Djela Apostolska

46. Na slobodi

Dok je Pavlov rad u Rimu bio blagoslovljen obraćenjem mnogih duša te jačanjem i ohrabrivanjem vjernika, počeli su se navlačiti oblaci koji su zaprijetili ne samo njegovoj sigurnosti, već i napretku Crkve. Po dolasku u Rim bio je predan zapovjedniku carske straže, pravednom i poštenom čovjeku čijoj je blagosti imao zahvaliti što je razmjerno slobodno mogao vršiti djelo Evanđelja. Ali prije svršetka dvogodišnjeg sužanjstva, ovog je čovjeka zamijenio službenik od kojeg Pavao nije mogao očekivati posebnu naklonost. DA 305.1

Židovi su u svojim naporima protiv Pavla sada bili aktivniji nego ikad, i u razvratnoj ženi koju je Neron uzeo sebi za drugu suprugu našli su sposobnog pomagača. Ona je, budući židovska prozelitkinja, uložila sav svoj utjecaj da pomogne ostvarenju njihovih krvoločnih planova protiv prvaka kršćanstva. DA 305.2

Pavao se od cara na kojeg je prizvao nije mogao nadati milosti. Neron je bio pokvareniji u moralu, lakoumniji u karak teru i istodobno spremniji na groznu okrutnost od bilo kojeg vladara koji mu je prethodio. Uzde vlasti nisu mogle doći u ruke većeg despota. Prva godina njegove vladavine bila je obilježena time što je otrovao svojeg mlađeg polubrata, zakonitog nasljednika prijestolja. Neron je u porocima i zločinima padao sve dublje, dok nije dao ubiti vlastitu majku, a onda i suprugu. Nije bilo zvjerstva koje ne bi počinio niti zločinačkog djela pred kojim bi ustuknuo. U svakom je plemenitom umu izazivao samo od-vratnost i prijezir. DA 305.3

Pojedinosti bezakonja koja je počinio na svojem dvoru previše su ponižavajuće, previše grozne da bismo ih opisali. Svojom je razvratnom zloćom izazvao zgražanje i gnušanje čak i kod mnogih koji su bili prisiljeni sudjelovati u njegovim zločinima. Takvi su bili u stalnom strahu kakve će nove grozote smisliti. No ni takvi zločini nisu pokolebali odanost njegovih podanika. Bio je priznat apsolutnim vladarom cijelog civiliziranog svijeta. Štoviše, ukazivali su mu božanske počasti i klanjali mu se kao bogu. DA 306.1

S ljudskog gledišta Pavao je pred takvim sucem mogao računati samo na osudu. Ali apostol je osjećao da se, dokle god je vjeran Bogu, nema čega strašiti. Onaj koji je u prošlosti bio njegov zaštitnik, mogao ga je još uvijek zaštititi od zlobe Židova i careve moći. DA 306.2

I Bog je zaštitio svojeg slugu. Optužbe protiv Pavla na saslušanju nisu bile potvrđene pa je Neron, protivno općem očekivanju, a u skladu s pravdom suprotnom njegovom karakteru, sužnja proglasio nevinim. Pavlu su skinuli verige; bio je opet slobodan čovjek. DA 306.3

Da mu je suđenje bilo odgođeno ili da je zbog bilo kojeg razloga ostao zatvoren u Rimu do sljedeće godine, bez sumnje bi poginuo u progonstvu do kojeg je tada došlo. Tijekom Pavlova sužanjstva obraćenici na kršćanstvo su postali toliko brojni da su privukli pozornost vlasti i izazvali njihovo neprijateljstvo. Imperatorov gnjev posebno se razbuktao zbog obraćenja članova njegova kućanstva i on je ubrzo našao izgovor da kršćane učini predmetom svoje nemilosrdne okrutnosti. DA 306.4

U to je vrijeme u Rimu izbio strahovit požar u kojem je izgorjela gotovo polovica grada. Sam Neron, pričalo se, podmetnuo je požar, ali da bi izbjegao svaku sumnju, pokazao je veliku darežljivost pomažući beskućnicima i osiromašenima. Međutim, ipak je bio optužen za taj zločin. Narod je bio uznemiren i razbješnjen, pa je Neron, da bi sebe oprao i istodobno oslobodio grad od omrznute skupine koje se bojao, za ovaj zločin optužio kršćane. Njegov je plan uspio i tisuće Kristovih sljedbenika - muškaraca, žena i djece - okrutno je smaknuto. DA 306.5

Pavao je bio pošteđen strašnog progonstva jer je napustio Rim čim je bio oslobođen. Svoje posljednje razdoblje slobode proveo je u marljivom radu po crkvama. Nastojao je učvrstiti jedinstvo između grčkih i istočnih crkava i utvrditi umove vjernika protiv lažnih naučavanja koja su se uvlačila da kvare vjeru. DA 306.6

Kušnje i brige koje je Pavao trpio odrazile su se na njegovu tjelesnu snagu. Dolazile su slabosti koje donosi starost. Osjećao je da sada obavlja posljednje djelo, i kako je vrijeme njegova rada bivalo sve kraće, još se više trudio. Činilo se da nema granica njegovoj gorljivosti. Odlučan u namjeri, brz u djelovanju, jak u vjeri, putovao je od crkve do crkve u mnogim zemljama, i svim sredstvima koja su mu bila na raspolaganju nastojao ojačati ruke vjernika da bi mogli vjerno raditi na zadobivanju duša za Isusa i da bi u teškim vremenima koja su već nailazila mogli ostati čvrsti u Radosnoj vijesti i vjerno svjedočiti za Krista. DA 307.1