Djela Apostolska

41. “Zamalo me uvjeri”

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 25,13-27; 26.

Pavao se prizvao na cara i Fest nije mogao drugo nego da ga pošalje u Rim. No prošlo je neko vrijeme dok se našla pogodna lađa; a budući da su s Pavlom trebali biti poslani i drugi sužnji, razmatranje njihovih slučajeva također je uzrokovalo odgodu. To je Pavlu dalo priliku da razloge svoje vjere iznese pred visokim dužnosnicima u Cezareji, pa i pred kraljem Agripom II., posljednjim herodovcem. DA 272.1

“Kad prođe neko vrijeme, dođoše u Cezareju kralj Agripa i Berenika te pozdraviše Festa. Kako se tu zadržaše duže vremena, Fest radi savjeta iznese kralju Pavlov slučaj: ‘Feliks je ostavio - reče - nekog utamničenika koga su mi glavari svećenički skupa sa židovskim starješinama optužili za moga boravka u Jeruzalemu i zahtijevali njegovu osudu.’” Opisao je okol-nosti koje su dovele do toga da je zatvorenik prizvao na cara i dodao kako Židovi nisu protiv Pavla iznijeli optužbe koje je oče kivao, već su se prepirali “o nekim pitanjima svoje vjere i o nekom Isusu koji je umro, a za koga je Pavao tvrdio da je živ”. DA 272.2

Slušajući Festovu priču, Agripa se zainteresirao i rekao: “I ja bih želio poslušati toga čovjeka.” U skladu s njegovom željom zakazan je sastanak za idući dan. “Sutradan, dakle, Agripa i Berenika dođoše s velikim sjajem i uđoše u svečanu dvoranu, u pratnji visokih časnika i najuglednijih osoba u gradu.” Tada “na Festovu zapovijed dovedoše Pavla.” DA 272.3

U čast svojih posjetitelja Fest se trudio da ovu prigodu iskoristi za veliku svečanost. Bogata odjeća upravitelja i njegovih gostiju, mačevi vojnika i sjajni oklopi njihovih zapovjednika davali su poseban sjaj cijelom prizoru. DA 272.4

A onda je Pavao, još uvijek u verigama, stao pred okupljenim društvom. Kakve li suprotnosti! Agripa i Berenika imali su moć i položaj i zato ih je svijet cijenio. No nedostajale su im karakterne crte koje Bog cijeni. Bili su prijestupnici Božjeg zakona, pokvareni u srcu i životu. Nebo se gnušalo nad njihovim postupcima. DA 273.1

U pojavi ostarjelog zatvorenika, vezanog za vojnika stražara, nije bilo ničega što bi navelo svijet da mu ukaže poštovanje. A ipak se za ovog čovjeka, naizgled bez prijatelja, bogatstva ili položaja, sužnja zbog vjere u Božjeg Sina, zanimalo cijelo Nebo. Anđeli su bili njegovi poslužitelji. Da je bljesnula slava samo jednog od ovih sjajnih vjesnika, izblijedjelo bi kraljevsko blještavilo i ponos; kralj i dvorani popadali bi na zemlju kao što je to bio slučaj s rimskom stražom kod Kristova groba. DA 273.2

Sam Fest predstavio je Pavla skupu riječima: “Kralju Agripa i vi svi ovdje s nama prisutni! Gledajte ovoga zbog koga je navaljivao na mene sav židovski narod u Jeruzalemu i ovdje, vičući da ne smije dulje živjeti. Ja sam, naprotiv, ustanovio da nije ništa učinio što zaslužuje smrt. Ali kako je ovaj čovjek sam prizvao na carsko veličanstvo, odlučio sam ga tamo poslati. Budući da o njemu nemam ništa pouzdano napisati Gospodaru, izveo sam ga pred vas, posebno preda te, kralju Agripa, da bih mogao što napisati nakon ove sudske istrage. Jer mi se čini nerazborito poslati zatvorenika, a ne naznačiti optužbe protiv njega.” DA 273.3

Nato je kralj Agripa dopustio Pavlu da se brani. Apostola nije omeo sjaj ni visoki položaj slušateljstva jer je znao koliko malo vrijedi svjetovno bogatstvo i položaj. Zemaljski sjaj i moć nisu ni trenutka mogli zastrašiti njegovu odvažnost ili utjecati na njegovo samosvladavanje. DA 273.4

“Kralju Agripa,” rekao je, “osjećam se sretnim što se danas mogu pred tobom braniti od svega za što me tuže Židovi, to više što ti dobro poznaješ židovske običaje i njihova prepiranja. Zato molim da me strpljivo poslušaš.” DA 273.5

Pavao je zatim iznio iskustvo svojeg obraćenja iz tvrdoglave nevjere u vjeru u Isusa iz Nazareta kao Otkupitelja svijeta. Opisao je nebesko viđenje koje ga je isprva ispunilo neizrecivim užasom da bi se poslije pokazalo izvorom najveće utjehe - objavu božanske slave usred koje je sjedio ustoličen Onaj kojega je prezirao i mrzio, čije je sljedbenike nastojao uništiti. Zahvaljujući milosrđu koje preobražava, Pavao je od tog trenutka postao novi čovjek, iskreni i revni vjernik u Isusa. DA 273.6

Jasno i snažno Pavao je pred Agripom opisao najvažnije događaje vezane uz Kristov život na Zemlji. Posvjedočio je da je Mesija iz proročanstava već došao u osobi Isusa iz Nazareta. Pokazao je kako su starozavjetna Pisma objavila da će se Mesija pojaviti kao čovjek među ljudima, i kako se u Isusovom životu ispunila svaka pojedinost prorečena preko Mojsija i proroka. Da bi otkupio izgubljeni svijet, božanski Sin Božji pretrpio je križ, prezreo sramotu i uzašao na Nebo kao pobjednik nad smrću i grobom. DA 274.1

Zašto bi, tumačio je Pavao, bilo nevjerojatno da je Krist uskrsnuo od mrtvih? Nekoć se to i njemu činilo nevjerojatnim, ali kako je mogao ne vjerovati onomu što je sam vidio i čuo? Na damaščanskim vratima on je vidio razapetog i uskrslog Krista, onog istog koji je hodio jeruzalemskim ulicama, umro na Golgoti, slomio okove smrti i uzašao na Nebo. Isto onako kao Kefa, Jakov, Ivan ili bilo koji drugi učenik, tako Ga je i on vidio i razgovarao s Njim. Taj Glas mu je zapovjedio da navješćuje Radosnu vijest o uskrslom Spasitelju, pa kako da ne posluša? U Damasku, u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i drugim krajevima on je svjedočio o razapetom Isusu pozivajući sve staleže “da se obrate i okrenu Bogu vršeći djela dostojna obraćenja”. DA 274.2

“Zbog toga su me”, izjavio je apostol, “Židovi uhvatili u hramu i pokušali me ubiti. Ali s pomoću Božjom stojim do današnjeg dana i svjedočim i malome i velikome, ne govoreći ništa drugo osim što su kazali Proroci i Mojsije da će se dogoditi: da će Mesija morati trpjeti i da će, uskrsnuvši prvi od mrtvih, navijestiti svjetlo i židovskom narodu i poganima.” DA 274.3

Cijelo je društvo napeto slušalo Pavlov izvještaj o njegovim čudesnim iskustvima. Apostol je govorio o svojoj omiljenoj temi. Nitko tko ga je slušao nije mogao posumnjati u njegovu iskrenost. No usred njegova uvjerljivog nastupa prekinuo ga je Fest, koji je povikao: “Luduješ, Pavle! Tvoje te veliko znanje čini luđakom!” DA 274.4

Apostol je odgovorio: “Ne ludujem, preuzvišeni Feste... već ozbiljno govorim riječi istine i razbora. Ta i kralj, kome se pouzdano i slobodno obraćam, zna ove stvari. Ne vjerujem da mu je išta od ovoga nepoznato, jer se ovo nije dogodilo u kakvu kutu.” A onda se okrenuo Agripi i izravno mu se obratio: “Vjeruješ li, kralju Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ!” DA 274.5

Duboko ganut, Agripa je za trenutak izgubio iz vida svoju okolinu i dostojanstvo svojeg položaja. Svjestan samo istine koju je čuo, vidjevši samo skromnog sužnja kako pred njim stoji kao Božji izaslanik, nehotice je odgovorio: “Hoćeš me uvjeriti da si me za kratko vrijeme učinio kršćaninom!” DA 275.1

Apostol je ozbiljno odgovorio: “Želio bih od Boga... da bi za kraće ili za dulje ne samo ti nego i svi moji današnji slušatelji postali takvi ljudi kakav sam i ja”, i dižući okovane ruke, dodao, “izuzevši ove okove.” DA 275.2

Fest, Agripa i Berenika s punim su pravom trebali biti vezani okovima koje je nosio apostol. Svi su bili krivi za strašne zločine. Ovi su prijestupnici tog dana čuli ponudu spasenja u Kristovo ime. Najmanje je jedan bio gotovo nagovoren da prihvati ponuđenu milost i oprost. Ali Agripa je odgodio ponuđeno milosrđe odbivši prihvatiti križ razapetog Otkupitelja. DA 275.3

Kraljeva je znatiželja bila zadovoljena i, ustavši sa sjedala, dao je znak da je razgovor završen. Dok se skup razilazio, ljudi su međusobno govorili: “Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili okove.” DA 275.4

Premda je Agripa bio Židov, nije dijelio vjersku isključivost i slijepe predrasude farizeja. “Ovaj je čovjek”, rekao je Festu, “mogao biti pušten na slobodu da nije prizvao na cara.” No slučaj je bio predan višem sudu i sada je bio izvan ovlasti i Festa i Agripe. DA 275.5