Savjeti Za Crkvu

Opasnost preranog slanja djece u školu

Kao što su stanovnici Edena učili sa stranica prirode, kao što je Mojsije prepoznao Božji rukopis na arapskim ravnicama i brdima, a Dijete Isus na padinama nazaretskih brežuljaka, tako i današnja djeca mogu učiti o Svevišnjemu. Nevidljivo je predočeno vidljivim. SZC 259.4

Koliko god je to moguće, neka dijete od svojih najranijih godina boravi tamo gdje će taj divni udžbenik biti otvoren pred njim. (Odgoj, 86) SZC 260.1

Ne šaljite svoju malu djecu prerano u školu. Majka mora paziti kome u ruke predaje oblikovanje dječjeg uma. Roditelji trebaju biti najbolji učitelji svojoj djeci dok ne navrše osam ili deset godina starosti. Njihova učionica treba biti slobodan zrak između cvijeća i ptica, a njihov udžbenik blaga prirode. Onoliko brzo koliko njihov um to može shvatiti, roditelji trebaju pred njima otvarati Božju veliku knjigu prirode. Ove pouke, naučene usred takvog okoliša, neće biti tako brzo zaboravljene. (Fundamentals of Christian Education, 156, 157) SZC 260.2

Kada djeca prerano krenu u školu, u opasnosti nije samo njihovo tjelesno i umno zdravlje, već postaju gubitnici i s moralnog stajališta. Možda će se upoznati s djecom koja su neuljudna u ponašanju. Bit će gurnuta u društvo prostih i grubih, onih koji lažu, kradu, varaju i uživaju prenositi svoje pozna-vanje zla na mlađe od sebe. Ako su mala djeca prepuštena sama sebi, ona brže uče zlo od dobra. Loše se navike bolje slažu s naravnim srcem, a ono što u djetinjstvu vide i čuju, duboko se usađuje u njihov um. Loše sjeme posijano u mlado srce ukorijenit će se i postati oštrim trnjem koje će raniti roditeljska srca. (Odgovorno roditeljstvo, 253,254) SZC 260.3