svuda po svijetu ljudi mogu štovati u Duhu i istini. Pred Stjepanovim očima spao je veo i on je potpuno razaznao ono što je Kristovom smrću ukinuto. PO 196.5

Svećenici i starješine nisu ničim nadjačali njegovu jasnu i staloženu mudrost, iako su mu se žestoko suprotstavljali. Da bi zadovoljili svoju osvetoljubivu mržnju, odlučili su da Stjepanov slučaj bude pouka i da zastrašivanjem spriječe druge da prihvate njegovo vjerovanje. Opredijelili su se za optužbe protiv njega na najdojmljiviji način. Unajmili su lažne svjedoke da potvrde da su ga čuli kako govori bogohulne riječi protiv hra-ma i zakona. Rekli su: “Čuli smo ga doista govoriti: ‘Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije.’” (Djela 6,14) PO 197.1

Kad se Stjepan našao oči u oči sa svojim sucima da bi odgovorio na optužbu bogohuljenja, njegovo je lice zračilo svetim sjajem. “A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše - lice mu kao u anđela.” (Djela 6,15) Mnogi koji su promatrali sjajno Stjepanovo lice zadrhtali su i pokrili svoje lice, ali od tvrdoglavog nevjerstva i predrasuda niti za trenutak nisu odstupili od svojih optužbi. PO 197.2