Povijest Otkupljenja

Kovceg je otet

“Kad je Kovćeg Jahvin stigao u tabor, sav Izrael podiže gromki poklik, od kojega odjeknu zemlja. Filistejci ćuše taj gromki poklik i zapitaše: ‘Što znaći taj gromki poklik u taboru Hebreja?’ I shvatiše da je Kovćeg Jahvin stigao u njihov tabor. Tada Filistejce obuze strah jer su govorili: ‘Bog je došao u tabor!’ I povikaše: ‘Jao nama! Tako nije bilo dosad. Jao nama! Tko će nas izbaviti iz ruke toga silnog Boga? To je onaj koji je udario Egipat svakojakim nevoljama.’ ‘Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi Hebrejima kao što su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!’ Tada Filistejci zametnuse bitku, Izraelci biše potučeni i pobjegoše svaki u svoj šator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisuća pješaka poginulo na izraelskoj strani. I Kovčeg Božji bi otet, i oba sina Elijeva poginuše, Hofni i Pinhas.” (1. Samuelova 4,5-11) PO 137.3

Filistejci su mislili da je Kovčeg izraelski bog. Nisu znali da živi Bog, koji je stvorio Nebo i Zemlju, koji je dao svoj zakon na Sinaju, šalje napredak ili nedaće prema poslušnosti ili kršenju Njegovog zakona koji se nalazio u svetoj škrinji. PO 138.1

Izraelci su doživjeli veliki pokolj. Eli je sjedio pored puta, drhtao u srcu i promatrao ne bi li dočekao vijesti od vojske. Bojao se da bi Kovčeg Božji mogao biti otet i da bi ga filistejska vojska mogla oskvrnuti. Vjesnik koji je iz vojske dotrčao u Šilo obavijestio je Elija da su njegova dva sina ubijena. Taj je izvještaj Eli mogao podnijeti dosta mirno jer je to i očekivao. Ali kad je vjesnik dodao: “... I Kovčeg je Božji otet!” (1. Samu-elova 4,17) Eli se na svojoj stolici zaljuljao od boli, pao leđima unatrag i umro. Stigao ga je Božji gnjev, kao i njegove sinove. U velikoj je mjeri bio kriv za njihove grijehe jer je zanemario obuzdati ih. Otmica Božjeg Kovčega koju su počinili Filistejci smatrana je najvećom nesrećom koja je mogla zadesiti Izraelce. Kad je Pinhasova žena umirala rađajući, nazvala je svoje dijete Ihabod, rekavši: “‘Otišla je slava od Izraela’, jer je otet Kovčeg Božji.” (1. Samuelova 4,22) PO 138.2