Savjeti Za Crkvu

6—Posvećen život

Naš Spasitelj traži sve što imamo; On traži naše prve i najsvetije misli, našu čistu i najdublju ljubav. Ako smo dionici božanske naravi, Njegova će hvala biti stalno u našem srcu i na našim ustima. Naša je jedina sigurnost sve predati Njemu i onda stalno rasti u milosti i u spoznaji istine. (The Sanctified Life, 95) SZC 58.1

Posvećenje o kojem se govori u Svetom pismu odnosi se na čitavo biće - duh, dušu i tijelo. To je prava misao o potpunom posvećenju. Pavao se moli da crkva u Solunu uživa ovaj veliki blagoslov. “A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo — neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.” (1. Solunjanima 5,23) SZC 58.2

U vjerskom svijetu postoji pogrešna teorija o posvećenju koja vrši opasan utjecaj. U mnogo slučajeva oni koji ispovijedaju posvećenje, nisu posvećeni. Njihovo posvećenje sastoji se od priče i voljnog štovanja. SZC 58.3

Oni stavljaju na stranu razum i prosudbu i potpuno se oslanjaju na svoje osjećaje, zasnivaju svoje tvrdnje o posvećenju na osjećajima koje su nekada iskusili. Tvrdoglavo i izopačeno uporno tvrde da su sveti, s mnogo riječi, ali kao dokaz ne donose dragocjeni plod. Ove tobože posvećene osobe ne samo da varaju svoju vlastitu dušu svojim pretvaranjem, nego vrše utjecaj koji zavodi mnoge koji se iskreno nastoje uskladiti s Božjom voljom. Takve možemo čuti kako stalno ponavljaju: “Bog me vodi! Bog me uči! Živim bez grijeha!” Mnogi koji dođu u dodir s ovim duhom suočavaju se s nečim mračnim, tajanstvenim, što ne mogu shvatiti. A to uopće nije slično Kristu, jedinom pravom primjeru. (The Sanctified Life, 7—10) SZC 58.4

Posvećenje je progresivno. Petar je ovim riječima opisao korake koji vode k posvećenju: “Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje, spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista.” (2. Petrova 1,5-8) “Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći - ne, nećete posrnuti nikada! Tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista.” (redci 10.11) SZC 59.1

Ovo je put na kojemu imamo jamstvo da nikada nećemo pasti. Oni koji tako rade na stjecanju kršćanskih vrlina, imaju jamstvo da će Bog raditi na umnožavanju darova svojega Duha. (The Sanctified Life, 94,95) SZC 59.2

Posvećenje nije djelo trenutka, sata ili dana. To je stalni rast u milosti. Mi nikada ne znamo koliko će snažan biti naš sukob idući dan. Sotona živi, aktivan je i mi svakog dana moramo ozbiljno vapiti Bogu za pomoć i snagu da bismo mu se oduprli. Dokle god Sotona vlada, morat ćemo se boriti protiv svojega “ja” i svladavati svoje grešne sklonosti. Nikada nećemo stati i reći da smo u potpunosti postigli cilj. SZC 59.3

Kršćanski život je stalno napredovanje. Isus sjedi kao Onaj koji pretapa i čisti svoj narod; i kada se Njegov lik bude savršeno odražavao u njima, bit će savršeni i sveti, pripremljeni za preobraženje. Od kršćanina se očekuje veliko djelo. Pozvani smo da se očistimo od svake nečistoće tijela i duha usavršavajući se u svetosti u strahu Božjem. Ovdje vidimo od čega se sastoji to veliko djelo. Kršćanina očekuje trajan posao. Svaka loza mora crpsti život i snagu iz trsa da bi rodila rod. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, 297) SZC 59.4

Neka se nitko ne zavarava vjerujući da će mu Bog oprostiti i blagosloviti ga, dok istodobno gazi neki od Njegovih zahtjeva. Namjerno činjenje grijeha ušutkava osvjedočavajući glas Duha Svetoga i odvaja dušu od Boga. Kakav god bio vjerski zanos, Isus ne može prebivati u srcu koje zanemaruje božanski Zakon. Bog će poštovati one koji Njega poštuju. (The Sanctified Life, 92) SZC 59.5

Kada je Pavao pisao: “I neka se cijelo vaše biće sačuva bes-prijekorno”, nije savjetovao svojoj braći da sebi postave cilj koji je za njih nedostižan; nije se molio da budu obdarena blagoslovima koje Bog nije spreman dati. Znao je da svi oni koji se žele osposobiti za susret s Kristom u miru moraju posjedovati čist i svet karakter (pročitaj 1. Korinćanima 9, 25-27; 6,19.20). SZC 60.1

Pravo kršćansko načelo neće zaustaviti razmišljanje o po-sljedicama. Ono ne pita: Što će ljudi misliti o meni ako ovo učinim? Ili: Kako će utjecati na moju svjetovnu karijeru ako učinim ono? Najdublja je težnja Božje djece da saznaju što Bog želi da čine, kako bi Ga svojim djelima mogla proslaviti. Gospodin je dao široke mogućnosti da božanska sila upravlja svim Njegovim sljedbenicima kako bi postali sjajna svjetla u svijetu. (The Sanctified Life, 26,39) SZC 60.2