Djela Apostolska

49. Pavlovo posljednje pismo

Ovo se poglavlje zasniva na Drugoj poslanici Timoteju.

Iz careve sudske dvorane Pavao se vratio u svoju ćeliju, svjestan da je uspio dobiti samo kratki predah. Znao je da njegovi neprijatelji neće mirovati dok ne postignu njegovu smrt. Ali je isto tako znao da je za neko vrijeme istina trijumfirala. Navijestiti raspetog i uskrslog Spasitelja pred takvim mnoštvom koje ga je slušalo bilo je pobjeda sama po sebi. Tog dana bilo je započeto djelo koje će rasti i jačati i koje će Neron i svi drugi Kristovi neprijatelji uzalud nastojati spriječiti ili uništiti. DA 314.1

Sjedeći dan za danom u mračnoj ćeliji, svjestan da mu život na Neronovu riječ ili pokret može biti žrtvovan, Pavao je mislio na Timoteja i odlučio ga pozvati. Timoteju je bila povjerena skrb nad crkvom u Efezu i on je zbog toga ostao tamo kad je Pavao krenuo na svoje posljednje putovanje u Rim. Pavao i Timotej bili su povezani neobično dubokom i snažnom ljubavlju. Od svojeg obraćenja Timotej je sudjelovao u Pavlovom radu i stradanju, i prijateljstvo između njih dvojice sve je više jačalo, postajalo dublje i svetije, dok Timotej ostarjelom i od rada iscrpljenom apostolu nije bio kao sin voljenom i poštovanom ocu. Ne treba se čuditi što je u svojoj osami Pavao čeznuo da ga vidi. DA 314.2

I u najpovoljnijim uvjetima trebalo je proći nekoliko mjeseci prije nego što Timotej iz Male Azije stigne u Rim. Pavao je znao da mu je život nesiguran pa se bojao da će Timotej stići prekasno. Imao je važne savjete i upute za mladića kojemu je povjerena velika odgovornost; i dok ga je pozivao da dođe bez oklijevanja, diktirao je svjedočanstvo umirućeg koje možda neće imati priliku izreći. Dušom ispunjenom brižnom ljubavlju za svojeg sina u Evanđelju i za crkvu povjerenu njegovoj brizi, Pavao je nastojao u Timoteja utisnuti važnost vjernosti njegovom svetom zadatku. DA 314.3

Pavao je pismo počeo pozdravom: “Timoteju, ljubljenom sinu. Milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega! Zahvaljujem Bogu kojemu služim, kao i moji pređi, čistom savjesti dok te se bez prestanka - noć i dan - sjećam u svojim molitvama.” DA 315.1

Zatim je uvjeravao Timoteja u potrebu za čvrstinom u vjeri. “Zato ti pripominjem”, pisao je, “da raspiriš Božju milost koja je u tebi polaganjem mojih ruku. Uistinu, Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti. Prema to me, ne stidi se svjedočanstva za našega Gospodina ni mene, njegova sužnja! Naprotiv, dijeli sa mnom tegobe za Radosnu vijest, oslanjajući se na snagu Boga.” Pavao je molio Timoteja da se prisjeti kako je bio pozvan “svetim zvanjem” da navijesti snagu Onoga koji “obznani život i besmrtnost Radosnom vijesti, za koju sam”, rekao je, “ja postavljen glasnikom, apostolom i učiteljem. Zbog toga ovo i trpim, ali se ne stidim, jer znam komu sam vjerovao i siguran sam da on može sačuvati povjereno mi blago do onoga Dana.” DA 315.2

Tijekom duge službe Pavao se nikad nije pokolebao u odanosti svojem Spasitelju. Gdje god bio - bilo pred smrknutim farizejima ili pred rimskim vlastima; bilo pred razularenom svjetinom u Listri ili osuđenim grješnicima u makedonskoj tamnici; bilo da se obraća uspaničenim mornarima na lađi osuđenoj na propast ili da stoji pred Neronom u obrani svojeg života - nikad se nije stidio djela koje je zastupao. Jedini veliki cilj njegova kršćanskog života bio je da služi Onomu čije ga je ime nekoć ispunjavalo prijezirom, i od ovog cilja nije ga moglo odvratiti ni protivljenje ni progonstvo. Njegova vjera, koja je postala snažna zahvaljujući trudu i čista zahvaljujući žrtvi, uzdizala ga je i jačala. DA 315.3

“Ti se, dakle, sine moj,” nastavio je Pavao, “jačaj milošću Krista Isusa! Ono što si od mene čuo pred mnogim svjedocima, povjeri pouzdanim ljudima koji će biti sposobni i druge poučiti! Dijeli sa mnom tegobe kao dobar vojnik Krista Isusa!” DA 315.4

Pravi Božji propovjednik neće ustuknuti pred tegobama i odgovornostima. Iz Izvora koji nikad ne ostavlja na cjedilu one koji traže božansku silu, on crpi snagu koja ga osposobljava da se suoči s kušnjama i nadvlada ih i da izvrši dužnosti koje mu je Bog povjerio. Narav milosti koju prima povećava njegovu sposobnost da upozna Boga i Njegova Sina. Njegova duša iskazuje silnu težnju da izvrši Učitelju ugodnu službu. I dok napreduje kršćanskim putem, on jača “milošću u Isusu Kristu” (DF). Ova ga milost osposobljava da bude vjeran svjedok onoga što je čuo. On ne prezire i ne zanemaruje znanje koje je primio od Boga, već ga povjerava vjernim ljudima koji će ga prenijeti drugima. DA 316.1

U posljednjem pismu Timoteju Pavao je pred mladog suradnika uzdignuo ideal ukazujući na dužnosti koje prenosi na njega kao Kristovog propovjednika. “Marljivo nastoj da se pokažeš pred Bogom kao prokušan,” pisao je apostol, “kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji valjano propovijeda istinu!” “Od mladenačkih strasti bježi! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju i onim što donosi spasenje, zajedno s onima koji čista srca zazivaju Gospodina! A luda i nezauzdana zapitkivanja odbaci, svjestan da rađaju svađama! A sluga se Gospodnji ne smije svađati, već prema svima mora biti ljubezan, sposoban poučiti i pretr pjeti; protivnike će ukoriti blagošću, ne bi li im Bog dao obraćenje da potpuno upoznaju istinu.” DA 316.2

Apostol je upozorio Timoteja na lažne učitelje koji će nastojati ući u Crkvu. “Ali ovo znaj”, izjavio je, “u posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici... Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni!” DA 316.3

“Zli [će] ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni”, nastavio je, “napredovati iz zla u gore. A ti ostani u onome što si naučio i čvrstom vjerom prihvatio, jer znaš od kojih si to naučio i jer od djetinjstva poznaješ sveta Pisma koja te mogu učiniti mudrim za spasenje... Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen - opremljen za svako djelo ljubavi.” Bog je osigurao obilje sredstava za uspješnu borbu protiv zla koje je u svijetu. Biblija je bojna oprema kojom se možemo opremiti za borbu. Opašimo se istinom. Obucimo oklop pravednosti. U našim rukama mora biti štit vjere, na glavi kaciga spasenja, a mačem Duha, to jest riječju Božjom, trebamo prokrčiti put kroz prepreke i zamke grijeha. DA 316.4

Pavao je znao da Crkvi predstoji vrijeme velike opasnosti. Znao je da će oni koji se budu brinuli za crkve morati obaviti vjeran i ozbiljan posao. Zato je pisao Timoteju: “Zaklinjem te - pred Bogom i Kristom Isusom koji će suditi žive i mrtve - i njegovim dolaskom i njegovim kraljevstvom: propovijedaj riječ - pristupi (k vjernicima) - bilo da im je zgodno, bilo nezgodno - kori, prijeti, opominji u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke.” DA 317.1

Ovaj svečani poziv upućen tako gorljivom i vjernom čovjeku kao što je bio Timotej, snažno je svjedočanstvo o važnosti i odgovornosti rada propovjednika Radosne vijesti. Pozivajući Timoteja da stane pred Božji sud, Pavao ga moli da propovijeda Riječ, a ne ljudska kazivanja i običaje; da bude spreman posvjedočiti za Boga kad god mu se pruži prilika - pred velikim skupovima i u privatnom krugu, na putu ili kraj ognjišta, pri-jateljima i neprijateljima, bio u sigurnosti ili izložen tegobama i opasnostima, prijekoru i gubitku. DA 317.2

Bojeći se da bi Timoteja blagi, krotki duh mogao navesti da izbjegava bitan dio njegova rada, Pavao ga je pozvao da bude dosljedan u karanju grijeha i da oštro ukorava krivce za velika zla. Ali to treba činiti “u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke”. Trebao je pokazati Kristovu strpljivost i ljubav, objašnjavajući i potkrepljujući svoje ukore istinama Riječi. DA 317.3

Teško je mrziti i koriti grijeh a istodobno imati sažaljenja i nježnosti prema grješniku. Što se više budemo trudili da postignemo svetost srca i života, to ćemo biti osjetljiviji za grijeh i odlučniji u neodobravanju svakog odstupanja od dobra. Moramo se čuvati nepotrebne oštrine prema krivcu, ali isto tako moramo paziti da ne izgubimo iz vida strahovitu grješnost grijeha. Potrebno je da prema zabludjelome pokažemo strpljenje i ljubav nalik Kristovoj, ali isto tako postoji opasnost da pokažemo tako veliko razumijevanje za njegovu zabludu da će ukor smatrati nezasluženim pa će ga odbaciti kao nepriličan i nepravedan. DA 317.4

Propovjednici Evanđelja katkad čine veliku štetu dopuštajući da se njihovo strpljenje izrodi u snošljivost prema grijehu i čak sudjelovanje u njemu. Tako nalaze isprike i ublažavaju ono što Bog osuđuje, pa nakon nekog vremena postaju tako zasli- jepljeni da pohvaljuju upravo one koje su po Božjoj zapovijedi trebali ukoriti. Onaj koji je svoje duhovno prosuđivanje otupio grješnom blagošću prema onima koje Bog osuđuje, na kraju će učiniti veći grijeh oštrinom i grubošću prema onima koje Bog prima. DA 317.5

Mnogi koji tvrde da su kršćani i smatraju se ovlaštenima poučavati druge, ohološću ljudske mudrosti, preziranjem utjecaja Svetog Duha i gnušanjem prema istinama Božje Riječi bit će navedeni da se okrenu od Božjih zahtjeva. Pavao je rekao Timoteju: “Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će prema svojim strastima sebi nagomilati učitelje koji im škaklju uši, te će odvratiti uši od istine, a okrenut će se bajkama.” DA 318.1

Ovdje apostol ne govori o onima koji su otvoreni nevjernici, već o nazovikršćanima koji se priklanjaju svojem vodiču i tako postaju robovi vlastitog ja. Takvi su voljni slušati samo ona naučavanja koja ih ne kore za njihove grijehe niti osuđuju za ljubav prema zadovoljstvima. Njih vrijeđaju jasne riječi vjernih Božjih slugu i zato biraju učitelje koji će ih hvaliti i laskati im. A među onima koji tvrde da su propovjednici ima takvih koji propovijedaju mišljenja ljudi umjesto Božje riječi. Nevjerni svojem zadatku oni odvode na stranputicu one koji od njih očekuju duhovno vodstvo. DA 318.2

U propisima svojeg svetog Zakona Bog je dao savršeno pravilo za život. On je objavio da će ovaj Zakon, u kojemu se ne može promijeniti ni jedna jota ili kovrčica, do svršetka vremena zadržati zahtjeve u odnosu na ljudska bića. Krist je došao da uzveliča i proslavi Zakon. On je pokazao da je utemeljen na širokoj osnovi ljubavi prema Bogu i prema čovjeku i da je poslušnost svim njegovim propisima čovjekova dužnost. On je u svojem vlastitom životu dao primjer poslušnosti Božjem zakonu. U propovijedi na gori pokazao je kako njegovi zahtjevi obuhvaćaju više od vanjskih postupaka i uzimaju u obzir misli i nakane srca. DA 318.3

Ako ljudi poslušaju Zakon, on ih navodi da se odreknu “bezbožnosti i svjetskih požuda” i da žive “umjereno, pravedno i pobožno u ovome svijetu” (Titu 2,12). Ali neprijatelj svake pravednosti zarobio je ovaj svijet i naveo muškarce i žene na neposlušnost Zakonu. Kako je Pavao predvidio, mnogi su se odvratili od jasnih, ozbiljnih istina Božje riječi i izabrali učitelje koji im iznose milozvučne bajke. Mnogi propovjednici i drugi ljudi nogama gaze Božje zapovijedi. Tako se vrijeđa Stvoritelj svijeta, a Sotona se trijumfalno smije uspjelom planu. DA 318.4

Sve veći prijezir prema Božjem zakonu izaziva sve veću odbojnost prema vjeri, sve veću oholost, ljubav prema zadovoljstvima, neposluh roditeljima i popuštanje sebi; a ljudi koji razmišljaju, svuda zabrinuto pitaju: Što se može učiniti da se isprave ova alarmantna zla? Odgovor nalazimo u Pavlovim savjetima upućenim Timoteju: “Propovijedaj Riječ!” U Bibliji nalazimo jedina sigurna načela djelovanja. Ona je prijepis Božje volje, izraz božanske mudrosti. Ona ljudskom razumu razjašnjava velike životne probleme i svima koji poštuju njezine propise pokazat će se kao siguran vodič koji će ih sačuvati da svoj život ne utroše u pogrješno usmjerene napore. DA 319.1

Bog je objavio svoju volju i za čovjeka je nerazumno sumnjati u ono što je sišlo s Njegovih usana. Nakon što je progovorila Beskonačna Mudrost, nema sumnjivih pitanja koja bi čovjek trebao riješiti, nema kolebljivih mogućnosti kojima bi se trebao prilagoditi. Sve što se od njega očekuje jest otvoreno, ozbiljno slaganje s objavljenom Božjom voljom. Poslušnost je najuzvišeniji nalog razuma kao i savjesti. DA 319.2

Pavao je nastavio sa svojom molbom: “A ti budi trijezan u svemu, podnesi patnje, vrši djelo propovjednika Radosne vijesti, ispuni svoju dužnost do kraja!” Pavao je znao da će uskoro završiti utrku pa je želio da Timotej zauzme njegovo mjesto, da čuva Crkvu od bajki i krivovjerja kojim će je neprijatelj, na razne načine, nastojati udaljiti od jednostavnosti Evanđelja. Savjetovao ga je da se čuva svih svjetovnih poslova i da se ne zapliće u ono što bi ga moglo priječiti da se potpuno preda radu za Boga; da s radošću trpi protivljenje, prijekor i progonstvo u kojem će se očitovati njegova vjernost; da u cijelosti dokaže svoju službu koristeći se svim raspoloživim sredstvima kako bi činio dobro onima za koje je Krist umro. DA 319.3

Pavao je svojim životom svjedočio za istine koje je naučavao i u tome je bila njegova snaga. Srce mu je bilo ispunjeno dubokim, trajnim osjećajem odgovornosti; radio je u tijesnoj zajednici s Onim koji je izvor pravde, milosrđa i istine. Čvrsto se držao Kristovog križa kao jedinog jamstva za uspjeh. Spasiteljeva ljubav bila je trajna pobuda koja ga je održavala u borbi sa sobom i borbi protiv zla, dok je u službi za Krista išao naprijed ne obazirući se na neljubaznost svijeta i protivljenje svojih neprijatelja. DA 319.4

Crkvi je u ove opasne dane potrebna vojska radnika koji su, kao Pavao, sebe odgojili da budu korisni, koji imaju duboko iskustvo s Bogom i koji su ispunjeni ozbiljnošću i gorljivošću. Potrebni su joj posvećeni, požrtvovni ljudi; ljudi koji neće izbjegavati tegobe i odgovornost; ljudi koji su hrabri i vjerni; ljudi u čijim je srcima Krist “nada slave”; ljudi koji će propovijedati “riječ” usnama dodirnutim svetim ognjem. Božje djelo propada zbog nedostatka takvih radnika, a kobne zablude kao smrtonosni otrov kaljaju moral i gase nade velikog dijela ljudskog roda. DA 320.1

Dok vjerni, radom izmoreni nositelji barjaka polažu svoj život za istinu, tko će istupiti da zauzme njihovo mjesto? Hoće li naši mladi ljudi prihvatiti svetu zadaću iz ruku svojih otaca? Pripremaju li se da popune mjesta ispražnjena smrću vjernih? Hoće li poštovati apostolovu molbu, čuti poziv na dužnost usred poticaja na sebičnost i slavoljublje koji vrebaju mlade? DA 320.2

Pavao je završio pismo osobnom porukom upućenom raznim pojedincima i ponovio hitan zahtjev da Timotej što prije dođe k njemu, ako je moguće, prije zime. Govorio je o svojoj osamljenosti prouzročenoj time što su ga napustili neki njegovi prijatelji, a drugi su nužno morali otići; a ukoliko bi Timotej oklijevao krenuti bojeći se da je potreban crkvi u Efezu, Pavao je rekao kako je već poslao Tihika da popuni njegovo mjesto. DA 320.3

Nakon što je spomenuo svoje suđenje pred Neronom, činjenicu da su ga njegova braća napustila i okrepljujuću milost Boga koji čuva Savez, Pavao je završio pismo preporučivši voljenog Timoteja zaštiti velikog Pastira koji će se i dalje skrbiti za svoje stado, premda potpastiri mogu biti oboreni. DA 320.4