Povijest Otkupljenja

Životna pouka

Jakov i Ezav predstavljaju dvije skupine ljudi: Jakov pravednike, a Ezav grešnike. Jakovljev strah kada je shvatio da Ezav ide prema njemu s četiri stotine ljudi predstavlja muku pravednih, neposredno pred Kristovim dolaskom, kada bude izdana naredba da ih se ubije. Kada ih grešnici budu okružili, oni će biti užasnuti kao Jakov, jer neće vidjeti načina kako da sačuvaju svoje živote. Jedan je anđeo stao ispred Jakova, a Jakov ga je uhvatio i hrvao se s njim cijelu noć. Tako će se i pravednici, u svoje vrijeme nevolje i muke, hrvati s Bogom, kao što se Jakov hrvao s anđelom. Jakov se u svojoj muci cijelu noć molio za oslobođenje iz Ezavove ruke. Pravednici će u svojoj duhovnoj muci vikati k Bogu dan i noć za oslobođenje iz ruku zlih koji su ih okružili. PO 69.2

Jakov je priznao svoju nedostojnost: “Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi.” (Postanak 32,11) Pravednici će u svojoj nevolji imati duboki osjećaj svoje nedostojnosti i priznat će je s mnogo suza te će se, kao i Jakov, pozivati na Božja obećanja kroz Krista određena za one koji su bespomoćni grešnici koji se kaju. PO 69.3

Jakov se u svojoj muci čvrsto uhvatio za anđela i nije mu dopustio da ode. Molio se u suzama, a anđeo ga je podsjećao na njegove prošle grijehe i nastojao pobjeći da bi ga iskušao. Tako će pravednici u danu svoje muke biti iskušani, provjereni i oprobani da bi pokazali snagu svoje vjere, ustrajnosti i nepokolebljivog povjerenja u Božju silu koja će ih osloboditi. PO 69.4

Jakov se nije dao odbiti. Znao je da je Bog milosrdan i pozivao se na Njegovu milost. Osvrnuo se na svoju prošlost za kojom je žalio, na svoje pokajanje i propuste, i iznosio je svoju molbu za oslobođenjem iz Ezavove ruke. Tako je njegovo iskanje potrajalo cijelu noć. Osvrtanje na njegovu lošu prošlost dovelo ga je do očaja. Ipak, znao je da pomoć mora tražiti od Boga ili će biti izgubljen. Čvrsto se držao anđela, očajnički molio, iskreno vapio, sve dok nije nadvladao. PO 70.1

Tako će biti s pravednicima. Kada budu sagledavali događaje iz svoje prošlosti, njihova će nada gotovo potonuti. Ali kada budu shvatili da je to pitanje života ili smrti, iskreno će zavapiti Bogu, pozvat će se na svoju tužnu prošlost i ponizno se pokajati za mnoge grijehe te će se tada pozvati na Njegovo obećanje: “Ili neka se drži moje snage, nek sa mnom sklopi mir, mir nek sa mnom sklopi.” (Izaija 27,5 - Varaždinska Biblija) Takve će biti iskrene molitve koje će se iznositi pred Boga dan i noć. Bog ne bi čuo Jakovljevu molitvu i milostivo mu spasio život da se on prethodno nije pokajao zbog svojega grijeha što je do blagoslova došao prijevarom. PO 70.2

Pravednici će, poput Jakova, iskazati beskompromisnu vjeru i iskrenu odlučnost bez imalo sustezanja. Osjećat će svoju nedostojnost, ali neće imati skrivenih grijeha koje bi trebalo priznati. Kada bi imali nepriznatih i neokajanih grijeha kojih bi se tada sjetili, dok prolaze kroz strašnu muku i tjeskobu, jasno osvjedočeni u svoju nedostojnost, posustali bi. Očaj bi oslabio njihovu iskrenu vjeru i više ne bi imali pouzdanja da se iskreno bore pred Bogom za oslobođenje, a njihovi dragocjeni trenuci prošli bi u priznavanju skrivenih grijeha i oplakivanju njihovog beznadnog stanja. PO 70.3

Razdoblje kušnje je vrijeme darovano svima da se pripreme za Dan Gospodnji. Tko god zanemari pripremu i vjerne opomene koje je dobio, neće imati izgovora. Jakovljevo iskreno, ustrajno hrvanje s anđelom treba nama kršćanima poslužiti kao uzor: Jakov je nadvladao jer je ustrajao i ostao odlučan. PO 70.4

Svi koji žele Božje blagoslove, kao što ih je želio Jakov, koji se drže Božjih obećanja kao Jakov, koji su iskreni i ustrajni kao što je bio on, uspjet će kao što je uspio on. Nažalost, među onima koji se smatraju vjernicima ima tako malo prave vjere, i tako se malo cijeni istina, zato sto se nemarno odnose prema duhovnim stvarima. Oni ne žele uložiti napor u samoodricanju, očajnički vapiti k Bogu i dugo se i ozbiljno moliti za blagoslov; stoga ih neće ni primiti. Vjera koja će preživjeti vrije-me nevolje mora se svakodnevno njegovati i sada. Oni koji sada ne ulažu čvrste napore da bi ojačali ustrajnost u vjeri bit će potpuno nespremni koristiti se takvom vjerom koja bi ih održala u dan nevolje. PO 70.5