Povijest Otkupljenja

11 - Izakovo vjenčanje

Ovo poglavlje temelji se na Postanku 24 PO 60.1

Kanaanci su bili idolopoklonici, a Bog je naredio svome narodu da se ne miješa s njima jer bi mogli biti odvedeni u idolopoklonstvo. Abraham je bio star i očekivao je svoju skoru smrt. Izak je još bio neoženjen. No Abraham se plašio pokvarenog utjecaja kojemu je Izak bio izložen i bojao se da bi ga žena koju bi odabrao za sebe mogla odvesti od Boga. Tu je bojazan iznio svojem vjernom i iskusnom sluzi koji je uprav-ljao svom njegovom imovinom. PO 60.2

Zbog toga je Abraham zahtijevao od svoga sluge da mu prisegne pred Bogom da neće za Izaka odabrati ženu između Kanaanaca, nego da će otići k njegovoj rodbini koja je vjerovala u pravoga Boga i tamo je naći. Zadužio ga je da ne povede Izaka u zemlju iz koje je on došao jer je i ona bila gotovo potpuno zahvaćena idolopoklonstvom. Ali ako ne bude mogao naći ženu koja bi bila voljna napustiti rodbinu i doći, tada će biti slobodan od prisege koju je dao. PO 60.3

Ovo pitanje nije bilo ostavljeno Izaku da ga on rješava samostalno, bez uplitanja oca. Abraham je još rekao svom sluzi da će Bog poslati svojeg anđela pred njim da bi ga poučio u njegovom izboru. I sluga kojemu je bio povjeren zadatak krenuo je na svoj dugi put. Ulazeći u grad gdje je prebivala Abrahamova rodbina, iskreno se pomolio Bogu da ga uputi u izboru žene za Izaka. Zatražio je od Boga određeni znak da ne bi pogriješio. Tada je uočio Rebekinu privlačnost i pristojnost. Sve što je zatražio od Boga ukazivalo je na to da je Rebeka ona koja je Bogu po volji da bude odabrana za Izakovu ženu. Zatim je Rebeka pozvala Abrahamovog slugu u očevu kuću i on je tamo njezinom ocu i bratu prenio odgovor koji je primio od Boga, da Rebeka treba postati žena Izaka, sina njegovog gospodara. PO 60.4

Tada im je Abrahamov sluga rekao: “‘A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo.’ A otac i brat odgovoriše: ‘Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne. Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao.’ Kad Abrahamov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi.” (Postanak 24,49-52) PO 61.1

Nakon sto je sve dogovoreno i pristanak oca i brata dobiven, upitali su Rebeku bi li bila voljna ići s Abrahamovim slugom tako daleko od obitelji svoga oca da bi postala Izakova žena. Iz onoga sto se dogodilo, vjerovala je da ju je Božja ruka odabrala da bude Izakova žena i “ona odgovori: ‘Hoću’.” (Postanak 24,58) PO 61.2

Sklapanje braka uglavnom su tada obavljali roditelji, no ipak nije bilo primoravanja da se uzmu oni koji se ne mogu voljeti. Djeca su imala povjerenje u prosudbu svojih roditelja, slijedila su njihov savjet i priklonila se osjećajima k onoj osobi koju su bogobojazni roditelji izabrali za njih. Smatralo se velikim zlom ako bi se postupilo suprotno. PO 61.3