Djela Apostolska

48. Pavao pred Neronom

Kad je pozvan da iziđe na sud pred cara Nerona, Pavao je bio svjestan da ga čeka sigurna smrt. Ozbiljnost zločina za koje je bio optužen i sveopće neprijateljstvo prema kršćanima davalo je malo nade za povoljan ishod. DA 310.1

Među Grcima i Rimljanima bilo je uobičajeno da optuženik smije imati odvjetnika koji će u njegovo ime govoriti pred sudom. Snagom dokazivanja, strastvenom rječitošću ili molbama, molitvama i suzama, takav je odvjetnik često uspio izboriti povoljnu presudu za sužnja ili, ako u tome nije uspio, bar umanjiti njezinu oštrinu. Ali kad je Pavao izišao pred Nerona, nitko se nije usuđivao biti njegov savjetnik ili odvjetnik; nije bilo ni prijatelja koji bi zapisao optužbe iznesene protiv njega ili dokaze što ih je iznosio u svoju obranu. Među kršćanima u Rimu nije bilo nijednog koji bi u ovom teškom času stao uz njega. DA 310.2

Jedini pouzdan izvještaj o tom događaju dao je sam Pavao u drugom pismu upućenom Timoteju: “Za moje prve obrane nitko mi nije pritekao u pomoć”, pisao je apostol, “štoviše, svi su me ostavili. Neka im to Bog ne uračuna! Ali mi je Gospodin pritekao u pomoć i jačao me da se mojim posredstvom propovijedanje potpuno izvrši i da ga čuju svi pogani. I izbavljen sam od lavljih usta.” (2. Timoteju 4,16.17) DA 310.3

Pavao pred Neronom - kakva očita suprotnost! Tašti monarh, pred kojim je Božji čovjek trebao odgovarati za svoju vjeru, dosegnuo je vrhunac zemaljske moći, vlasti i bogatstva, kao i najveću dubinu zločina i bezakonja. Nije mu bilo premca u moći i veličini. Nije bilo nikoga da se usprotivi njegovom autoritetu, nikoga da se usprotivi njegovoj volji. Na njegovu zapovijed kretale su moćne vojske i barjaci na njegovim lađama naviještali su pobjedu. Njegov je kip stajao u sudskim dvoranama, a ukazi senatora i odluke sudaca bili su samo odjek njegove volje. Milijuni ljudi u poslušnosti su se saginjali pred njegovim nalozima. Svijet se tresao od Neronova imena. Navući njegovo nezadovoljstvo značilo je izgubiti imetak, slobodu i život; a njegovog neodobravanja bojali su se više od kuge. DA 310.4

Bez novca, bez prijatelja i bez odvjetnika ostarjeli je sužanj stajao pred Neronom - vladarom čije je lice bilo obilježeno sramotnim strastima što su bjesnjele u njemu, dok je lice optuženog apostola govorilo o srcu pomirenom s Bogom. Pavao je živio životom siromaštva, samoodricanja i patnje. Bez obzira na stalne klevete, ponižavanja i zlostavljanja kojima su ga njegovi neprijatelji nastojali zastrašiti, on je neustrašivo držao barjak križa. Kao njegov Učitelj, i on je bio putnik bez doma i kao On živio je da bude na blagoslov ljudskom rodu. Kako je Neron, hiroviti, raspaljivi, razvratni tiranin mogao razumjeti ili cijeniti karakter i pobude ovog Božjeg sina? DA 311.1

Golema dvorana bila je prepuna znatiželjnog, nemirnog mnoštva koje se guralo da vidi i čuje sve što će se dogoditi. Tu je bilo uglednih i priprostih, bogatih i siromašnih, učenih i neznalica, oholih i poniznih, a nitko nije imao pravu spoznaju o putu života i spasenja. DA 311.2

Židovi su protiv Pavla iznijeli stare optužbe o zavođenju i krivovjerju, a jedni i drugi, Židovi i Rimljani, optužili su ga za poticanje na podmetanje požara u gradu. Dok su protiv njega iznošene ove optužbe, Pavao je ostao potpuno miran. Narod i suci iznenađeno su ga gledali. Prisustvovali su mnogim suđenjima i vidjeli mnoge zločince, ali nikad nisu vidjeli čovjeka koji bi imao takav izgled svete smirenosti kao ovaj sužanj pred njima. Oštre oči sudaca, navikle da čitaju s lica optuženika, uzalud su istraživale Pavlovo lice da nađu neki dokaz krivnje. Kad mu je bilo dopušteno da govori u svoju obranu, svi su slušali s velikim zanimanjem. DA 311.3

Još jednom je Pavao dobio priliku da pred iznenađenim mnoštvom podigne barjak križa. Dok promatra mnoštvo pred sobom - Židove, Rimljane i strance iz mnogih zemalja - duša mu biva potaknuta iskrenom željom za njihovo spasenje. On gubi iz vida okolinu, opasnosti koje ga okružuju, strašan usud koji izgleda tako blizu. Vidi samo Isusa, Zagovornika koji moli pred Bogom za grješne ljude. Rječitošću i snagom većom od ljudske Pavao iznosi istine Radosne vijesti. Svojim slušateljima ukazuje na žrtvu prinesenu za pali ljudski rod. Izjavljuje da je za čovjekovo otkupljenje plaćena beskonačna cijena. Da su za njega određeni uvjeti pod kojima može stati pred Božje prijestolje. Zahvaljujući anđeoskim vjesnicima, Zemlja je povezana s Nebom i sva ljudska djela, bila dobra ili zla, otvorena su pred okom Beskonačnog Suca. DA 311.4

Tako se brani zastupnik istine. Vjeran među nevjernima, odan među izdajicama, stoji kao Božji predstavnik i glas mu je kao glas s Neba. Nema straha, nema tuge, nema obeshrabrenja u riječi i pogledu. Snažno svjestan vlastite nevinosti, odjeven u odjeću istine, on se raduje što je Božji sin. Njegove su riječi kao poklik pobjede koji nadjačava buku borbe. On objavljuje da je djelo kojemu je posvetio svoj život jedino djelo koje nikad ne može propasti. Premda on može poginuti, Evanđelje neće propasti. Bog živi i Njegova će istina trijumfirati. DA 312.1

Mnogi koji su tog dana pogledali u njegovo lice “opaze da mu je lice poput lica anđeoskoga” (Djela 6, 15). DA 312.2

Nikad prije to društvo nije čulo takve riječi. One su dodir nule strunu koja je zatreperila čak i u najotvrdnulijim srcima. Istina, jasna i uvjerljiva, srušila je zabludu. Svjetlo je zasjalo u umovima mnogih ljudi koji su nakon toga radosno slijedili njezine zrake. Istine izgovorene toga dana trebale su uzdrmati na-rode i živjeti trajno, djelujući na srca ljudi kad usne koje su ih izgovorile budu šutjele u grobu mučenika. DA 312.3

Nikad prije Neron nije čuo istinu kao ovom prigodom. Nikad prije nije mu bila tako otkrivena krivnja njegovog vlastitog života. Nebesko svjetlo prodrlo je u grijehom okaljane prostorije njegove duše i on je drhtao užasnut pri pomisli na sud pred koji će on, vladar svijeta, biti konačno pozvan, kad će primiti pravednu nagradu za svoja djela. Bojao se apostolova Boga i nije se usuđivao osuditi Pavla kojemu nije bila dokazana nijedna optužba. Osjećaj strahopoštovanja neko je vrijeme zauzdao njegov krvožedni duh. DA 312.4

Za trenutak se Nebo otvorilo otvrdnulom i okrivljenom Neronu, i apostolov mir i čistoća činili su mu se poželjnim. Čak i njemu je upućen ovaj poziv milosti. Ali pomisao na oprost bila mu je ugodna samo jedan trenutak. A onda je izdana naredba da se Pavao vrati u tamnicu; kad su se za Božjim vjesnikom zatvorila vrata, za rimskog vladara zauvijek su se zatvorila vrata pokajanja. Nijedna zraka svjetla s Neba nikad više neće prodrijeti kroz tamu koja ga je okruživala. Uskoro će biti izložen Božjim osvetničkim kaznama. DA 312.5

Nedugo zatim Neron je otplovio na zloglasno putovanje u Grčku, gdje je sebe i svoje carstvo osramotio podlom i ponižavajućom lakoumnošću. Kad se s velikom raskoši vratio u Rim, okružio se svojim dvoranima i prepustio prizorima odvratnog razvrata. Usred ovog razuzdanog slavlja na ulicama se začula graja. Vjesnik koji je trebao ispitati uzrok, vratio se sa zastrašujućom viješću da se Galba, na čelu vojske, naglo približava Rimu, da je u gradu već izbila pobuna i da su ulice prepune podivljalog mnoštva koje se, prijeteći smrću caru i svim njegovim pomagačima, brzo približava palači. DA 313.1

U tom opasnom trenutku Neron se nije mogao, kao vjerni Pavao, osloniti na moćnoga i milosrdnog Boga. Bojeći se patnji i mogućeg mučenja kojemu bi bio izložen od strane svjetine, bijedni je tiranin pomislio da svoj život skrati vlastitom rukom, ali mu je u odlučnom trenutku ponestalo hrabrosti. Sam samcat sramotno je pobjegao iz grada i potražio zaklon na nekoliko kilometara udaljenom imanju, ali uzalud. Njegovo su skrovište uskoro otkrili progonitelji na konjima, a kad su se približili, pozvao je u pomoć jednog roba i zadao si smrtonosnu ranu. Tako je tiranin Neron poginuo u dobi od trideset dvije godine. DA 313.2