Povijest Otkupljenja

34/232

Anđeoska poruka

Izak je vjerovao u Boga. Poučen je bezuvjetnoj poslušnosti svome ocu, a volio je i poštovao Boga svojega oca. Mogao se oduprijeti svome ocu da je tako odlučio. Ali nakon što je pun ljubavi zagrlio svojega oca, dopustio je da bude vezan i položen na drva. I kada se očeva ruka podigla da ubije sina, Božji anđeo, koji je na putu prema brdu Moriji prepoznao veličinu Abrahamove vjere, viknuo je s Neba rekavši: “‘Abrahame! Abrahame!’ ‘Evo me!’ - odgovori on. ‘Ne spuštaj ruku na dječaka’, reče, ‘niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.’ Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina.” (Postanak 22,11-13) PO 58.3

Abraham je tako u potpunosti i dostojanstveno položio ispit i svojom se vjernošću iskupio zbog nedostatka vjere u Boga za to što je uzeo Hagaru za ženu. Nakon tako jasnog očitovanja vjere i povjerenja u Njega, Bog je Abrahamu obnovio svoje obećanje: “Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put i reče: ‘Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.’ ” (Postanak 22,15-18) PO 59.1