Povijest Otkupljenja

14 - Izraelci

Ovo poglavlje temelji se na Postanku 37; 39,41-48 i Izlasku 11,1-4 PO 72.1

Josip je slušao savjete svojega oca i bojao se Boga. Bio je poslušniji očevim ispravnim poukama od bilo kojega od svoje braće. On je pohranio njegove pouke u svoj um i iskrenog je srca volio slušati Boga. Bio je ožalošćen gledajući loše ponašanje nekih od svoje braće i obzirno ih je molio da se ponašaju ispravno i odvrate se od svojih zlih djela. Ali njih je to samo ogorčilo. Njegova mržnja prema grijehu bila je tolika da nije mogao gledati svoju braću kako griješe Bogu. Izložio je taj problem svojem ocu nadajući se da će ih njegov autoritet promijeniti. Zbog iznošenja njihovih pogrešaka, braća su se razbjesnila na njega. Promatrali su posebnu očevu ljubav prema Josipu i bili mu zavidni. Njihova se zavist razvila u mržnju i konačno u ubojstvo. PO 72.2

Božji anđeo progovorio je Josipu u snu koji je on naivno prenio svojoj braći: “‘Poslušajte’, reče im, ‘san što sam ga usnio! Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu’. Njegova ga braća upitaše: ‘Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoćeš li nam biti gospodar?’ I još ga više zamrze zbog njegova pričanja o snovima. PO 72.3

Usni on još jedan san te ga ispriča svojoj braći: ‘Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!’ Kad je to ispričao svome ocu, ukori ga otac i reče mu: ‘Što znači taj san što si ga usnuo? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?’ I dok su braća od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu.” (Postanak 37,6-11) PO 72.4