Djela Apostolska

3. Veliki nalog

Nakon Kristove smrti učenici su bili svladani obeshrabre njem. Njihov je Učitelj bio odbačen, osuđen i razapet. Svećenici i starješine prezrivo su objavili: “Druge je spasio, a sam sebe ne može spasiti. On je kralj Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo vjerovati u njega!” (Matej 27,42) Sunce nade za učenike je zašlo i na njihova se srca spustila noć. Često su ponavljali riječi: “A mi smo se nadali da je on onaj koji će osloboditi Izraela.” (Luka 24,21) Usamljeni i nesretna srca, sjećali su se Njegovih riječi: “Ako se, dakle, tako radi sa zelenim drvetom, što će biti sa suhim?” (Luka 23,31) DA 17.1

Isus je nekoliko puta pokušavao svojim učenicima otvoriti oči za budućnost, ali oni nisu marili za ono što je rekao. Zato ih je Njegova smrt iznenadila; a nakon nje, kad su razmišljali o prošlosti i vidjeli posljedice svoje nevjere, bili su shrvani tugom. Kad je Krist bio razapet, oni nisu vjerovali da će uskrsnuti. A jasno im je rekao da će treći dan uskrsnuti, no bili su previše zbunjeni da bi znali što je time mislio reći. Zbog ovog nedostatka shvaćanja ostali su u vrijeme Njegove smrti potpuno bez nade. Bili su gorko razočarani. Njihova vjera nije prodrla kroz sjenu koju je Sotona bacio na njihov obzor. Sve im je izgledalo maglovito i tajanstveno. Da su vjerovali Spasiteljevim riječima, kolike bi žalosti bili pošteđeni! DA 17.2

Shrvani neraspoloženjem, tugom i očajem, učenici su se okupili u gornjoj sobi, zatvorili i zakračunali vrata bojeći se da bi ih mogla snaći sudbina njihovog voljenog Učitelja. Upravo tu im se, nakon uskrsnuća, Spasitelj ukazao. DA 17.3

Krist je još četrdeset dana ostao na Zemlji pripremajući učenike za posao koji ih je očekivao i objašnjavajući im ono što dotad nisu mogli razumjeti. Govorio je o proročanstvima koja su najavila Njegov dolazak, da će Ga Židovi odbaciti i da će umrijeti, pokazujući da se svaka pojedinost ovih proročanstava ispunila. Govorio im je kako ispunjenje ovih proročanstava trebaju smatrati jamstvom sile koja će pratiti njihov budući rad. “Tada im prosvijetli razum”, čitamo, “da razumiju Pisma, te im reče: ‘Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema.’” Zatim je dodao: “Vi ste svjedoci toga.” (Luka 24,45-48) DA 18.1

Tijekom tih dana koje je Krist proveo sa svojim učenicima, oni su stekli novo iskustvo. Dok su svojega voljenog Učitelja slušali kako objašnjava Pisma u svjetlu svega što se zbilo, njihova vjera u Njega potpuno se utvrdila. Dosegnuli su trenutak kad su mogli reći: “Znam komu sam vjerovao.” (2. Timoteju 1,12) Počeli su shvaćati narav i domet svojeg rada; vidjeli su da svijetu trebaju objaviti istine koje su im bile povjerene. Događaji iz Kristova života, Njegova smrt i uskrsnuće, proročanstva koja ukazuju na ova zbivanja, tajne plana spasenja, Isusova moć da oprašta grijehe - svemu su tome bili svjedoci i to su trebali objaviti svijetu. Trebali su navijestiti Evanđelje mira i spasenja pokajanjem i Spasiteljevom snagom. DA 18.2

Prije nego što je uzašao na Nebo, Krist je svojim učenicima dao nalog. Rekao im je da trebaju biti izvršitelji Njegove oporuke kojom je svijetu ostavio blaga vječnog života. Vi ste bili svjedoci mojeg požrtvovnog života za dobro svijeta, rekao im je. Vidjeli ste kako sam radio za Izraela. Premda moj narod nije htio doći k meni da imaju život, premda su svećenici i starješine učinili sa mnom što su htjeli, oni još uvijek trebaju dobiti priliku da prihvate Božjeg Sina. Vidjeli ste da primam sve koji dolaze k meni priznajući svoje grijehe. Onoga koji dolazi k meni, neću izbaciti. Vama, svojim učenicima, povjeravam ovu vijest milosti. Trebate je objaviti Židovima i poganima podjednako - prvo Izraelu, a onda svim narodima, jezicima i pucima. Sve koji vjeruju treba okupiti u jednu Crkvu. DA 18.3

Evanđeoski nalog velika je misionarska povelja Kristovog kraljevstva. Učenici su trebali marljivo raditi za duše upućujući svima poziv milosti. Oni nisu smjeli čekati da narod dođe k njima; svojom viješću trebali su ići k ljudima. DA 18.4

Učenici su svoj posao trebali obavljati u Kristovo ime. Svaka njihova riječ i postupak trebali su usmjeriti pozornost na Njegovo ime, ime sa životodavnom snagom kojom se grješnici mogu spasiti. Njihova vjera trebala je biti usredotočena na Njega, izvor milosrđa i snage. U Njegovo su ime trebali iznositi svoje molbe Ocu da dobiju odgovor. Trebali su krštavati u ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Kristovo je ime trebalo biti njihova lozinka, njihov znak raspoznavanja i izvor njihovog uspjeha. U Njegovom kraljevstvu ne priznaje se ništa što ne nosi Njegovo ime i oznaku. DA 19.1

Kad je Krist rekao učenicima: Idite u moje ime i okupite u Crkvu sve koji vjeruju, jasno im je ukazao na potrebu očuvanja jednostavnosti. Što bude manje razmetanja i sjaja, to će veći biti njihov utjecaj na dobro. Učenici su trebali govoriti isto tako jednostavno kao što je Krist govorio. Trebali su svoje slušatelje dojmiti poukama koje ih je On naučio. DA 19.2

Krist svojim učenicima nije rekao da će im posao biti lak. Pokazao im je veliki savez zla koji se svrstao protiv njih. Morat će se boriti “protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima” (Efežanima 6,12). Ali neće biti ostavljeni da se bore sami. Uvjeravao ih je da će biti s njima; a ako pođu s vjerom, stavljaju se pod zaklon Svemogućega. Rekao im je da budu odvažni i jaki jer će u njihovim redovima biti netko moćniji od anđela - Vojskovođa nebeske vojske. Pobrinuo se za sve što će im biti potrebno u radu i preuzeo na sebe odgovornost za uspjeh. Dokle god budu slušali Njegovu riječ i radili oslanjajući se na Njega, ne mogu doživjeti neuspjeh. Idite svim narodima, zapovjedio im je. Idite u najudaljenije krajeve svijeta i budite sigurni da ću i tamo biti s vama. Radite s vjerom i pouzdanjem jer vas nikad neću zaboraviti. Uvijek ću biti s vama, pomagati vam da izvršite svoju dužnost; vodit ću vas, tješiti, posvećivati, podupirati i dati vam uspjeh u iznošenju riječi koje će pozornost drugih privući prema Nebu. DA 19.3

Kristova žrtva za čovjeka bila je potpuna i dovršena. Uvjet za pomirenje bio je ispunjen. Djelo zbog kojeg je došao na ovaj svijet bilo je ostvareno. On je zadobio kraljevstvo. Oteo ga je Sotoni i postao baštinikom svega. Bio je na putu prema Božjem prijestolju, da Mu nebeske vojske ukažu čast. Obučen u bezgraničnu vlast, dao je svojim učenicima nalog: “Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.” (Matej 28,19.20) DA 19.4

Neposredno prije nego što će napustiti svoje učenike, Krist je još jednom jasno prikazao narav svojega kraljevstva. Podsjetio ih je na ono što im je prije govorio o njemu. Objasnio je kako Njegova namjera nije bila da u ovome svijetu uspostavi zemaljsko kraljevstvo. Nije bio postavljen da vlada kao zemaljski vladar na Davidovu prijestolju. Kad su Ga učenici pitali: “Gospodine, hoćeš li sada obnoviti kraljevstvo u Izraelu?” odgovorio je: “Ne spada na vas. da znate vrijeme i priliku koje je Otac odredio svojom vlasti.” (Djela 1,6.7) Nije bilo potrebno da vide dalje u budućnost nego što su im to omogućila Njegova otkrivenja. Njihov je posao bio da navijeste Evanđelje. DA 20.1

Krist se svojom vidljivom nazočnošću trebao povući od učenika, ali su zato oni trebali dobiti novi izvor snage. Trebali su dobiti Svetoga Duha u punini, da ih potvrdi za posao koji ih je očekivao. “Evo,” rekao je Spasitelj, “ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao. A vi ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo!” (Luka 24,49) “Ivan je krstio vodom, a vi ćete domalo biti kršteni Duhom Svetim.” “Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela 1,5.8) DA 20.2

Spasitelj je znao da nikakav dokaz, bez obzira na to koliko bio logičan, neće omekšati srca i prodrijeti kroz koru svjetovnosti i sebičnosti. Znao je da Njegovi učenici moraju primiti nebesku snagu, da će Evanđelje biti djelotvorno samo ako ga budu naviještala zagrijana srca i rječite usne zahvaljujući živoj spoznaji Njega koji je put, istina i život. Djelo povjereno učenicima zahtijevat će veliki trud jer će se plima zla duboko i snažno podići protiv njih. Silama tame zapovijeda budan i odlučan zapovjednik, a Kristovi sljedbenici moći će se boriti za ono što je pravo samo uz pomoć koju će im Bog dati svojim Duhom. DA 20.3

Krist je svojim učenicima rekao da rad trebaju otpočeti u Jeruzalemu. Ovaj je grad bio poprište Njegove začudne žrtve za ljudski rod. Ovim je gradom, odjeven u ljudsku narav, prolazio i razgovarao s ljudima; a malo je njih prozrelo koliko se Nebo približilo Zemlji. U njemu je bio osuđen i razapet. U Jeruzalemu su mnogi potajno vjerovali da je Isus iz Nazareta Mesija, a bilo je mnogo onih koje su svećenici i starješine prevarili. Njima trebaju objaviti Radosnu vijest. Njih je trebalo pozvati na pokajanje. Trebali su objaviti predivnu istinu da se samo po Kristu može dobiti oprost grijeha. I upravo zato što je Jeruzalem bio uznemiren uzbudljivim događajima koji su se zbili u proteklih nekoliko tjedana, propovijedanje učenika ostavit će najdublji dojam. DA 20.4

Krist je tijekom svoje službe stalno predočavao učenicima činjenicu da u radu za oslobađanje svijeta od robovanja grijehu moraju biti jedno s Njim. Kad je poslao Dvanaestoricu, a malo poslije Sedamdesetoricu, da naviještaju kraljevstvo Božje, učio ih je da je njihova dužnost prenijeti drugima ono što je On objavio njima. Tijekom cijelog svojeg rada osposobljavao ih je za individualni rad, koji se trebao širiti kako se njihov broj bude povećavao, da bi u konačnici doprli do najudaljenijih krajeva Zemlje. Posljednja uputa koju je dao svojim sljedbenicima bila je da svijetu odnesu Radosnu vijest o spasenju. DA 21.1

Kad je došao trenutak da se uznese k svojem Ocu, Krist je poveo učenike do Betanije. Tamo je zastao okupivši ih oko sebe. Rukama ispruženim na blagoslov, kao da im želi reći da će biti pod Njegovom zaštitničkom skrbi, počeo se polako uzdizati. “I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih: bi uznesen na nebo.” (Luka 24,51) DA 21.2

Dok su učenici gledali u nebo ne bi li posljednji put pogledom uhvatili lik svojega Gospodina koji se uzdizao, On je bio primljen u redove nebeskih anđela koji su klicali od radosti. Dok su Ga pratili u gornje dvorove, anđeli su pjevali pobjedničku pjesmu: “Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu, koji se vozi po nebu. Priznajte silu Božju! Nad Izraelom veličanstvo njegovo, u oblacima sila njegova!” (Psalam 68,33-35) DA 21.3

Učenici su još uvijek gledali očiju uprtih u nebo, kad “naje-danput stadoše kraj njih dva čovjeka u bijelu i rekoše im: ‘Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.’” (Djela 1,10.11) DA 21.4

Obećanje o Kristovom drugom dolasku trebalo je ostati zauvijek svježe u mislima Njegovih učenika. Isti Isus kojeg su vidjeli da se uznosi na Nebo, ponovo će doći da uzme one koji su se ovdje posvetili Njegovoj službi. Isti glas koji im je govorio: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta”, dočekat će ih dobrodošlicom u nebeskom kraljevstvu. DA 22.1

Kao što je veliki svećenik u zemaljskoj službi odložio svoju svećeničku odjeću i kao obični svećenik služio u bijeloj platnenoj odjeći, tako je Krist odložio svoju kraljevsku odjeću i odjenuo se ljudskom naravi i prinio žrtvu, sam svećenik i sam žrtva. Kao što je veliki svećenik, nakon dovršetka službe u Svetištu, pred vjerništvo koje je čekalo izišao odjeven u svećeničku odjeću, tako će i Krist, kad dođe po drugi put, biti obučen u najbjelje haljine, “kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji” (Marko 9,3). On će doći u slavi svojoj i u slavi Očevoj i na tom putu pratit će Ga svi sveti anđeli. DA 22.2

Tako će se ispuniti obećanje što ga je Krist dao svojim učenicima: “Vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3) One koji su Ga ljubili i čekali, okrunit će slavom, čašću i besmrtnošću. Umrli pravednici ustat će iz svojih grobova, a oni koji će biti živi, bit će skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. Čut će Isusov glas, slađi od ikoje glazbe koja je dotakla uši smrtnog čovjeka, kako im govori: Vaša je borba završena. “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34) DA 22.3

Tako su se učenici trebali radovati nadi u povratak svojega Gospodina. DA 22.4