Povijest Otkupljenja

Ishod Elijeva nemara

Kad je Eli bio veliki svećenik, uveo je svoje sinove u svećeničku službu. Njemu je jedinome bilo dopušteno jednom godišnje ulaziti u Svetinju nad svetinjama. Njegovi su sinovi obavljali službu kod ulaza u Svetište te služili u klanju životinja i kod žrtvenika. Neprestano su skvrnili svoju svetu službu. Bili su sebični, pohlepni, proždrljivi i razuzdani. Bog je prigovorio Eliju za njegovo nedopustivo zanemarivanje discipline u obitelji. Eli je prigovarao svojim sinovima, ali ih nije sprečavao. Nakon što 185 im je povjerena sveta svećenička služba, Eli je čuo da kradu od prinosa koje su Izraelci donosili, da strahovito prestupaju Božji zakon i da su vrlo nasilni, što je navodilo Izraelce na grijeh. PO 136.2

Bog je dječaku Samuelu objavio sudove koji će sustići Elijev dom zbog nemara. “Tada Jahve reče Samuelu: ‘Evo, učinit ću nešto u Izraelu da će oba uha zujati svakome koji čuje. U onaj ću dan ispuniti na Eliju sve što sam rekao za kuću njegovu, od početka do kraja. Ti ćeš mu objaviti da osuđujem kuću njegovu dovijeka; on je znao da njegovi sinovi hule na Boga, a nije ih obuzdao. Zato - kunem se domu Elijevu - neće oprati krivicu Elijeva doma nikakve žrtve ni prinosi dovijeka.’” (1. Samuelova 3,11-14) PO 136.3

Grijesi Elijevih sinova bili su tako drski i uvredljivi za Boga da nije bilo žrtve koja bi iskupila takve namjerne grijehe. Ovi grešni svećenici kaljali su žrtve koje su predstavljale Božjeg Sina i svojim su bogohulnim ponašanjem gazili krv pomirenja koja je ćinila sve žrtve vrijednima. PO 136.4

Samuel je Eliju prenio Gospodnje rijeći: “On je Jahve, neka ćini što je dobro u oćima njegovim!” (1. Samuelova 3,18) Eli je znao da je Bog obešćašćen i osjećao je da griješi. Priznao je da Bog kažnjava njegov grijeh nemara. Eli je cijelom Izraelu dao do znanja što je Gospodin rekao Samuelu. Ućinio je to misleći da će u nekoj mjeri popraviti svoju prošlost ispunjenu grešnim nemarom. Zlo prorećeno nad Elijem nije se dugo od-gađalo. PO 137.1

Izraelci su zaratili s Filistejcima i bili su poraženi. Četiri tisuće Izraelaca je poginulo, i oni su se prestrašili. Znali su da 186 ako drugi narodi ćuju da su poraženi, i oni mogu biti ohrabreni da s njima zarate. Izraelske starješine su zakljućile da su poraženi zbog toga što Kovćeg Božji nije bio s njima i poslali su u Šilo po zavjetni Kovćeg. Sjetili su se svog prolaska kroz Jordan i lake pobjede nad Jerihonom kad su nosili Kovćeg. Zakljućili su da je potrebno samo donijeti Kovćeg i onda će pobijediti svoje neprijatelje. Nisu shvatili da je njihova snaga u poslušnosti zakonu koji se nalazio u Kovćegu, a koji je predstavljao samoga Boga. Grijehom ukaljani svećenici Hofni i Pinhas došli su sa svetim Kovćegom kršeći Božji zakon. Ovi su grešnici predvodili donošenje Kovćega u izraelski logor. Vojnici su se oraspoložili i ispunili nadom u uspjeh. PO 137.2